Crkveni dokumenti

Pričesne molitve iz istočne tradicije

2011-06-23T14:44:00.000+02:00

PRVA PRIČESNA MOLITVA SV. IVANA ZLATOUSTOG

Gospodine, Bože moj, znam da nisam dostojan ni vrijedan da uniđeš pod krov kuće moje duše. Jer prazno je i razoreno unutra i Ti kod mene ne nalaziš dostojna mjesta, gdje bi naslonio glavu svoju. Ali kao što si radi nas sišao s visine i sebe unizio, tako se udostoji sada i do moje niskosti. I kao što se Tebi svidjelo ležati u špilji, u jaslama nerazumnih životinja, tako se sada udostoji ući u jasle moje nerazborite duše i mojega okaljanoga tijela. I kao što nisi smatrao nedostojnim stupiti u kuću Šimuna, gubavca, i blagovati s grešnicima, tako pristani sada stupiti i u kuću moje jad ne duše, jer i ja sam gubav i grešan (grešna). Kao što nisi prezreo meni sličnu preljubnicu i grešnicu, koja Ti je došla i dotakla Te, tako se smiluj i meni grešniku (grešnici), koji (koja) k Tebi dolazim i dotičem Te. I kao što Ti nisu bili odvratni poljupci njezinih okaljanih i nečistih usta, tako neka Ti ne budu odvratna ni moja još okaljanija i nečistija usta, moje ružne i nečiste usne; moj bezbožni i nadasve nečisti jezik.

Žeravica Tvojega prečistoga Tijela i Tvoje predragocjene Krvi neka mi ipak bude na posvećenje i rasvjetljenje, na ozdravljenje moje bijedne duše i mojega tijela, neka posluži oduzimanju tereta mojih bezbrojnih grijeha, zaštiti od svih đavolskih upliva, nadvladavanju mojih loših i zlih navika, mrtvljenju mojih strasti, učvršćenju u Tvojim zapovijedima, postignuću Tvoje Božanske milosti, kako bih bio pribrojen Tvome kraljevstvu. Ne prilazim Ti oholo, nego pun pouzdanja i povjerenja u tvoju neizrecivu milost, Kriste, Bože moj, da se ne udaljim od Tvojega zajedništva i ne postanem plijen lukavoga vuka. Usrdno Te molim, Vladaru, koji si jedini svet: posveti moju dušu i moje tijelo, moj razum i moje srce, moje bubrege i moju najskrovitiju nutrinu, i sasvim me obnovi! Usadi svoj strah u moje udove i udijeli mi zauvijek Tvoje posvećenje. Pomozi mi i očuvaj me, vodi moj život u miru i udostoj me da s Tvojim svetima stojim zdesna Tebi, poradi zagovora Tvoje prečiste majke, Tvojih bestjelesnih služitelja, prečistih sila i svih svetih, koji Ti se mile odvijeka. Amen.

DRUGA PRIČESNA MOLITVA SV. IVANA ZLATOUSTOG

Vladaru i Gospodine, nisam dostojan, da uniđeš pod krov moje duše. Ali, budući da Ti unatoč tome želiš živjeti u meni, čovjekoljupče, usuđujem se stupiti preda Te. Ti zapovijedaš i ja otvaram i ja otvaram vrata, koja Ti sam stvori, da uniđeš s Tvojim čovjekoljubljem, koje je tebi vlastito. Uđi i rasvijetli moje pomračeno razmišljanje i stremljenje. Siguran sam, ti ćeš to učiniti! Jer kad je bludnica plačući k Tebi prišla, nisi je odbi, i skrušenoga carinika nisi natrag otpustio, ni progonitelja, koji se tebi obratio i od svojega vladanja odustao. Nego si sve, koji su se obratili i Tebi se utekli, primio u mnoštvo svojih prijatelja, Ti, koji si jedini vazda slavljen, sada i uvijeke i u vijeke vjekova. Amen.

TREĆA PRIČESNA MOLITVA SV. IVANA ZLATOUSTOG

Gospodine, Isuse Kriste, Bože moj, otpusti, oprosti meni, svome grešnom, beskorisnom i nedostojnom sluzi (svojoj grešnoj, beskorisnoj i nedostojnoj sluškinji) sve moje promašaje, propuste i prijestupe, kojima sam se od svoje mladosti do današnjega dana, do ovoga sata, ogriješio o tebe, riječima ili djelima, svjesno ili nesvjesno, osjećajima ili mislima, u mojim namjerama i u svim mojim sjetilima! I po zagovoru Tvoje prečiste i uvijek djevičanske majke Marije, koja te je bez sjemena rodila, moje jedine neprevarljive nade, pomoći i spasenja, udostoj me imati udjela u Tvojim prečistim, besmrtnim i životodajnim i strašnim otajstvima, ne na osudu, nego na oproštenje grijeha, na vječni život, na posvećenje i rasvjetljenje, osnaženje i izliječenje, na zdravlje duše i tijela, radi nadvladavanja i posvemašnjeg uništenja mojih lukavih misli i nakana i svih noćnih obmana mračnih i zlih duhova. Jer Tvoje je Kraljevstvo i snaga i slava i čast i klanjanje zajedno s Ocem i Duhom Svetim sada i uvijeke i u vijeke vjekova. Amen.

ČETVRTA PRIČESNA MOLITVA SV. IVANA ZLATOUSTOG

Vjerujem, Gospodin, i ispovijedam, da si Ti uistinu Krist, Sin živoga Boga, koji si došao na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. Vjerujem da je ovo samo Tvoje prečisto Tijelo i sama Tvoja dragocjena Krv. Molim Te, smiluj mi se i oprosti mi moje grijehe, koje sam počinio bilo namjerno bilo nenamjerno, riječju ili djelom, znajući ili neznajući. Daj mi da u Tvojim prečistim Otajstvima imam udjela ne na sud nego na oproštenje grijeha i život vječni. Amen.

PRVA PRIČESNA MOLITVA SV. BAZILIJA VELIKOG

Vladaru, Gospodine Isuse Kriste, naš Bože, Vrelo života i besmrtnosti, Stvoritelju vidljivoga i nevidljivoga svijeta, skupa s nerođenim Ocem vječni i nerođeni Sine, u svojoj prevelikoj dobroti primio si u zadnjim danima tijelo, bio raspet i pokopan za nas nezahvalne i nedostojne ljude. Svojom krvlju ti si našu, po grijehu raspadanjem zahvaćenu, narav obnovio. Ti sam, besmrtni kralju, primi pokoru i mene grešnika! Prigni mi uho svoje i usliši vapaj moj! Jer sagriješio sam, Gospodine, protiv neba i pred tobom i nisam dostojan k visini Tvoje slave pogled uzdići. Tvoju sam dobrotu rasrdio, jer Tvoje zapovijedi prestupih i Tvoje naloge ne slijedih. Ipak, Ti si, Gospodine, strpljiv i spor na srdžbu i velikoga milosrđa. Ti me nisi, prema mojim nedjelima, propasti izručio, nego si neprestance moje obraćenje iščekivao. Jer Ti si, čovjekoljupče, po svojim prorocima rekao: Nije meni do smrti grešnikove, nego hoću da se obrati i živi. Jer djelo ruku svojih, Vladaru, nećeš uništiti i propast ljudi ne sviđa Ti se. Ti, štoviše, hoćeš da se svi ljudi spase i dospiju k spoznaji Tvoje istine. Tako ja, koji (koja) nisam dostojan (dostojna), ni neba ni zemlje, čak ni ovoga vremenitoga života, budući da sam se sasvim grijehu predao (predala), požudi služio (služila) i Tvoju sliku okaljao (okaljala). Pa ipak, Tvoje sam stvorenje i djelo ruku Tvojih. Stoga u svoje spasenje i ne sumnjam, ja, bijednik, nego s pouzdanjem hitim, Tvome neizmjernom milosrđu ususret. Primi me, čovjekoljubivi Gospodine, kao preljubnicu, kao razbojnika, kao carinika, kao izgubljenog sina. Oduzmi mi teški teret grijeha, Ti koji oduzimaš grijehe svijeta i ozdravljaš slabosti ljudske. Umorne i opterećene zoveš k sebi i krijepiš ih. Ti nisi došao pozvati na obraćanje pravednike nego grešnike; očisti i mene od sve prljavštine tijela i duha i pouči me, da u Tvome strahu izvršim posvećenje, da s čistim svjedočanstvom svoje savjesti primim udio u Tvome posvećenju i s Tvojim svetim Tijelom i Krvlju sjedinjen budem, te da Ti u meni prebivaš i ostaneš s Ocem i duhom Svetim. Gospodine Isuse Kriste, moj Bože, daj da mi sudjelovanje u Tvojim svetim životvornim otajstvima ne bude na osudu, da još više ne obolim na duši i tijelu, ako nedostojno sudjelujem. Udijeli mi do mojega zadnjega daha da besprijekorno primam svoje sudjelovanje u Tvojim posvećenjima, radi dobroga opravdanja pred Tvojom strašnom sudačkom stolicom, te da i ja sa svim Tvojim izabranicima imadnem udjela u Tvojim neprolaznim dobrima, koja si pripravio onima koji Te ljube i u kojima si proslavljen u vjekove. Amen.

DRUGA PRIČESNA MOLITVA SV. BAZILIJA VELIKOG

Znam, Gospodine, da se nedostojan pričešćujem Tvojim presvetim Tijelom i Tvojom predragocjenom Krvlju, da sam kriv i da sebi na osudu jedem i pijem, jer ne razlikujem Tijelo i Krv Krista, Boga mojega (od ne posvećena jela). Ipak, pun pouzdanja prilazim Tebi, koji si rekao: 'Tko jede moje Tijelo j pije moju Krv u meni ostaje i ja u njemu!'

Smiluj se meni, Gospodine, i ne daj da, grešnik (grešnica), propadnem, nego postupaj sa mnom po milosrđu svome. Neka mi ovi sveti darovi budu na ozdravljenje, očišćenje, prosvjetljenje, očuvanje, spasenje i posvećenje duše i tijela, neka otjeraju sve krive predodžbe, sva zla djela i đavolske snage, koje preko zamisli djeluju u mojim udovima, neka posluže pouzdanju i ljubavi prema Tebi, poboljšanju moga života, jačanju, rastu kreposti i savršenosti, ispunjenju Tvojih zapovijedi, zajedništvu Duha Svetoga, popudbini na putu u vječni život, dobrom opravdanju pred tvojom strašnom sudačkom stolicom, a neka mi ne budu na osudu ili prokletstvo. Amen.

PRVA PRIČESNA MOLITVA SV. IVANA DAMAŠČANSKOG

Vladaru, Gospodine Isuse Kriste, Bože naš, Ti jedini imaš vlast oprostiti grijehe ljudima. Ti si dobrostiv i ljubiš čovjeka. Oprosti mi sve moje svjesno ili nesvjesno počinjene grijehe. Udostoj me imati udjela u Tvojim božanskim, divnim, presvetim i životodajnim otajstvima, ne na sud i osudu niti na umnoženje grijeha, nego na očišćenje i posvećenje i kao zalog budućega života i Kraljevstva, na zaštitu, pomoć i obranu od svih neprijatelja i iskorijenjenje mojih mnogobrojnih grijeha. Jer Ti si Bog milosti, milosrđa i čovjekoljublja i slavimo Tebe skupa s Ocem i Duhom Svetim, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

DRUGA PRIČESNA MOLITVA SV. IVANA DAMAŠČANSKOG

Pred vratima Tvojega svetišta stojim, a ipak ne odustajem od grešnih misli. Ali, Ti, Kriste Bože, koji si opravdao carinika, prema ženi Kanaanki se pokazao milostiv i razbojniku otvorio vrata raja, otvori meni krilo svojega čovjekoljublja. Primi mene, koji (koja) Ti dolazim i dotičem poput one bludnice i poput žene koja je krvarila i koja je rub Tvoje odjeće dotakla i odmah ozdravila. A ona (bludnica) je obujmila Tvoje svete noge i primila oproštenje svojih grijeha. A ja, bijednik (bijednica), usuđujem se primiti čitavo Tvoje Tijelo. O, da ne budem spaljen! Primi me, naprotiv, kao što si nju primio, rasvijetli sjetila moje duše i po zagovoru one, koja Te je bez sjemena rodila, i nebeskih sila, spali krivicu mojih grijeha. Jer blagoslovljen si Ti u vijeke vjekova. Amen.

PRIČESNA MOLITVA SV. SIMEONA NOVOG TEOLOGA

Primi, o Kriste, molitvu moju, koja dolazi iz okaljanih usana, iz nečista srca i grešne duše i od prljavoga jezika. Ne odbij moje riječi, moj način i odvažnost, s kojima se Tebi bližim, nego mi daj slobodu reći, što reći moram. Ti me uči govoriti i činiti. Griješih više od one bludnice, koja je, saznavši gdje prebivaš, pomast kupila i k Tebi odvažno požurila, da ti noge pomaže, Kriste, Gospodine moj i Bože moj. Ona ti se približila gorućega srca, i Ti je nisi odbio, Riječi Božja. Ne prezri me, nego daj i meni tvoje noge obujmiti i poljubiti, i bujicom ih suza mojih kao balzamom skupocjenim ih pomazati. Operi me mojim suzama i očisti me njima, Riječi Očeva. Otpusti mi nedjela moja i podari mi oproštenje. Ti poznaješ neizmjernost zloće moje, vidiš rane i ožiljke, ali i vjeru moju. Ti moje stremljenje Vidiš i uzdisanje moje čuješ. Moje dozivanje ne ostaje Ti skriveno, kao ni najmanje suza moja, Bože moj. Tvoje oči vide sve, pa i ono što još nisam učinio. Jer u Tvojoj je knjizi sve zapisano, i ono što još nije izvršeno. Pogledaj na moju niskost, na moju bijedu i oprosti mi sve grijehe moje jer Ti si Bog svemira, kako bih čista srca, skrušena duha i ponizne duše sudjelovao u Tvojim prečistim i presvetim otajstvima, koja oživljuju i obožuju svakoga, tko čista srca Tvoje Tijelo blaguje i Tvoju Krv pije. Ta sam si, Gospodine moj, rekao: ,,Svaki koji blaguje moje Tijelo i pije moju Krv, ostaje u meni i ja u njemu’’. Istinita je Riječ Gospodina i Boga mojega u svako doba. Jer tko božanske i obožujuće darove prima, taj nije sam, nego s Tobom, Kriste moj, Ti svjetlosti trostrukoga sunca, koje sav svijet rasvjetljuje. Da ne bih više ostao sam i daleko od Tebe, koji si Darivatelj života, dah moj, život moj, veselje moje, spas svijeta, došao sam, kako vidiš, u suzama i skrušena srca. K Tebi vapijem, izbavi me od sve krivice moj. Daj mi da u Tvojim životodajnim, svetim i besprijekornim otajstvima sudjelujem ne na sud, nego da Ti ostaneš u meni, bijedniku, kao što si obećao, i da me Varalica ne zatekne daleko od Tvoje milosti i da me lukavo ne odvede od Tvoje obožujuće riječi. Pred Tobom padam i pun čežnje zovem: Izgubljenoga si prihvatio, a i bludnicu, koja Ti se približila. Tako, Milosrdni, primi i mene, koji (koja) sam njima sličan (slična) i koji (koja) sam svoj život okaljao (okaljala). Tebi se bližim skrušene duše. Izbavitelju moj, znam da sam griješio više od drugih i da nitko nije učinio takva djela kakva sam ja učinio. Ipak, znam i to, da mnoštvo mojih nedjela i obilje mojih prijestupa nisu veći od strpljivosti i beskrajnog čovjekoljublja Boga mojega. Vjerujem da po Tvojoj sućutnoj milosti, bivaju očišćeni i prosvijetljeni i postaju dionici svjetla svi oni, koji se srdačnom čežnjom obrate Tebi i da ih Ti svome božanstvu pridružuješ i obožuješ ih, da Ti s njima kao sa svojim pouzdanicima često razgovaraš, kolikogod to nadvisivalo moć shvaćanja anđela i ljudi. No to mi ulijeva hrabrost i podiže me, Kriste moj, ja se uzdam u obilje Tvojih dobročinstava. Stoga pun radosti i straha dopuštam da me zahvati vatra, ja koji (koja) sam osušenoj travi nalik. I, neshvatljiva li čuda, ne izgaram, na čudesan način bivam rosom orošen, slično gorućem grmu nekoć, koji je gorio, a ipak nije izgarao. Zahvaljujem Ti zato srcem, umom i svim svoj udovima, svojom dušom i svojim tijelom i padam pred Tobom, hvalim Te i slavim, Bože moj! Jer blagoslovljen si Ti, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

PRIČESNA MOLITVA SV. SIMEONA METAFRASTA

Gospodine, samo Ti si čist i besmrtan. U svome neizrecivome čovjekoljublju našu si ljudsku narav sasvim prihvatio, kada si osjenjenjem Duha Svetoga prema dobrohotnosti vječnoga Oca nadnaravno bio rođen iz čistoga i djevičanskoga krila, Ti, Isuse Kriste, Božja mudrosti i mire i snago. Svojevoljno si na sebe uzeo trpljenje, koje život stvara i spas donosi: križ, čavle, koplje i smrt, tako udalji od mene tjelesne požude, koje ubijaju dušu. Svojim pokopom nadvladao si carstvo smrti, udijeli i meni, da po dobrim prosudbama pobijedim zle savjete i duhovne zloće u svojem umovanju. U Tvojem životodajnom uskrsnuću treći dan Ti si naše pale praroditelje uskrisio, uspravi ponosno i mene i pokaži mi put prave pokore, meni koji (koja) sam po bezbrojnim grijesima posrnuo (posrnula). Tvojim slavnim uzašašćem u nebo, Tvojim prebivanjem zdesna Ocu proslavio si tijelo, koje si primio, udostoj i mene, po udjelu u Tvojim svetim Otajstvima, postići baštinu spašenih Tebi zdesna. Budući da si svojim učenicima poslao Tješitelja, Duha Svetoga, učinio si ih dostojnima, svećeničkim posudama, tako daj i meni Njegovim silaskom postati posudom Tvoje slave. Ti ćeš ponovno doći po pravdi suditi svijet, udijeli mi da Tebe, mojega na oblacima dolazećeg Stvoritelja i Oblikovatelja, ugledam, kad dođeš sa svim Tvojim svetima i da Te bez prestanka hvalim i slavim, skupa s Tvojim Ocem, koji nema početka i s Tvojim presvetim, dobrim i oživljujućim Duhom, sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Humani generis (Pio XII., 12. VIII. 1950.)

2011-03-08T14:15:00.004+01:00

1. Razilaženja u mišljenju i zablude ljudi u vjerskim i ćudorednim pitanjima svim su časnim ljudima, a poglavito iskrenim i odanim sinovima Crkve, zadavali veliku bol uvijek, a posebno danas, kada vidimo kako se sa svih strana povrjeđuju sama načela kršćanske kulture.

2. Doista se ne treba čuditi što je izvan Kristova ovčinjaka uvijek bilo tih razmimoilaženja i zabluda. Premda ljudski razum, općenito govoreći, svojim snagama i svojim urođenim svjetlom može stvarno vinuti do prave i sigurne spoznaje jedincatog i osobnog Boga, koji svojom providnošću drži i upravlja svijet, kao i do spoznaje naravnog zakona što ga je Bog utisnuo u naše duše, ipak postoje brojne prepreke koje sprječavaju naš um da se djelotvorno i plodno služi tom svojom prirodnom moći. Istine koje se odnose na Boga i na odnose između ljudi i Boga potpuno nadilaze red čulima dostupnih stvarnosti; kada ih se zatim pripusti u praktični život i kada ga oblikuju, tada zahtijevaju žrtvu i odricanje. Pri dosezanju tih istina ljudski um nailazi na prepreke i zbog mašte i zbog zlih sklonosti koje proizlaze iz istočnoga grijeha. Dogodi se tako da ljudi u tim stvarima rado uvjeravaju same sebe da je lažno, ili bar dvojbeno, ono što oni ne žele da bude istinito!

3. Zbog toga se mora reći da je s moralnoga gledišta nužna božanska »objava« kako bi one istine koje, kada je u pitanju vjera i moral, nisu po sebi nedokučive, svi mogli spoznati s lakoćom, s postojanom sigurnošću i bez trunke zablude.

4. Štoviše ljudski um može ponekad naići na poteškoće i u oblikovanju pouzdanog i vjerodostojnog suda o katoličkoj vjeri, premda je Bog dao brojne i čudesne izvanjske znakove, po kojima se i samim prirodnim svjetlom razuma može sa sigurnošću dokazati božansko porijeklo kršćanske religije. Čovjek naime, bilo zato što se vodi predrasudama, bilo zato što je potican strastima i zlom voljom, ne samo da može zanijekati očiglednost izvanjskih znakova nego se čak može oprijeti nadahnućima koje Bog ulijeva u naše duše.

5. Tko god promatra današnji svijet, koji se nalazi izvan Kristova ovčinjaka, lako može vidjeti glavne putove kojima su se zaputili učeni ljudi. Neki od njih nerazborito i nepromišljeno u učenju o postanku svih stvari zastupaju i brane evolucionizam, iako nije neprijeporno dokazan ni na samom području prirodnih znanosti, te smjelo podupiru monističku i panteističku hipotezu o svijetu izloženom stalnom razvoju. Tom se hipotezom rado služe pobornici komunizma kada brane i šire svoj dijalektički materijalizam i uklanjaju iz umova svaki pojam Boga.

6. Lažne tvrdnje takvoga evolucionizma, zbog čega se odbacuje sve što je apsolutno, stalno i nepromjenjivo, utrli su put zastranjenjima nove filozofije koja je konkurencija idealizmu, filozofiji imanencije i pragmatizmu, a uzela je naziv »egzistencijalizam«, zato što odbacuje nepromjenjive biti stvari i stavlja u središte filozofskog interesa isključivo »egzistenciju« pojedinaca.

7. Tomu se pridružuje lažni »historizam« koji se drži samo dogadaja iz Ijudskog života i ruši temelje svake istine i apsolutnog zakona na područ filozofije, i na području kršćanske dogme.

8. U toj zbrci mišljenja malo nas tješi to što vidimo kako se oni koji su odgojeni u duhu racionalizma danas, nerijetko, vraćaju izvorima objavljene istine i priznaju i ispovijedaju Božju riječ, pohranjenu u Svetom pismu kao temelj teologije. Istodobno brine i uznemirava činjenica da nemali broj njih, koliko čvršće prianjaju uz Božju riječ, toliko više umanjuju vrijednost ljudskog uma, i koliko radije uzdižu autoritet Boga objavitelja toliko oštrije preziru crkveno učiteljstvo, koje je Krist Gospodin ustanovio da čuva i tumači istine koje je Bog objavio. Taj prijezir ne samo da je u otvorenom proturječju sa Svetim pismom nego samo iskustvo pokazuje da je pogrešan i neosnovan. Često se naime sami »otpadnici« javno žale na neslogu koja vlada među njima na dogmatskom području i tako, premda to nisu htjeli, priznaju potrebu jednoga živog učiteljstva.

9. Ta nastojanja, koja manje ili više odstupaju od pravog puta, katolički filozofi i teolozi moraju poznavati i ne smiju ih nipošto zanemarivati. Njihov je ozbiljan zadatak braniti božanske i ljudske istine i utisnuti ih u srca ljudi. Štoviše, oni moraju dobro poznavati ta mišljenja, bilo zato što se bolesti ne mogu liječiti prije nego se poznaju, bilo zato što se u samim lažnim tvrdnjama katkad krije zrnce istine, bilo, na kraju, zato što same zablude potiču naš um marljivije istražiti i temeljito ispitati neke filozofske i teološke istine.

10. Kada bi naši poklonici filozofije i teologije iz tih pažljivo istraživanih učenja nastojali samo polučiti spomenute plodove, crkveno učiteljstvo ne bi imalo razloga da se miješa. Ali, iako znamo da se katolički učitelji i učenjaci općenito čuvaju tih zabluda, poznato je ipak da i danas, kao i u apostolsko doba, ima onih koji, gajeći pretjeranu sklonost prema novinama i u strahu da će ih se smatrati neznalicama koji ne poznaju najnovija znanstvena otkrića u ovom dobu napretka, nastoje izmaći sigurnoj ruci vodilji svetog učiteljstva i zato su u opasnosti da se nerazumno udalje od objavljene istine te da i druge uvuku u zabludu.

11. Opaža se zatim jedna druga opasnost, koja je još ozbiljnija, jer se vrlo vješto skriva pod plaštem kreposti. Mnogi, žaleći se na neslogu i zbrku koja vlada u ljudskim umovima, vođeni nesmotrenim žarom i potaknuti zanosom i velikom željom da sruše ograde koje dijele dobre i časne ljude među njima, prigrljuju stoga neku vrstu »irenizma« koji, ostavljajući po strani pitanja oko kojih se ljudi međusobno spore i imaju različita mišljenja, ne nastoji samo, zajedničkim snagama, potisnuti nadirući ateizam nego također usuglasiti suprotne stavove u istom dogmatskom području. I kao što je nekoć bilo onih koji su se pitali ne predstavlja li možda tradicionalna apologetika Crkve više prepreku no pomoć za pridobivanje duša za Krista, tako danas ne nedostaje onih koji čak ozbiljno postavljaju pitanje ne treba li se teologiju i njezinu metodu, onakve kakve se uče u školama čiji rad odobrava crkvena vlast, ne samo usavršavati nego čak potpuno reformirati, kako bi se Kristovo kraljevstvo moglo učinkovitije širiti u čitavom svijetu, među ljudima svih kultura i svih religijskih mišljenja.

12. Kada oni ne bi imali drugog cilja osim da crkveni nauk i njegovu metodu, uz poneku novost, prilagode današnjim okolnostima i potrebama, ne bi bilo razloga za strah; ali neki, pod utjecajem nesmotrenog »irenizma«, izgleda da smatraju kako ponovnoj uspostavi bratskog jedinstva stoji na putu ono što se temelji na zakonima i načelima koja je dao sam Krist i na institucijama koje je on utemeljio ili ono što predstavlja obranu i potporanj cjelovitosti vjere, koji kada bi se srušio sve bi se, istina, ujedinilo, ali samo u zajedničkoj ruševini.

13. Ta mišljenja, koja proizlaze iz želje za novošću ili su čak nadahnuta hvalevrijednim motivima, ne predlažu se uvijek istom snagom, istom jasnoćom i istim izrazima, niti su oni koji ih zastupaju potpuno međusobno složni; ono što neki danas prikriveno naučavaju uz određene ograde i razlike, sutra će se drugi drznuti javno i bez ograda predlagati, što će sablazniti mnoge, osobito mladi kler, i nanijeti štetu crkvenom autoritetu. Ako se obično tim pitanjima pristupa oprezno u objavljivanju tiskovina, o njima se slobodno progovara u brošurama koje kruže u privatnim krugovima, koje se dijele na lekcijama iz daktilografije ili zborovanjima. Ta se mišljenja ne šire samo među pripadnicima svjetovnog i redovničkog klera, u sjemeništima i redovničkim ustanovama, nego također među laicima, osobito među onima koji se posvećuju odgoju i poučavanju mladeži.

14. Što se pak teologije tiče, neki žele da se sadržaj dogmi što više smanji, a sama dogma da se oslobodi od načina izražavanja koji je Crkva odavno prihvatila, i od filozofskih pojmova kojima se služe katolički učitelji, te da se u iznošenju katoličkog nauka vrati načinu govora Svetog pisma i svetih otaca. Oni se tako nadaju da će se dogma, kad s nje budu skinuti elementi za koje oni kažu da su izvanjski Božjoj objavi, moći uspješno uspoređivati s dogmatskim mišljenjima onih koji su se odvojili od crkvenog jedinstva, te da će na taj način polako doći do ujednačavanja katoličke dogme s mišljenjima odvojenih.

15. Uz to, dok s katoličkim naukom tako postupaju oni smatraju da na taj način, udovoljavajući sadašnjim potrebama, izbijaju na put koji će ih dovesti do toga da će moći dogme izreći izrazima kojima se služi današnja filozofija, kako filozofija imanencije tako i idealizam, egzistencijalizam ili bilo koji drugi filozofski sistem. I zato su se neki drznuli ustvrditi kako se to može, štoviše mora činiti, jer se otajstva vjere, tvrde oni, ne mogu nikada izraziti pravim i primjerenim izrazima, kojima istina biva na određen način izražena, ali nužno i izobličena. Zato ne smatraju apsurdnim nego sasvim nužnim da teologija, s obzirom da se tijekom vremena služila različitim filozofskim sustavima, zamijeni stare pojmove novima; tako da se u različitim zamršenim, a pod određenim vidicima i proturječnim, pitanjima, oko kojih se zapravo - prema njihovim tvrdnjama - uzalud lome koplja jer među njima nema protuslovlja, iste božanske istine izraze na ljudima razumljiv način. Dodaju zatim da se povijest dogme sastoji u izlaganju različitih oblika kojima se objavljenu istinu susljedno zaodijevalo već prema različitim učenjima i različitim mišljenjima koja su se javlja tijekom stoljeća.

16. Iz navedenog se jasno vidi da ta nastojanja ne samo da vode dogmatskom relativizmu nego ih zapravo već u sebi i sadrže. Taj je relativizam nekako previše sklon prezirati tradicionalni nauk i njegove izraze. Svi znaju da se izrazi koje škole i crkveno učiteljstvo koriste za izražavanje tih pojmova mogu poboljšati i usavršiti. Uz to se zna da Crkva nije konstantno koristila te iste riječi. Jasno je i da Crkva ne može biti vezana uz bilo koji prolazni i kratkotrajni filozofski sistem. Ti pojmovi i ti izrazi, koje su crkveni naučitelji u različitim povijesnim razdobljima jednoglasno prihvaćali da pomoću njih prispiju određenoj spoznaji i shvaćanju dogme, bez sumnje ne počivaju na nečemu tako trošnom i prolaznom. Počivaju naprotiv na načelima i pojmovima izvedenim iz istinske spoznaje stvorene stvarnosti. Ljudski je um do te spoznaje poput zvijezde vodilje i uz pomoć Crkve vodila objavljena istina. Zato se ne treba čuditi što ne samo da su neki od tih pojmova korišteni na ekumenskim koncilima nego je na njima u vezi tih pojmova postignuta takva jednodušna suglasnost da nikome nije dopušteno od njih odstupati.

17. Stoga je zanemarivanje, odbacivanje ili obezvređivanje tako brojnih i vrijednih izvora koji su tako često bili začeti, izraženi i usavršavani stoljetnim radom ljudi obdarenih neobičnim talentom i svetošću i koji su djelovali pod budnim nadzorom svetog Učiteljstva te svjetlom i vodstvom Duha Svetoga kako bi istine vjere izricali sa sve većom preciznošću; činiti to da bi se ove stvari mogle zamjeniti nesigurnim pojmovima i nekim bezobličnim i nestabilnim naucima nove filozofije, naucima koji, poput cvijeća na polju, danas postoje a sutra nestaju; jest vrhunska nerazboritost i nešto što će same dogme učiniti trskom koju njiše vjetar. Preziranje izraza i pojmova kojima se običavaju služiti skolastički teolozi, po sebi vodi prema slabljenju spekulativne teologije, kako je zovu, jer misle da ona nema prave sigurnosti budući da se oslanja na teološka razmišljanja.

18. Nažalost ti poklonici novina lako prelaze s prijezira skolastičke teologije na preziranje samog crkvenog učiteljstva koje je, svojim autoritetom toj teologiji dalo svoj pristanak. Oni to učiteljstvo prikazuju kao smetnju napretku i prepreku znanosti, neki ga pak nekatolici smatraju neopravdanom kočnicom kojom neki učeniji teolozi žele stati na put obnove njihove znanosti. I iako to sveto učiteljstvo mora biti za svakog teologa, što se tiče vjere i običaja, prva i sveopća norma istine (jer je Krist Gospodin tome učiteljstvu povjerio da čuva, brani i tumači polog vjere, to jest Sveto pismo i božansku predaju), ipak se pokatkad ignorira, kao da ne postoji, dužnost vjernika da se klone i onih zabluda koje u većoj ili manjoj mjeri približavaju krivovjerju te se stoga »pridržavaju konstitucija i odluka kojima je Sveta Stolica odbacila i zabranila kriva mišljenja«. Sve ono što su pape svojim enciklikama izložili u vezi naravi i ustanove Crkve neki, namjerno i stalno, zanemaruju sa ciljem da se nametne jedno nejasno shvaćanje za koje oni tvrde da su ga preuzeli od antičkih otaca, osobito Grka. Također tvrde da pape ne kane iznijeti sud o pitanjima oko kojih se lome koplja medu teolozima. Zato je nužno vratiti se prvobitnim vrelima te uz pomoć spisa drevnih pisaca protumačiti konstitucije i odluke učiteljstva.

19. Te se tvrdnje možda iznose jednim otmjenim stilom, no jednostavno nisu posve točne. Naime, pape općenito daju slobodu teolozima u onim pitanjima koja su, u različitom smislu, predmet rasprava najpoznatijih učenih ljudi; ipak povijest uči da se neka pitanja, o kojima se ranije moglo slobodno raspravljati, poslije nisu više mogla pretresati.

20. Jednako se tako ne smije smatrati da se mi ne moramo složiti s učenjima iz enciklika, pod izgovorom da one ne predstavljaju izraz papinskoga najvišeg učiteljstva. Naime, riječ je o učenjima redovnog učiteljstva za koje također vrijedi: »Tko vas sluša, mene sluša« (Lk 10,16). Uz to, sve ono što enciklike donose i stavljaju na srce već je i zbog drugih razloga baština katoličkog nauka. Ako nadalje vrhovni svećenici u svojim aktima namjerno iznose sud o nekom spornom pitanju o kojem postoje kontroverze, svima je očito da to pitanje, nakanom i voljom samih papa, ne može biti nešto o čemu bi teolozi mogli slobodno raspravljati.

21. Istina je također da se teolozi moraju uvijek vraćati izvorima božanske objave: njihov je naime zadatak pokazati kako su učenja živog učiteljstva »kako izričito tako i prešutno« u Svetom pismu ili u božanskoj predaji. Uz to se dodaje kako oba izvora objave sadrže takva i tolika bogatstva istine da ih je nemoguće iscrpiti. Svete znanosti zajedno s proučavanjem svetih izvora uvijek unose novu svježinu. Nasuprot tome, spekulacija koja zanemaruje istraživanje svetog pologa, kao što znamo iz iskustva, ostaje besplodna. Ali zato se teologija, i ona pozitivna, ne može poistovjetiti s isključivo povijesnom znanošću. Bog je zajedno s tim svetim izvorima dao svojoj Crkvi živo učiteljstvo, također zbog toga da tumači i razlaže one istine koje su na nejasan i implicitan način sadržane u pologu vjere. A božanski Otkupitelj nije autentično tumačenje toga pologa povjerio ni pojedinim vjernicima, a niti samim teolozima, nego isključivo crkvenom učiteljstvu. Ako nadalje Crkva tu svoju zadaću - kao što se to često tijekom povijesti događalo - vrši redovnim i izvanrednim putem, očito je da je potpuno kriva metoda kojom bi se htjelo jasne stvari objasniti nejasnim; štoviše nužno je da svi slijede suprotan poredak. Zato naš prethodnik trajne uspomene Pio IX., dok je učio da je najplemenitiji zadatak teologije pokazati kako je učenje što ga definira Crkva sadržano u izvorima, nije bez ozbiljna razloga dodavao sljedeće riječi: »U onom istom smislu u kojem ga je Crkva definirala.«

22. Mnogi također iznose i ubrizgavaju u duše mnogo toga što šteti božanskom autoritetu sv. Pisma. Neki prkosno iskrivljuju značenje definicije I. vatikanskog sabora da je Bog autor svetog Pisma, i obnavljaju mišljenje koje je već više puta bilo osuđeno, da se nepogrješivost svetog Pisma odnosi samo na one (sadržaje) koji govore o Bogu, o ćudorednim i religijskim stvarima. Štoviše, krivo govore i o ljudskom značenju svetih knjiga, ispod kojeg se krije njihov božanski smisao, za koji kažu da je jedini nepogrješiv. Kod tumačenja svetog Pisma ne žele voditi nikakvog računa o analogiji vjere i 'predaji' Crkve; tako da učenje svetih otaca i svetog učiteljstva prosuđuju vagom svetog Pisma, koje kao egzegeti tumače na čisto ljudski način, a ne suprotno, da isto sveto Pismo treba tumačiti prema duhu Crkve, koju je Krist Gospodin postavio da bude čuvar i tumač čitavog poklada istine koji je Bog objavio.

23. Osim toga, literarno značenje svetog Pisma i njegovo tumačenje, što su ga pod nadzorom Crkve izradili toliki tako veliki egzegeti, trebalo bi ustupiti mjesto nekoj novoj egzegezi, koju oni nazivaju simboličkom i duhovnom; i tek bi se s njom svima otvorila Biblija Staroga i Novoga Zavjeta, koja se sada u Crkvi nalazi kao zapečaćeni izvor. Oni tvrde da bi na taj način nestale sve poteškoće s kojima se susreću samo oni koji se drže literarnog tumačenja Pisma.

24. Svima je jasno kako je sve to daleko od načela i pravila hermeneutike, koja su pravilno postavili naši predšasnici sretne uspomene: Leon XIII. u enciklici 'Providentissimus' i Benedikt XV. u enciklici 'Spiritus Paraclitus', te mi sami u enciklici 'Divino afflante Spiritu'.

25. Ne treba čuditi što su te novine u gotovo svim dijelovima teologije urodile otrovnim plodovima. Dovodi se u sumnju da ljudski razum može, bez pomoći božanske objave i milosti, pomoću dokaza izvedenih iz stvorenog svijeta koji ga okružuje, dokazati postojanje jednog osobnog Boga. Tvrdi se da svijet nije imao početka i da je stvaranje svijeta nužno, jer proizlazi iz nužne darežljivosti božanske ljubavi; isto tako tvrdi se kako Bog ne posjeduje vječno i nezabludivo predznanje o slobodnim čovjekovim činima: sve se to kosi s izjavama Vatikanskog koncila.

26. Neki se zatim spore oko toga jesu li anđeli osobe, postoji li neka bitna razlika između materije i duha. Drugi opet iskrivljuju pojam besplatnosti nadnaravnog reda, kada drže da Bog ne može stvoriti razumna bića a da ih ne odredi i pozove na blaženo gledanje. Ni to nije dovoljno jer, kada se definicije Tridentskog sabora stave na stranu, biva uništeno pravo shvaćanje istočnoga grijeha i ujedno grijeha općenito, kao uvrede Bogu, kao i zadovoljštine koju je Krist dao za nas. Ima i onih koji drže kako učenje o transupstancijaciji, budući da se temelji na zastarjelom shvaćanju supstancije, valja ispraviti tako da se stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji svede na puki simbolizam, iz čega slijedi da posvećene prilike ne bi bile ništa drugo doli djelotvorni znaci Kristove prisutnosti i njegova dubokog sjedinjenja sa svojim udovima - vjernicima u mističnom tijelu.

27. Neki drže da ih ne obvezuje učenje koje smo mi izložili u našoj enciklici, koja se temelji na izvorima objave, a po kojoj Kristovo mistično tijelo i Rimska katolička crkva predstavljaju istu stvarnost. Neki opet drže da su prazne riječi kako se mora pripadati pravoj Crkvi da bi se postiglo vječno spasenje. Drugi na kraju ne priznaju da su znaci vjerodostojnosti kršćanske vjere dokučivi razumu.

28. Ove i slične zablude, posve je jasno, uvukle su se među neke od naših sinova koje zavarava nerazborita revnost za duše ili lažna znanost. Njima smo prisiljeni sa žalošću ponoviti dobro poznate istine i s brigom ukazati na jasne zablude i njihovu opasnosti.

29. Svi znaju koliko Crkva cijeni vrijednost ljudskog razuma. Njegov je zadatak sa sigurnošću dokazati da postoji samo jedan osobni Bog te nepobitno dokazati pomoću božanskih znakova temelje same kršćanske vjere. Uz to razum ima zadaću ispravno predočiti zakon što ga je Krist utisnuo u ljudske duše, te na kraju vinuti se k ograničenoj, ali vrlo korisnoj, spoznaji otajstava. Ali ta će zadaća biti izvršena na prikladan i pouzdan način ako se razum njeguje kako priliči: naime, ako ga se hrani zdravim filozofijskim naukom koji je poput neke baštine što su nam je ostavili prethodni kršćanski naraštaji i koji posjeduje jedan viši autoritet, jer je samo crkveno učiteljstvo svoja načela i svoje glavne tvrdnje, koje su ljudi velikog duha i mudrosti iznjedrili i polako tijekom vremena utvrđivali, dovelo u suodnos s objavljenom istinom. Ista ta filozofija, potvrđena i općeprihvaćena u Crkvi, brani istinsku vrijednost ljudske spoznaje, nepromjenjiva načela metafizike - to jest dostatnost razuma, uzročnost i svrhovitost - i na kraju drži da se može dostići sigurna i nepromjenjiva istina.

30. U toj filozofiji sigurno postoje neke stvari koje se, ni izravno ni neizravno, ne tiču vjere i običaja te zato Crkva dopušta stručnjacima za određena područja da o njima slobodno raspravljaju. No ne daje istu slobodu kada je riječ o nekim drugim pitanjima, osobito kada se ona tiču načela i glavnih tvrdnji o kojima smo govorili. I u tim bitnim pitanjima može se filozofiju zaodjenuti bogatijim ruhom koje joj bolje pristaje: može se sam filozofski izričaj osnažiti djelotvornijim izrazima, može je se lišiti određenih manje prikladnih školskih sredstava, obogatiti je - ali s dužnom mjerom razbora - određenim sastavnicama koje su plod postupnog čovjekova umnog djelovanja, međutim ne smije ju se nikada potkopavati ili okužiti lažnim načelima, niti je cijeniti koliko jedan značajan arheološki spomenik. Istina ni u jednom njezinu filozofskom očitovanju ne može biti podložna svakodnevnim promjenama osobito kada je riječ o opće poznatim načelima ljudskog razuma ili onim tvrdnjama koje počivaju na stoljetnoj mudrosti te su u suglasnosti i temelje se također na božanskoj objavi. Svaka istina koju je čovjekov razum iskrenim traženjem mogao otkriti ne može biti u proturječju s već stečenom istinom; jer je Bog, najviša istina, stvorio i vodi ljudski razum ne radi toga da taj ispravno stečenim istinama svakoga dana suprotstavlja nove, nego da, nakon što se otklone zablude koje su se eventualno uvukle, pridodaje jednu istinu drugoj u istom redu i s istom usklađenošću koji vladaju u samoj naravi stvari iz kojih se istina crpi. Zato kršćanin, bio on filozof ili teolog, ne prigrljuje olako i bezglavo sve novosti što se svakog dana javljaju, nego ih mora s najvećom brižljivošću odvagnuti i pravilno prosuditi da ne izgubi ili iskrivi već stečenu istinu, čime će sigurno izložiti opasnosti i nanijeti štetu samoj vjeri.

31. Ako se dobro promotri sve do sada rečeno, jasno će se uvidjeti razlog zbog kojeg Crkva zahtijeva da budući svećenici steknu filozofsku naobrazbu »u skladu s metodom, učenjem i načelima anđeoskog naučitelja«, budući da se, kao što nam je dobro znano iz višestoljetnog iskustva, Akvinčeva metoda ističe jedinstvenom nadmoćnošću kako u poučavanju učenika tako u traženju istine; njegov je nauk k tomu u skladu s božanskom objavom i pokazao se vrlo djelotvornim za pohranjivanje temelja vjere na sigurno kao i za korisno i sigurno ubiranje plodova zdravog napretka.

32. Zato treba jako žaliti što neki danas s prijezirom gledaju na filozofiju kojiu potvrđuje i odobrava Crkva te je bestidno proglašavaju zastarjelom po obliku i racionalističkom po misaonom procesu. Govore da ta naša filozofija pogrešno brani mišljenje da se može dati prava metafizika na apsolutan način; nasuprot tome oni drže da se istine, poglavito transcendentne mogu najprikladnije izraziti pomoću različitih učenja koja se međusobno upotpunjuju, premda su na odredeni način međusobno suprotstavljena. Zato skolastička filozofija svojim lucidnim izlaganjem i rješavanjem pitanja, svojim pomnim određivanjem pojmova i njihovih jasnih razlučivanja može biti korisna - dopuštaju oni - kao priprava za studij skolastičke teologije, koja je bila mnogo primjerenija mentalitetu srednjovjekovnih ljudi, ali ne može nam pružiti - dodaju - filozofsku metodu i smjerokaz koji odgovaraju potrebama naše suvremene kulture. Prigovaraju k tomu da naša vremešna i klasična filozofija nije ništa drugo doli filozofija nepromjenjivih bitaka, dok suvremena misao u središte svoga zanimanja mora staviti »egzistenciju« pojedinaca i života u trajnom nastajanju. Ipak, dok preziru tu filozofiju, veličaju druge, i drevne i najnovije, kako istočnih naroda tako i zapadnih, i to na takav način da se čini da žele insinuirati kako je sve filozofije i mišljenja, eventualno uz poneku korekciju ili nadopunu, moguće pomiriti s katoličkom dogmom. Ali nijedan katolik ne smije ni na tren posumnjati kako je sve ovo krivo, osobito kada je riječ o sistemima poput imanentne filozofije, idealizma, materijalizma, povijesnog i dijalektičkog, ili također egzistencijalizma, kada sistem zagovara bezboštvo ili kada niječe vrijednost razuma na području metafizike.

33. Konačno, prigovaraju ovoj filozofiji koja se poučava u našim školama da uvažava samo intelekt u procesu spoznaje, zanemarujući ulogu volje i emocija. Ovo jednostavno nije točno. Kršćanska filozofija nikada nije osporavala korisnost i djelotvornost dobrih dispozicija duše za uviđanje i prihvaćanje moralnih i vjerskih istina. Zapravo, uvijek je naučavala da nedostatak tih dispozicija dobre volje može biti razlog zašto razum, pod utjecajem strasti i zlih nagnuća, može biti tako zamračen da ne može jasno uviđati. Uistinu, sv. Toma drži da razum može na neki način uvidjeti viša dobra moralnog reda, bilo naravna ili nadnaravna, budući da doživljava određenu 'sunaravnost' (konaturalnost) s tim dobrima, bilo ta 'sunaravnost' čisto naravna, ili rezultat milosti; i jasno je koliko čak i ovaj ponešto nejasni uvid može pomoći razumu u njegovu istraživanju. No jedna je stvar priznati moć dispozicija volje u pomaganju razumu da stekne sigurnu i čvrstu spoznaju moralnih istina; posve je drugo reći, kao što to ovi novotari čine, miješajući bez razlike spoznaju i čin volje, da apetitivne i afektivne funkcije imaju određenu moć razumijevanja i da se čovjek, pošto ne može razumski odlučiti što je istinito i što treba biti prihvaćeno, okreće volji, kojom slobodno odabire između suprostavljenih mišljenja.

34. Ne treba se čuditi da ova nova mišljenja dovode u opasnost dvije filozofske znanosti koje su po samoj svojoj naravi usko povezane s vjerskim naukom, tj. teodiceju i etiku; ona drže da funkcija ovih dviju znanosti nije sa sigurnošću dokazivati bilo što o Bogu ili bilo kojem drugom transcendentnom biću, nego pokazati da su istine koje vjera naučava o osobnom Bogu i o njegovim zapovijedima u savršenom skladu s potrebama života i stoga ih svi trebaju prihvatiti, kako bi izbjegli očaj i postigli vječno spasenje. Sva ta mišljenja i tvrdnje u otvorenom su proturječju s dokumentima našeg prethodnika Lava XIII. i Pija X. i ne mogu se pomiriti s odredbama Vatikanskog koncila. Bilo bi doista nepotrebno zdvajati nad ovim zastranjenjima od istine kada bi svi, čak i u području filozofije, s dužnim poštovanjem usmjeravali pažnju na mjerodavno Učiteljstvo Crkve, koja po božanskom ustanovljenju ima poslanje ne samo čuvati i tumačiti poklad božanski objavljenog nauka, nego i bdjeti nad samim filozofskim znanostima, da katoličke dogme ne bi trpjele štetu zbog pogrešnih mišljenja.

35. Ostaje sada nešto reći o onim pitanjima koja, premda pripadaju području pozitivnih znanosti, nisu manje povezana s istinama kršćanske vjere. Nije mali broj onih koji uporno traže da katolička vjera te znanosti uzme ozbiljno. To je sigurno potrebno kada je riječ o stvarno dokazanim činjenicama, ali treba biti na oprezu kada je riječ o pretpostavkama koje, premda su na neki način znanstveno utemeljene, zadiru u učenje sadržano u Svetom pismu ili u predaji. Ako su te pretpostavke izravno ili neizravno upravljene protiv objavljenog nauka, nipošto ih se ne smije odobriti.

36. Zbog tih razloga crkveno učiteljstvo ne brani da u skladu sa sadašnjim stanjem znanosti i teologije mjerodavni stručnjaci na oba područja istražuju i pretresaju evolucionističko učenje. Ono naime istražuje porijeklo ljudskog tijela, te uči kako ono potječe od preegzistentne organske materije, dok nas vjera obvezuje vjerovati kako su duše izravno stvorene od Boga. No to se treba činiti tako da se razlozi dvaju mišljenja, hoće reći onoga koje se izjašnjava u prilog i onoga koje se protivi evolucionizmu, pretresaju i preispituju s nužnom ozbiljnošću, umjerenošću i taktom i samo ako su svi spremni pokoriti se sudu Crkve, kojoj je Krist povjerio »zadaću na vjerodostojan način tumačiti Sveto pismo i braniti vjerske dogme«. Ipak neki prelaze granice te slobode u raspravama, te postupaju tako kao da je već s potpunom sigurnošću dokazano samo podrijetlo ljudskog tijela iz preegzistentne organske materije, služeći se pritom do sada prikupljenim činjenicama koje na to upućuju i razmišljanjima koja se temelje na istim indicijama, i sve to kao da u izvorima božanske objave nema ničega što bi na tome području zahtijevalo veću umjerenost i oprez.

37. A kad se radi o drugoj mogućoj postavci, to jest o poligenizmu , kako ga zovu, tada sinovi Crkve nipošto ne uživaju takvu slobodu. Kristovi vjernici naime ne mogu prihvatiti ono mišljenje, za koje tvrde oni koji ga iznose, da je ovdje na zemlji bilo pravih ljudi poslije Adama, koji ne vuku porijeklo prirodnim rađanjem od njega kao praroditelja sviju, ili da Adam označava neki skup praroditelja; nikako se naime ne vidi, kako bi se takve tvrdnje mogle složiti s onim što se nalazi u izvorima objavljene istine i dokumentima crkvenog učiteljstva o izvornom grijehu, koji proizlazi iz uistinu učinjenog grijeha jednog Adama, koji se rađanjem prenosi na sve, tako da ga svaki pojedinac ima kao svoj.

38. Kako u biološkim i antropološkim znanostima tako i u povijesnim ima onih koji smjelo prekoračuju granice koje je postavila Crkva i ne mare za oprez na koji ona poziva. S osobitim žaljenjem promatramo previše slobodna tumačenja povijesnih knjiga Staroga zavjeta. Njihovi se pobornici, u obrani svojih ideja, pogrešno pozivaju na pismo koje je prije nekog vremena Papinska komisija za biblijske studije uputila pariškom nadbiskupu. U tom se pismu naime navodi kako prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka, premda se pravo govoreći ne slažu s povijesnom metodom koju koriste najbolji grčki i latinski pisci ili stručnjaci našega doba, ipak pripada povijesnom rodu u pravom smislu, te je na egzegetima da to bolje prouče i odrede. Ista poglavlja - primjećuje se u istom pismu - jednostavnim i metaforičkim kazivanjem, prilagođenim mentalitetu naroda koji nije daleko odmaknuo u civilizacijskom pogledu, donose kako glavne istine koje su temeljne za naše spasenje, tako i pučki opis nastanka ljudskog roda i izabranog naroda. Ako su drevni hagiografi ponešto i preuzeli iz pučkih pripovijesti - što nije nedopustivo - ne smije se nikada zaboraviti da su to činili po božanskom nadahnuću, koji ih je u izboru i vrednovanju tih dokumenata očuvao od svake zablude.

39. Ono što je od pučkog pripovijedanja uneseno u sveto Pismo, ne treba nipošto uspoređivati s mitologijama i drugim sličnim (vrstama), koje više proizlaze iz velike mašte nego li iz želje za istinom i jednostavnošću, a to naime u svetim knjigama, pa i Starog zavjeta, u tolikoj mjeri dolazi do izražaja, da treba reći kako su naši sveti pisci očito iznad starih svjetovnih pisaca.

40. Doista, mi znamo da većina katoličkih naučitelja, od čijih proučavanja plodove ubiru papinska učilišta, sjemeništa i redovnički zavodi, stoji daleko od onih zabluda koje se danas otvoreno ili prikriveno šire, bilo zbog pomame za novošću, bilo zbog jedne neumjerene nakane apostolata. Ali znamo također da se ta nova mišljenja mogu ukorijeniti medu neoprezne pojedince i zato više volimo to spriječiti, radije no davati lijek kada je bolest već uznapredovala.

41. Zato, nakon zrelog razmišljanja i promatranja, kako ne bi propustili ispuniti našu svetu dužnost, naređujemo biskupima i poglavarima redovničkih redova i kongregacija, stavljajući ozbiljan teret na njihove savjesti, brižno paze da se takva mišljenja ne zastupaju u školama ili susretima i sastancima, niti bilo kakvim napisima a ni da se istima, na bilo koji način uči klerike ili vjernike.

42. Neka učitelji u crkvenim ustanovama vode računa da ne mogu mirne savjesti izvršavati službu poučavnja koja im je povjerena, ako u pouci studenata pobožno ne prihvaćaju i točno ne izvršavaju pravila koja smo odredili. Ono dužno poštovanje i pokornost koje u svom neprestanom radu moraju ispovijedati spram učiteljskog autoriteta Crkve, neka usade i u umove i srca svojih učenika.

43. Neka svim silama i žarom nastoje dati svoj udio u napretku znanosti koj poučavaju, ali neka također dobro paze da ne prekorače granice koje smo mi postavili u cilju obrane vjere i katoličkog nauka. Neka novim pitanjima, koja su aktualizirali suvremena kultura i napredak, daju obol svoj istraživanja, ali uz dužni oprez i razbor. Na kraju, neka ne misle, povode se za nekim lažnim »irenizmom«, da je moguće postići da se u krilo Crkve vrate otpadnici i zabludjeli, a da se sve ljude ne poučava, iskreno, cjelovitoj istini koja je na snazi u Crkvi, bez ikakvih iskrivljavanja i bez ikakve umanjivanja.

44. Utemeljeni na toj nadi, koju će uvećati i vaša marljivost, kao znak nebeskih darova i naše očinske dobrohotnosti od sveg srca udjeljujem svakoj posebno, kao i kleru i vašim narodima, apostolski blagoslov.

(Prijevod brojeva: 1-13, 15-16, 18-21, 25-27, 29-32, 35-36, 38, 40-41, 43-44, preuzet iz: PAPINSKO VIJEĆE ZA KULTURU, Vjera i kultura – antologija tekstova papinskog učiteljstva od Lava XIII. do Ivana Pavla II., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010, 266.-276. str.; brojevi: 14, 17,2, 22-24, 37, 39, iz: DENZINGER H. – HÜNERMANN P., Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, UPT, Đakovo, 2002., 734.-740. str. [br. 3881, 3883, 3887-3889, 3897, 3899]; brojevi: 17,1, 28, 33-34, 42, priređeni prema engleskom prijevodu: http://www.vatican.va/holy_father/pius_xii/encyclicals/documents/hf_p-xii_enc_12081950_humani-generis_en.html)

Pascendi dominici gregis (Pio X., 8. IX. 1907.)

2011-03-08T13:06:00.003+01:00

1. Služba koju Nam je Bog povjerio da pasemo stado Gospodnje, medu svojim prvim zadaćama koje je Krist naložio, ima onu da sa svom budnošću čuvamo polog vjere prenesene svetima, odbacujući svjetovne novosti i suprotstavljanja znanosti lažnog imena. Providnost najvišeg pastira je tolika da nije bilo vremena u kojem ona nije bila nužna Katoličkoj crkvi, jer je, krivnjom neprijatelja ljudskog roda, uvijek bilo »ljudi koji će iskrivljavati nauk« (Dj 20,30), »praznorječnih i zavodnika« (Tit 1,10), »zavodnika i zavedenih« (2 Tim 3,13). Ipak treba priznati da je, u ovo posljednje doba, prekomjerno porastao broj neprijatelja križa Kristova; oni, pomoću posve novih umijeća i punih lukavštine, pokušavaju potpuno obezvrijediti živo- tvornu snagu Crkve i, kada bi im to bilo moguće, uzdrmati temelje samoga kraljevstva Isusa Krista. Zbog toga Nam nije dopušteno šutjeti, ako ne želimo da ispadne kako ne ispunjavamo Našu veliku dužnost i da nam se dobrohotnost kojom smo do sada nastupali u nadi da ćemo pružiti zdrave savjete, spočitava kao zanemarivanje tih dužnosti.

Zahtjevnost situacije

2. Da je to nužno bez oklijevanja činiti, potiče Nas nadasve činjenica da počinitelje zabluda ne treba sada tražiti medu deklariranim neprijateljima, nego se oni, a to pobuđuje veliku bol i strah, kriju u samom krilu Crkve, i to su pogubniji što su manje vidljivi. Mislimo pritom, časna braćo, na mnoge iz katoličkog laikata i, što je još žalosnije, na mnoge iz samih svećeničkih redova, koji se, pod plaštem ljubavi prema Crkvi, lišeni svakog čvrstog okrilja filozofskog i teološkog znanja, te štoviše prožeti otrovnim naucima neprijatelja Crkve, bez ustručavanja izdaju za obnovitelje same Crkve; i zbijajući svoje redove obrušavaju se na ono što je najsvetije u Kristovu djelu, ne štedeći pritom ni samu osobu božanskog Otkupitelja, kojega, svetogrdnom drzovitošću, svode na položaj običnog i jednostavnog čovjeka.

3. Ima onih koji se čude što ih mi svrstavamo među neprijatelje Crkve, no neće se naći u čudu tko god, ostavljajući po strani nakane čiji je samo Bog sudac, krene prosuđivati njihova učenja i njihov način govora i djelovanja. Nije daleko od istine onaj koji ih smatra najštetnijim neprijateljima Crkve. Naime, kao što smo već rekli, njihovi planovi uništenja ne dolaze izvan Crkve, nego unutar nje; stoga se opasnost krije gotovo u samom njezinu krvotoku i u njezinoj utrobi, s toliko sigurnijom propašću, koliko je oni više poznaju iznutra. Da bi stvar bila još gora, oni ne dižu sjekiru na grane ili izdanke, nego na sam korijen, to jest na vjeru i njezine najdublje korijene. Zasjekavši zatim u taj korijen besmrtnosti nastavljaju širiti otrov cijelim stablom tako da ne štede nijedan dio katoličke istine, nijedan od dijelova koji pokušavaju zatrovati. I< tomu, vršeći svoja bezbrojna štetna djela, nitko ih ne može natkriliti u domišljatosti i lukavstvu, jer nastupaju istodobno i kao racionalisti i kao katolici i to s tako dovitljivim pretvaranjem da lako zavedu svakog neopreznog pojedinca; a budući da su smioni više no bilo tko drugi, ne zaziru ni od čega i neustrašivo i slobodno šire svoj lažni nauk i izdaju ga tobože za pravi. Treba k tomu dodati, a to itekako unosi pometnju u srca, da oni vode jedan vrlo aktivan život, snažno i revno se posvećuju svakoj vrsti studija, te su, najčešće, na glasu zbog svoga strogog asketskog vladanja. Na kraju, a ovo gasi svaku nadu u ozdravljenje, po samim svojim učenjima odgojeni su prezirati svaki autoritet i svaku vlast, te si, uljuljkani u lažno samopouzdanje, umišljaju da je ljubav prema istini ono što je zapravo oholost i tvrdoglavost. Da, nadali smo se, istini za volju, da ćemo ih jednom navesti da donesu mudre odluke, zato smo najprije s njima postupali blago kao s djecom, prešli smo zatim na stroži pristup, i, na kraju smo, premda teška srca, pribjegli također javnim kaznama. Ali vi znate, časna braćo, kako je sve okončalo: u prvi trenutak se činilo da su prignuli svoju glavu, ali su je odmah podigli s još većom ohološću. I možda bi se još sve to moglo i prešutjeti da je riječ samo o njima; no riječ je međutim o sigurnosti katoličkog imena, dakle, nužno je izaći iz tišine, koja bi sada već predstavljala grijeh, te prokazati pred licem čitave Crkve te koji se tako loše prikrivaju.

Podjela enciklike

4. A budući da moderniste - jer se te s pravom naziva tim imenom - resi vrlo prepredena vještina da svoja učenja ne predstavljaju u koordiniranom i cjelovitom obliku, nego su raspršena i razdvojena jedna od drugih, dok su zapravo postojana i određena, bit će potrebno prije svega sakupitisva ta učenja u jedan sklop te zatim pristupiti istraživanju izvora tolikog zastranjenja i odrediti mjere kako bi se spriječile njegove štete.

Analiza modernističkih nauka

5. A kako bi se išlo redom u jednoj toliko nejasnoj materiji, treba znati kako svaki modernist predstavlja i gotovo sažima u sebi mnoge ličnosti: filozofa, vjernika, teologa, povjesničara, kritičara, apologete, reformatora; i onaj koga zapadne dužnost upoznati njihov sistem i proniknuti počela i posljedice njihovih učenja mora sve te sastavnice znati dobro razlikovati jednu od druge.

Agnosticizam kao filozofski temelj

6. Polazeći dakle od filozofa, cjelokupni temelj vjerske filozofije modernisti polažu u učenje, koje nazivamo agnosticizmom. Prema tom učenju čitavi je ljudski razum u cijelosti ograničen na područje fenomena, znači na ono što se javlja i na način na koji se javlja: niti pravo, niti prirodne sposobnosti ne dopuštaju mu ići dalje. Zbog toga mu nije dano vinuti se Bogu, niti spoznati njegovu egzistenciju, pa ni pomoću vidljivih stvari. Iz toga se zaključuje da Bog, što se tiče znanosti, ne može nipošto biti predmet njezina izravnog istraživanja, a što se tiče povijesti, ne smije mu se nikada pristupati kao povijesnom subjektu. Imajući pred očima te pretpostavke, svatko može lako dokučiti koja bi sudbina u tom slučaju snašla naravnu teologiju, razloge vjerodostojnosti i izvanjsku objavu. Sve to modernisti uklanjaju i povezuju sa intelektualizmom, smiješnim sistemom, kako oni tvrde, koji je već odavno propao. Od toga ih nije odvratila niti činjenica da je mnoge zablude Crkva već službeno osudila. Jer Vatikanski koncil ovako uči: »Ako netko kaže da se Boga jednog i istinita, stvoritelja i Gospodina našega, ne može sigurno upoznati prirodnim svjetlom ljudskog razuma, neka bude izopćen«; te slično tome: »Ako netko bude tvrdio da nije moguće, ili nije potrebno da čovjek, pomoću božanske objave, bude poučen o Bogu i štovanju koje mu ima iskazivati, neka bude izopćen«; te na kraju: »Ako netko bude tvrdio da se božanska objava ne može učiniti vjerodostojnom po izvanjskim znacima i da ljude vjeri isključivo privlači cjelokupno iskustvo ili privatno nadahnuće, neka bude izopćen.« Na koji način zatim modernisti s agnosticizma, koji predstavlja čisto stanje neznanja, prelaze na znanstveni i povijesni ateizam, koji je međutim stanje pozitivnog nijekanja, i s kojim se pravom i po kojoj logici zato s neznanja je li Bog intervenirao ili ne u povijesti ljudskog roda prelazi na to da se sve objašnjava u povijesnim okvirima ostavljajući Boga potpuno po strani kao da zapravo nikada nije intervenirao, neka odgovori tko može. Ali tako jest: za njih je utvrđeno i određeno da znanost i povijest trebaju biti bezbožne; u njima ima mjesta samo za pojave, dok su Bog i ono što govori o božanskom potpuno iz njih odstranjeni. Vidjet ćemo odmah što se u tom apsurdnom učenju tvrdi o preuzvišenoj osobi Isusa Krista, o otajstvima njegova života i njegove smrti, o njegovu uskrsnuću i uzašašću na nebesa.

Vitalni imanentizam

7. Točno je da agnosticizam ne predstavlja u učenju modernista samo negativnu stranu; pozitivna je sva u životnoj imanenciji. Oni se u svojem učenju kreću od jedne do druge. Religija, bila ona naravna ili nadnaravna, kao i svaka druga stvarnost, treba dopustiti objašnjenje. No ako se naravna teologija ukloni, ako se zatvori put objavi zbog toga jer se odbacuju razlozi vjerodostojnosti, ako se štoviše niječe svaka izvanjska objava, jasno je da je zaludu to objašnjenje tražiti izvan čovjeka. Ostaje dakle da se traži u samom čovjeku; a budući da religija nije ništa drugo već način življenja, njezino se tumačenje mora tražiti upravo u čovjekovu životu. Otud princip religijske imanencije. Više od toga, ono što, da tako kažemo, daje prvi poticaj svakoj životnoj pojavnosti, u što se ubraja također religija, uvijek treba pripisati odredenoj potrebi; prapočetke zatim, govoreći poglavito o životu, treba pripisati jednoj kretnji srca, odnosno hoćemo reći osjećaju. Zbog toga, budući daje Bog predmet religije, moramo zaključiti da se vjeru, početak i temelj svake religije, mora dovesti u vezu s osjećajem koji izvire iz potrebe za božanstvom. Ta potreba, koju čovjek ćuti tek u odredenim i povlaštenim prigodama, ne može po sebi pripadati području svijesti; nego se nalazi u pozadini poput nekog principa skrivenog ispod razine same svijesti, ili, kao što se kaže u rječniku posuđenom od suvremene filozofije, u podsvijesti, gdje njezin korijen ostaje obavijen tajnom i neshvatljiv. Ako se zatim postavi pitanje na koji se način iz te potrebe za božanstvom, koju čovjek osjeća u samom sebi, prelazi na religiju, modernisti odgovaraju na sljedeći način. Znanost i povijest, kažu oni, omeđeni su s dvije granice: jedne vanjske, a to je vidljivi svijet; druge unutarnje, a to je svijest. Svaku od tih granica koje ovi imaju nije moguće prijeći; izvan toga one se nalaze pred nepoznatim. Pred tim nepoznatim, bilo da je ono izvan čovjeka ili se krije u čovjeku u skrovištima podsvijesti, potreba za božanskim, kojoj ne prethodi bilo kakav umni čin, kao što to hoće fideizam, u duši koja već samoniklo naginje religiji budi određeni osjećaj; taj osjećaj, bilo kao predmet bilo kao nutarnji uzrok, podrazumijeva u sebi stvarnost božanskog i na određen način povezuje čovjeka s Bogom. Taj osjećaj modernisti nazivaju upravo religijom i smatraju ga ishodištem religije.

8. No u tome se ne iscrpljuje cjelokupno njihovo filozofiranje, ili, bolje reći, njihovo buncanje. Pošto u tome osjećaju oni ne samo da susreću vjeru nego s vjerom i u samoj vjeri shvaćenoj na njihov način, drže da se nalazi također objava. I što bi se onda smatralo objavom? Odnosno nije li možda objava, ili bar počelo objave, onaj religijski osjećaj koji se u jednom trenutku javi u savjesti? Nije li objava pokazivanje, premda na nejasan način, Boga dušama u tom istom religijskom osjećaju? Dodaju štoviše da je, budući da je Bog istodobno i predmet i uzrok vjere, spomenuta objava istodobno Bog i Božja objava: ima naime Boga ujedno i za objavitelja i za objavu. Otud, časna braćo, ona apsurdna tvrdnja modernista da se svaka religija, prema različitom vidiku pod kojim se promatra, mora u isti mah nazivati naravnom i nadnaravnom. Otud kod modernista to miješanje savjesti i objave, koje kod njih imaju isto značenje. Otud zakon, po kojem se religijska svijest predstavlja kao univerzalno pravilo, koje je potrebno potpuno izjednačiti s objavom i kojem su se svi dužni podložiti, uključujući tu i najvišu vlast Crkve, bilo kada ona poučava, bilo kada donosi uredbe što se tiče bogoštovlja ili stege.

Posljedica – izobličenje religijske povijesti

9. Međutim u čitavom ovom postupku iz kojeg, prema riječima modernista, proizlaze vjera i objava, treba imati pred očima jedno, što je od osnovne važnosti za povijesno-kritičke posljedice, koje to za sobom povlači. Taj Nespoznatljivi, o kojem govore, izlazi iz skrovitosti i razotkriva se vjeri. Čini to u tijesnoj povezanosti s određenim fenomenom, koji, premda pripada području znanosti i povijesti, također na određeni način prelazi njihove granice. Taj fenomen može biti bilo koja prirodna pojava koja u sebi krije nešto tajanstveno; može biti također neki čovjek čija narav, geste i riječi dosta odudaraju od uobičajenih povijesnih zakonitosti i društvenih klišeja. Dakle, vjera, koju privlači Nespoznatljivi, potpuno zaokuplja i zaposjeda cijeli taj fenomen i prožima ga na neki način svojim životom. Iz toga proizlaze dvije stvari: ponajprije takva preobrazba fenomena do te mjere, rekli bismo, da ovaj biva uzdignut gotovo u stanje jednako božanskom, koje ga čini prikladnim, kao materiju, za božanski oblik, koji će vjera ovdje unijeti; drugo, određeno izobličenje, do kojeg dolazi zbog toga što mu se, budući da je vjera lišila fenomen njegovih primjesa vremena i mjesta, lako pridaje ono što u stvarnosti zapravo nema: to se prije svega događa kada je riječ o drevnim fenomenima, i toliko više što su stariji. Iz toga dvoga modernisti izvlače za sebe dva osnovna pravila: ona, povezana s trećim koji je već preuzet iz agnosticizma, tvore gotovo temelj kritike povijesti. Prikažimo to jednim primjerom, preuzetim iz osobe Isusa Krista. U Kristovoj osobi, tvrde oni, znanost i povijest ne nalaze ničeg nadljudskog. Dakle, na osnovi prvog pravila koje proizlazi iz agnosticizma, iz povijesti se mora izbrisati sve ono što upućuje na božansko. Još i više od toga, u skladu s drugim osnovnim pravilom, povijesnu Kristovu osobu vjera je preoblikovala: dakle potrebno ju je lišiti svega onoga što je izdiže iznad povijesnog stanja. Na kraju, tu je osobu vjera i izobličila, kao što uči treće osnovno pravilo: dakle iz nje valja ukloniti sva razglabanja, sve činjenice, ukratko, sve ono što se ne podudara s njezinom naravi, njezinim položajem i prosvjećenošću, mjestom i vremenom u kojem je živjela. Nama će ovaj način razmišljanja djelovati čudnim, ali evo u tome se sastoji kritika modernista.

10. Dakle, religijski osjećaj, koji po nekom imanentnom porivu izlazi iz skrovišta podsvijesti, klica je čitave religije i ujedno uzrok onoga što je bilo ili će tek postati u bilo kojoj religiji. Isprva sirov i gotovo bezobličan, malo-pomalo, pod utjecajem tajanstvenog principa po kojem se rađa, taj bi se osjećaj usavršavao, ovisno o naprecima ljudskog života, čiji, kao što se tvrdi, predstavlja oblik. Tako bi se rađala svaka religija, pa i ona nadnaravna: one nisu ništa drugo doli izražaj navedenog religijskog osjećaja. Ne smatra se da je drukčije i s katoličkom religijom; štoviše ona je potpuno jednaka ostalima: jer ona nije drukčije nastala, nego putem vitalne imanencije u svijesti Krista, čovjeka vrlo uzvišene naravi, kojemu nitko nije niti će biti ravan. Slušajući to mi ostajemo zapanjeni zbog tih toliko smjelih i svetogrdnih tvrdnji! Ipak, časna braćo, to nisu nepromišljena zborenja nevjernika. To su katolici, to su štoviše brojni svećenici koji tako javno govore. Što je još gore, dok zbore te i slične bemislice, hvalisaju se da reformiraju Crkvu! Ovdje nije više riječ o drevnoj zabludi, koja ljudskoj naravi pridaje gotovo neko pravo u nadnaravnom redu. Ide se i dalje; sve dotle da se tvrdi da je naša presveta religija, u čovjeku Kristu jednako kao i u nama, potpuno prirodan plod naravi. Ne znamo postoji li prikladniji način da se dokine svaki nadnaravni red. Zato je s potpunim pravom Vatikanski koncil izjavio: »Ako netko kaže da Bog ne može čovjeka uzdići do spoznanja i savršenosti koja nadilazi narav, nego da može i mora sam i vlastitim snagama, sa stalnim progresom, prispjeti na kraju posjedovanju svake istine i svakog dobra, neka bude izopćen.«.

Porijeklo dogmi

11. Sve do sad, ipak, časna braćo, nismo vidjeli da se daje prostora djelovanju razuma. Ipak, prema učenjima modernista, razum ima svoj udio u činu vjere. Korisno je promotriti na koji način to biva. U tome osjećaju, kažu, o kojem se često govorilo upravo zato što je osjećaj a ne poznavanje, Bog se uistinu pokazuje čovjeku, ali na tako konfuzan način da se malo ili jedva razlikuje od subjekta vjerovanja. Potrebno je dakle da se taj osjećaj pomalo rasvijetli, tako da se može u njemu Boga potpuno nazrijeti i razlučiti ga od subjekta. A to je upravo zadaća razuma, kojemu je svojstveno razmišljati i raščlanjivati i po njemu čovjek životne pojavnosti koje se javljaju u njemu najprije pretvara u mentalne predodžbe a zatim ih izražava na verbalan način. Otud raširena izreka modernista da religiozan čovjek mora misliti svoju vjeru. Razum se dakle, našavši se iznenada uz osjećaj, nad njega prigiba i na njemu vrši zahvat sličan onomu što ga čini slikar koji osvjetljava i oživljava crtež na slici koji je izblijedio od starosti. Tu usporedbu donosi jedan od učitelja modernizma. Dvojako je djelovanje uma u tom poslu: najprije, prirodnim i spontanim činom, izražava svoju spoznaju jednostavnom i opće poznatom rečenicom; zatim, razmišljanjem i dubljim pronicanjem, ili, kao što kažu, obrađujući svoju misao, izražava ono što misli sekundarnim rečenicama, koje istina proizlaze iz prve, ali su istančanije i jasnije. Te sekundarne rečenice, kada ih najviše crkveno učiteljstvo proglasi pravovaljanima, sačinjavat će upravo dogmu.

12. Time se, što se tiče učenja modernista, nalazimo pred jednim od poglavlja od najveće važnosti, u samom srcu i samoj naravi dogme. Jer oni porijeklo dogme stavljaju u te prve jednostavne formule koje se, pod određenim vidikom, mora smatrati bitnima za vjeru, budući da objava, da bi uistinu to bila, zahtijeva da se Bog jasno pokaže u svijesti. Sama dogma zatim, prema onomu što izgleda oni tvrde, sačinjena je upravo od sekundarnih formula. Da bi se bolje upoznalo dogmu treba najprije istražiti odnos koji postoji između religijskih formulacija i religijskog osjećaja. U tomu neće imati teškoća onaj koji će smatrati nečim što se samo po sebi podrazumijeva da svrha tih formulacija nije ništa drugo nego da pruže način vjerniku da obrazloži vlastitu vjeru. Zbog toga te formulacije služe za posredovanje između vjernika i njegove vjere. Što se tiče vjere, ti su izrazi neprikladni da izraze njezin objekt te ih modernisti nazivaju simbolima; što se pak tiče vjernika, svode se na puka oruđa.

Njihova evolucija

13. Nije dopušteno zato ni na koji način držati kako oni izražavaju jednu apsolutnu istinu, budući da su, kao simboli, tek jednostavne predodžbe istine, te je stoga potrebno prilagoditi ih čovjekovu religijskom osjećaju; kao oruđa, prenositeljice su istine, i zato se sa svoje strane moraju prilagoditi čovjeku u pogledu religijskog osjećaja. A budući da religijski osjećaj, kao onaj koji za predmet ima apsolutnost, pruža bezbrojne aspekte, te se danas može javiti jedan a sutra drugi, pa slično tome onaj koji vjeruje može prolaziti kroz bezbrojne i različite okolnosti, iz toga slijedi da formulacije koje mi nazivamo dogmama moraju podlijegati istim promjenjivostima te stoga biti kadre varirati. Tako se stvorio prostor za duboki razvoj dogmi. Beskrajne li gomile sofizama koja ruši i razara svaku religiju! I taj, ne samo moguć, nego nužan razvoj i promjenu dogmi, modernisti ne samo da drsko zastupaju nego on predstavlja logičnu posljedicu njihovih izjava. Naime među stožerima njihova učenja jest i ovaj, preuzet iz principa vitalne imanencije: da religijske formulacije, da bi uistinu bile to, a ne puke spekulacije uma, nužno je da budu žive i da žive istim životom kojim živi religijski osjećaj. To ne treba shvatiti tako kao da bi te formulacije, posebno ako su one čisto imaginarnog tipa, bile sastavljene navlaš za religijski osjećaj - jer je manje važno njihovo podrijetlo, kao i njihov broj i njihova kvaliteta - nego tako da njih same, sastavljene prema potrebi tako da budu podložne promjenama, religijski osjećaj upija u sebe te one postaju njegov sastavni dio. Drugim riječima, nužno je da prvu formulaciju prihvati i potvrdi srce i da rad na oblikovanju sekundarnih formula koji će uslijediti bude vršen pod vodstvom srca. Iz toga slijedi da te formulacije, da bi bile žive, moraju biti i ostati primjerene i za vjeru i za vjernika. Zato ako iz bilo kojeg razloga ne dođe do te prilagodbe, one gube prvotno značenje i zahtijevaju da ih se preinači. Predstavljajući tako vrijednost i promjenjivost dogmatskih formulacija, ne čudi što su modernisti dogme toliko prezirali; dok naprotiv u svijest dozivaju i veličaju religijski osjećaj i religijski život. Zato tako krajnje bezočno kritiziraju Crkvu, osuđujući je da je potpuno skrenula s puta i da ne umije razlikovati između materijalnog značenja formulacija i njihova religijskog i moralnog značenja, te tvrdoglavo, no uzalud, prianja uz formulacije lišene smisla, puštajući da se religija sruši poput kule od karata. O, zaista »slijepci i vode slijepih« koji, nadimajući se oholim imenom znanosti, iznose tlapnje kojima izobličuju vječni pojam istine i istinski religijski osjećaj: »šireći novi sistem, vodeni bezočnom i neobuzdanom pomamom za novošću, ne traže istinu tamo gdje se ona sigurno nalazi, te prezirući svete apostolske tradicije, prianjaju uz šuplje, ništavne, nesigurne nauke koje je Crkva osudila i njima, ti bezumnici jedni, vjeruju da podupiru i zastupaju samu istinu.«.

Modernist kao vjernik – osobno iskustvo i vjerska sigurnost

14. Do ovdje smo, časna braćo, modernista promatrali kao filozofa. Sada ćemo učiniti jedan daljnji korak te ga promatrati u njegovu svojstvu vjernika. Ako želimo vidjeti na koji se način, u modernizmu, vjernik razlikuje od filozofa, valja primijetiti da, premda filozof objekt vjere promatra u božanskoj stvarnosti, tu stvarnost također nigdje drugdje ne susreće već u vjernikovoj duši, kao nešto što ova doživljava i izražava: postoji li ona ili ne u samoj sebi izvan tog osjećaja i tog izraza, njega uopće ne zanima. Nasuprot tome vjernik pouzdano i nedvojbeno zna da božanska stvarnost zaista postoji u samoj sebi, te baš nimalo ne ovisi o onome koji vjeruje. Ako zatim postavimo pitanje na čemu se temelji ta vjernikova tvrdnja, modernisti odgovaraju: na osobnom iskustvu. No dok tako govore udaljavaju se od racionalista, ali dijele mišljenje protestanata i lažnih mistika. Tako oni govore o tome. U religijskom osjećaju mora se prepoznati gotovo određena intuicija srca, koja dovodi čovjeka u neposredan doticaj sa samom Božjom stvarnošću i ulijeva mu snažnu uvjerenost u njegovo postojanje i njegovo djelovanje u čovjeku i izvan njega, koja uvelike nadilazi svako znanstveno uvjeravanje. Tvrde stoga da postoji jedno pravo iskustvo, i to takvo da nadvisuje svako razumsko iskustvo; ako neki, poput racionalistá, niječu to iskustvo, čine to i tome uče zato što se ne žele dovesti u moralna stanja koja se iziskuju za postizanje jednog takvog iskustva. To iskustvo, jer ima i onih koji su ga stekli, obrazuje vjernika točno i na pravi način.

Koliko smo samo daleko od katoličkog učenja! Slične je tlapnje Vatikanski koncil već bio osudio. Vidjet ćemo nešto dalje kako se s tim teorijama, združenim sa ostalim već spomenutim zabludama, širom otvaraju vrata ateizmu. Korisno je ovdje odmah primijetiti da se kada se to učenje o iskustvu poveže s učenjem o simbolizmu, svaka religija, pa i idolopoklonstvo, mora smatrati pravom. Zašto naime ne bi bilo moguće da se ta iskustva sreću u svakoj religiji? I ako bi se stvarno sretala bilo bi mnogo onih koji bi tomu težili. Pa s kojim pravom modernisti niječu istinu iskustvu jednog muslimana? S kojim pravom prava iskustva vežu samo uz katolike? Naime modernisti ne niječu, nego štoviše dopuštaju, jedni prikriveno drugi otvoreno, da su sve religije istinite. I da ne mogu misliti drukčije, nešto je sasvim očito. Naime zbog kojeg bi se razloga, prema njihovim načelima, ikada bilo koju religiju moglo smatrati lažnom? Bez sumnje zbog jednog od ova dva: ili zbog lažnosti religijskog osjećaja, ili zbog lažnosti formulacije koju je izrazio um. Religijski osjećaj, premda može biti manje ili više savršen, uvijek je jedan: zatim intelektualna formulacija, da bi bila istinita, dovoljno da odgovara religijskom osjećaju i vjerniku, kojom god da snagom uma taj raspolaže. Još više, u srazu različitih religija, modernisti će moći smatrati da katolička religija ima više istina jer je življa, i zaslužuje s većim pravom naziv kršćanska, jer na puniji način odgovara počecima kršćanstva. Da iz datih pretpostavki proizlaze te posljedice, sigurno se ne može činiti apsurdnim. Sasvim je apsurdno međutim da katolici i svećenici, koji, kao što volimo vjerovati, zaziru od tih zabluda, zapravo se ponašaju kao da ih zastupaju. Jer tolike hvale upućuju na račun onih koji uče te zablude, tolike im časti javno iskazuju da oni više ne časte osobe, koje možda i resi poneka zasluga, nego prije zablude koje one otvoreno ispovijedaju i pokušavaju propagirati svim ljudima.

Vjersko iskustvo i predaja

15. No, osim svega do sada rečenog, to se učenje o iskustvu s druge strane potpuno kosi s katoličkom istinom. Naime ono biva prošireno i primijenjeno na tradiciju koju je do sada Crkva prihvaćala te je uništava. Naime, modernisti tradiciju shvaćaju kao prenošenje prvobitnog iskustva nekih drugih osoba, po propovijedanju, s pomoću intelektualne formulacije. Toj formulaciji stoga, osim vrijednosti predodžbe, pridaju jednu takvu moć sugestije, koja se događa i u onomu koji vjeruje, kako bi se probudio religijski osjećaj ako je ovaj otupio i obnovilo iskustvo koje je jednom već ostvareno, i u onima koji još uvijek ne vjeruju, kako bi se u njima po prvi put pobudio religijski osjećaj i rodilo iskustvo. Na taj način religijsko se iskustvo širi medu narodima; ne samo kod sadašnjih naraštaja pomoću propovijedanja nego također među budućim naraštajima pomoću knjiga i usmenim prenošenjem jednih drugima. Događa se zatim da se takvo prenošenje iskustva katkad ukorijeni i živi, a katkad odmah ostane bez ploda i iščezne. Za moderniste je samo življenje dokaz istini; jer za njih su istina i život jedno te isto. Iz čega se može ponovno zaključiti da su sve religije, koliki god da je njihov broj, jednako prave, jer kada to ne bi bile, ne bi živjele.

Vjera i znanost

16. Stigavši do ovdje, časna braćo, imamo dovoljno elemenata da spoznamo koji red modernisti utvrđuju između vjere i znanosti; a pod nazivom znanost oni podrazumijevaju također povijest. Na prvome se mjestu mora držati da je objekt jedne potpuno različit od objekta druge i od njega odijeljen, jer se vjera bavi isključivo stvari, za koju znanost tvrdi da je u sebi nespoznatljiva. Dakle potpuno im je različito područje dodijeljeno: znanost je sva u stvarnosti pojava, gdje vjera uopće na zalazi; ona se naprotiv bavi božanskom stvarnošću koja je znanosti potpuno nepoznata. Iz čega se izvlači zaključak da između vjere i znanosti ne može nikada doći do razdora, jer, ako svaka od njih drži svoje područje, neće se nikada moći susresti, pa stoga ne može medu njima ni doći do proturječnosti. Ako se toj tvrdnji suprotstavi činjenicu da u vidljivom svijetu postoje stvari koje također pripadaju vjeri, poput Kristova ljudskog života, modernisti će je zanijekati. Jer premda te stvari pripadaju području pojavnoga svijeta, budući da su oživljene od strane vjere te ih je, na način koji smo već objasnili, ona preobrazila i promijenila njihov oblik, uklonjene su iz osjetnoga svijeta i preobražene da postanu božanska materija. Dakle, ako se i dalje bude pitalo je li Krist činio prava čuda i izricao prava proroštva, je li doista uskrsnuo i uzašao na nebo, neznabožačka će znanost to nijekati, vjera će to tvrditi; no neće zbog toga medu njima doći do sukoba. Naime to će nijekati filozof kao filozof obraćajući se filozofima i promatrajući Krista isključivo u njegovoj povijesnoj stvarnosti; tvrdit će to vjernik kao vjernik govoreći vjernicima i promatrajući Kristov život kao život življen po vjeri i u vjeri.

Vjera podređena znanosti

17. Ipak, doista bi se prevario onaj koji, imajući u vidu te teorije, drži kako ima pravo smatrati da su vjera i znanost jedna o drugoj neovisne. Što se tiče znanosti - to je izvan svake sumnje, no nešto je sasvim drugo s vjerom, koja, ne iz jednog, nego iz tri razloga, mora biti predmet znanstvenog postupka. Naime, mora se u prvom redu imati pred očima da u svakom religijskom događaju, kada se izuzme božanska stvarnost i iskustvo te stvarnosti od strane vjernika, sve ostalo, a na osobit način religijske formulacije ne izlaze iz područja pojava te dakle potpadaju pod vlast znanosti. Neka i vjernik iziđe iz svijeta, ako mu je moguće; ipak sve dok ostaje u svijetu neće nikada moći izmaći, htio to ili ne, zakonima, znanstvenom i povijesnom promatranju i sudovima. I više od toga, premda se kaže da je Bog predmet samo vjere, to se ipak mora podrazumijevati samo za božansku stvarnost, a ne i za ideju o Bogu. Ideja o Bogu je također podložna znanosti; ova posljednja, dok se kreće u logičkom redu, uzdiže se sve do apsolutnog i idealnog. Pravo je dakle filozofije ili znanosti istraživati ideju o Bogu, voditi je u njezinu razvoju, ispraviti je kada se u nju umiješa neki strani element; dakle ponavljati za modernistima da religijski razvoj mora biti usklađen s moralnim i intelektualnim razvitkom; odnosno, kao što uči jedan njihov učitelj, mora biti podređen. Na kraju treba također primijetiti da čovjek ne trpi u sebi dualizam: zbog toga vjernik osjeća duboku potrebu na taj način uskladiti vjeru sa znanošću da se ne kosi s općim znanstvenim poimanjem svemira.

Tako se dakle razabire da je znanost posve slobodna od vjere; vjera međutim, premda se proglašava odvojenom od znanosti, njoj je podložna. Sve je to, časna braćo, sasvim suprotno od onoga što je učio naš prethodnik Pio IX.: »Dužnost je filozofije, na području religije, ne da vlada nego da služi, ne da propisuje što se mora vjerovati, nego to prigrliti s razumnim poštovanjem, niti istraživati dubinu Božjih otajstava, nego Boga pobožno i ponizno častiti.«

Modernisti potpuno izokreću stvari. Zbog toga se na njih može primijeniti ono što je naš prethodnik Grgur IX. pisao o nekim teolozima svoga doba: »Neki medu vama, naduti poput mješine duhom ispraznosti, trse se profanom novošću nadići izraze koji su ostavili oci; izvrćući racionalnom filozofskom nauku poznavanje nebeskih stvari, ne radi toga da to bude na korist slušateljima nego da se razmeću učenošću [...] Ovi, zavedeni različitim i stranim učenjima, pretvaraju glavu u rep i prisiljavaju kraljicu da služi sluškinji.«

Metode modernista

18. Što je očitije iz samoga vladanja modernista, koje je potpuno sukladno onom što uče. U spisima i govorima oni nerijetko zastupaju sad jedno sad drugo učenje, tako da se lako stječe zaključak da su nejasni i nepouzdani. Ali sve se to čini hotimice, naime zbog mišljenja da zastupaju međusobnu odvojenost vjere i znanosti. Zato se zna dogoditi da se u njihovim knjigama susreću stvari koje bi rekao i jedan katolik; no već na idućoj stranici susreću se druge koje su tipične za učenje jednog racionalista. Zbog toga kada pišu povijest, uopće ne spominju Kristovo božanstvo; kada međutim propovijedaju u crkvama, odlučno ga zastupaju. Otud jednako tako u povijesti ne uzimaju nimalo u obzir ni oce ni koncile; nego kada daju vjersku pouku puku, citiraju ih s poštovanjem. Zbog toga razlikuju teološku i pastoralnu egzegezu od znanstvene i povijesne egzegeze. Slično tome, polazeći od toga da znanost nije nimalo ovisna o vjeri, kada govore o filozofiji, povijesti i kritici, bez imalo bojazni slijede Lutherove tragove i razmeću se preziranjem katoličkog nauka, učenja svetih otaca, ekumenskih sinoda i crkvenog učiteljstva; i ako ih se zbog toga ukori, iz sveg se glasa deru da im se krše slobode. Na kraju, zastupajući da vjera mora biti podložna znanstvenom istraživanju, neprestano i otvoreno kritiziraju Crkvu, jer uporno odbija podvrgnuti i prilagoditi svoje dogme filozofskom mišljenju; a oni, sa svoje strane, potiskujući staru teologiju u ropotarnicu povijesti, nastoje uvesti jednu novu, koja je sva protkana filozofskim buncanjem.

Modernist kao teolog: njihovi principi, imanencija i simbolizam

19. Time nam se, časna braćo, konačno stvara prostor u kojemu možemo promatrati moderniste na teološkom području. Teška je to zadaća, ali neće nam trebati puno da se izvučemo iz škripca. Cilj koji se želi postići jest pomirenje vjere sa znanošću, pri čemu ostaje neokrnjen primat znanosti nad vjerom. U tom poslu teolog modernist koristi se istim principima koje vidimo da koristi filozofija, prilagođavajući ih vjerniku, to su principi imanencije i simbolizma. Evo s kolikom lakoćom on obavlja svoj posao. Filozof je rekao: »Počelo vjere je imanentno«; vjernik je pridodao: »To je počelo Bog«; teolog dakle zaključuje: »Bog je imanentan u čovjeku.« Otud tvrdnja o teološkoj imanenciji. Jednako tako: filozof smatra sigurnim da su »predodžbe predmeta vjere jednostavno simbolične«; vjernik je ustvrdio da je »predmet vjere Bog u samom sebi«; teolog dakle izjavljuje: »Predodžbe božanske stvarnosti su simbolične.« Otud teološki simbolizam. Golemih li zabluda! A koliko su pogubne jasno se vidi kada se promotri ono što iz njih proizlazi. Naime, da odmah kažemo nešto o simbolizmu, budući da su simboli to što jesu u odnosu na predmet, dok u odnosu na vjernika nisu ništa drugo već oruđa, potrebno je prije svega, tako uče modernisti, da vjernik ne prianja previše uz formulaciju, nego da se njome koristi samo u svrhu da se sjedini s apsolutnom istinom, koju formulacija ujedno otkriva i skriva, trudi se naime da ju izrazi ali nikada u tome ne uspijeva. Hoće zatim da vjernik koristi te formulacije ukoliko mu koriste, budući da su dane na korist a ne da bi predstavljale smetnju; osim, razumije se, poštivanja koje se, iz društvenih obzira, duguje formulacijama koje je javno učiteljstvo ocijenilo prikladnima za izražavanje opće svijesti, sve dok samo učiteljstvo ne odredi drukčije. Što se zatim tiče imanencije, nije lako odrediti što pod njom razumiju modernisti, budući da medu njima vladaju različita mišljenja. Jedni je smještaju u činjenicu da je Bog tvorac toliko intimno prisutan u čovjeku, da mu je bliži no što je on samom sebi; što se, ako se zdravo shvati, ne može osporiti. Drugi misle da je božanski čin jedno s činom naravi, kao što je prvi uzrok jedno s drugim uzrokom; a to bi uništilo nadnaravni red. Drugi ga opet tumače tako da navode na sumnju u jedan panteistički smisao; što je, ako ćemo pravo, dosljednije ostatku njihova učenja.

20. Toj postavci o imanenciji pridodaje se jedna druga, koja se može nazvati božanskom postojanošću, a jedna se od druge razlikuje na onaj isti način na koji se privatno iskustvo razlikuje od iskustva prenesenog putem predaje. Jedan će primjer predočiti taj pojam: to je primjer Crkve i sakramenata. Za Crkvu i sakramente, kažu, ne smije se smatrati da ih je sam Krist ustanovio. To brani agnosticizam, koji u Kristu ne vidi ništa više od čovjeka, čija se vjerska svijest, kao i svijest svakog drugog čovjeka, malo-pomalo oblikovala; priječi to zakon imanencije, koji ne dopušta, da se poslužimo njihovim riječima, izvanjske primjene; priječi to također zakon evolucije po kojem je za razvoj klica potrebno vrijeme i određeni niz okolnosti; priječi to na kraju povijest, koja pokazuje da je takav stvarno bio tijek stvari. Ipak mora se smatrati da je Crkvu i sakramente na posredan način ustanovio Krist. Ali na koji način? Evo. Sve kršćanske svijesti, tvrde oni, bile su prividno uključene u svijesti Isusa Krista, kao što je to biljka u sjemenu. A pošto klice žive život sjemena, tako se treba tvrditi da svi kršćani žive Kristov život. Ali Kristov život, prema vjeri, jest božanski; dakle i život kršćana je božanski. Ako su prema tome iz toga života, tijekom stoljeća, ponikli Crkva i sakramenti, s punim se pravom može reći da je to podrijetlo od Krista te da je božansko. Na isti način dokazuju da su božanska Pisma i da su božanske dogme. I time se može reći kako je teologija modernista zaokružena. Neznatna stvar, ako ćemo pravo, ali više no obilna za onoga koji drži da se uvijek i u svemu moraju poštivati zaključci znanosti. Primjena tih teorija na druge točke, koje ćemo izložiti, svatko će moći sam za sebe učiniti.

Dogma i sakramenti

21. Govorili smo do sada o porijeklu i naravi vjere. Ali budući da su mnogi njezini izdanci, a glavni medu njima su Crkva, dogma, bogoštovlje, svete knjige, potrebno je znati što modernisti i o njima uče. I da započnemo od dogme, od toga koje je njezino podrijetlo i narav, možemo reći kako je to naznačeno još ranije. Dogma proizlazi iz potrebe da vjernik pokuša raditi na svojoj religijskoj misli, kako bi svoju i tuđu svijest sve više rasvijetlio. Taj se rad sav sastoji u istraživanju i izlaganju prve formulacije, i to ne u njoj samoj i na racionalan način, nego ovisno o okolnostima ili, kao što nejasnije tvrde, na jedan bitan način. Otud proizlazi da se oko iste formiraju sekundarne formulacije, koje će, nakon što budu sažete i povezane u jedinstvenu doktrinarnu konstrukciju, te nakon što ih javno učiteljstvo potvrdi kao one koje odgovaraju općoj svijesti, biti prozvane dogmama. Od dogme valja pomno razlikovati teološke spekulacije; one, premda ne žive životom dogme, ipak su korisne kako za to da se između religije i znanosti uspostavi skladan odnos i među njima ukloni svaki kontrast, tako i za to da se ističu prema vani i brane samu religiju; i tko zna neće li također jednoga dana koristiti u pripremi materije za neku buduću dogmu. O bogoštovlju, zatim, nema se mnogo za reći, ako se pod tim nazivom ne bi podrazumijevalo čak i sakramente, oko kojih modernisti ispredaju najteže zablude. Oni drže kako bogoštovlje proizlazi iz dvostruke potrebe; budući da se, ponovno to primijetimo, u njihovu sustavu sve pripisuje dubokim potrebama. Jedna je da se vjeri da nešto opipljivo; druga je potreba da ju se širi i naviješta, što se ne može ostvariti bez nekog opipljivog oblika i bez posvetnih čina, koje se naziva sakramentima. Što se zatim tiče sakramenata, oni se za moderniste svode na puke simbole ili znakove, koji međutim nisu nedjelotvorni; njihovu djelotvornost pokušavaju protumačiti primjerom nekih riječi koje su spletom sretnih okolnosti stekle snagu širenja nekih snažnih ideja te vrlo duboko pogađaju duše. Kao što su te riječi određene za spomenute ideje, tako su i sakramenti određeni za vjerski osjećaj: nikakve od njih koristi. Sigurno bi govorili jasnije ako bi tvrdili da su sakramenti ustanovljeni jedino za to da hrane vjeru. Ali to je Tridentski koncil osudio: »Ako netko bude tvrdio da su ti sakramenti ustanovljeni samo zato da hrane vjeru, neka se izopći.«

Sveto Pismo

22. O naravi i porijeklu svetih knjiga već se govorilo. Prema modernističkoj misli, može ih se definirati kao zbirku iskustava: to ne bi bila opća iskustva što ih ima svaki čovjek, nego izvanredna i glasovitija koja su se zbila u nekim religijama. Upravo tako oni uče o našim knjigama Staroga i Novoga zavjeta. Zbog vlastite komotnosti, ipak, vrlo lukavo opažaju da, premda je iskustvo sadašnje, ono može katkad preuzeti materiju iz prošlosti ili čak budućnosti, ako vjernik ili zbog spomena ponovno u sadašnjosti proživljava prošlost, ili u obliku predokusa već živi budućnost. Time se objašnjava zašto se medu svete knjige ubrajaju također povijesni i apokaliptični spisi. Tako se dakle u tim knjigama govori o Bogu preko usta vjernika; ali, kao što to uči modernistička teologija, samo po vitalnoj imanentnosti i postojanosti. Želi li netko znati u čemu se poslije svega ovoga sastoji nadahnuće, oni će odgovoriti da se ono ni po čemu ne razlikuje, osim možda po određenoj većoj snazi, od potrebe koju vjernik osjeća da riječju i slovom očituje vlastitu vjeru. To je nešto nalik onome što se zbiva u pjesničkom nadahnuću, zbog čega netko reče: Bog je u nama, on u grudima našim pali plam. To je upravo način zbog kojeg se Boga mora smatrati izvorom nadahnuća svetih knjiga. Modernisti uz to tvrde da u tim knjigama nema ništa što nije nadahnuto. U tome bi ih netko mogao smatrati pravovjernijima od određenih modernih teologa koji ponešto sužavaju nadahnuće, kao, tek da navedemo jedan primjer, u slučaju takozvanih prešutnih citata. No to su samo riječi. Zato ako, prema agnosticizmu, smatramo Bibliju ljudskom rukotvorinom koja služi ljudima, pa čak i ako se teologu dopusti da je naziva božanskom po imanenciji, zar bi se uopće u njoj našlo mjesta za nadahnuće? Da, modernisti potvrđuju potpuno nadahnuće; ali, u katoličkom smislu, zapravo niječu svako nadahnuće.

Crkva

23. Širu nam materiju pruža ono što modernistička škola tlapi o Crkvi. Ovdje treba predmnijevati da je Crkva prema njima plod dviju potreba: jedne u vjerniku, osobito ako je on imao neko izvorno i jedinstveno iskustvo, da drugima priopći vlastitu vjeru; druge u zajednici, nakon što je vjera postala zajednička mnogim, da se grupira u društvo i da sačuva, umnoži i propagira opće dobro. Što je dakle Crkva? Dio kolektivne svijesti, odnosno kolektivnost pojedinačnih svijesti, koje su, po vitalnoj trajnosti, sve ovisne o prvom vjerniku, to jest, u slučaju katolika, o Kristu. Svako društvo treba autoritet koji će ga voditi, čija će zadaća biti upravljati pripadnike društva zajedničkom cilju te mudro čuvati povezujuće sastavnice, a ove u vjerskom društvu predstavljaju nauk i bogoštovlje.

Zato u Katoličkoj crkvi postoji trostruka vlast: disciplinska, dogmatska i obredna. Narav tog autoriteta mora se izvesti iz njegova podrijetla, a iz naravi će se pak morati izvesti prava i dužnosti. Velika je zabluda bila to što je u neka prošla vremena autoritet dolazio Crkvi izvana, to jest izravno od Boga: i zato ju se pravom smatralo autokratskom. No te su teorije već izašle iz mode. Kao što je Crkva potekla iz kolektivnosti svijesti, tako autoritet nužno proizlazi iz same Crkve. Zato se vlast, jednako kao i Crkva, proistječe iz religijske svijesti i zato istoj ostaje podložna; a ako nestane te podložnosti pretvara se u tiraniju. Tijekom vremena osjećaj slobode je došao do svoga punog razvoja. U građanskom društvu javna je svijest htjela narodni režim. Ali čovjekova savjest, kao i život, je jedna jedina. Ako dakle crkvena vlast ne želi izazvati i održavati nutarnji sukob u ljudskim savjestima, nužno je da se i ona sama pokori demokratskim oblicima; to više što će, ako to ne prihvati, doći do neposrednog rasula. Suludo je vjerovati da se može ustuknuti i učiniti korak natrag u osjećaju slobode koja danas vlada. Svako njegovo suzbijanje i ograničavanje silom dovest će do toga da se još silnije razbukta i u svome plamenu proždre i religiju i Crkvu. Sve ovo do sada je način razmišljanja modernista; zbog svega toga svi su oni išli za tim da iznađu načine kako pomiriti autoritet Crkve sa slobodom vjernika.

Odnosi između Crkve i države

24. Međutim, Crkva mora uspostavljati prijateljske odnose, ne samo unutar svojih zidina nego i izvan njih. Ona nije sama na svijetu: na svijetu su i druga društva, s kojima je nužno u doticaju i odnosu. Priliči dakle odrediti koja su prava i dužnosti Crkve prema građanskim društvima; a dobro se zna da to određivanje mora proizlaziti iz same naravi Crkve, kakvom su je modernisti opisali. Pravila koja valja koristiti ista su ona koja su se ranije koristila za znanost i vjeru. No dok se ondje govorilo o objektima, ovdje se govori o ciljevima. Kao što se dakle, u slučaju objekta, za vjeru i znanost reklo da se međusobno razlikuju, tako se država i Crkva međusobne razlikuju po cilju kojem teže, dok naime prva teži vremenitom, druga teži duhovnom cilju. Pokoriti vremenitu duhovnoj nešto je što pripada nekim davnim vremenima, jednako kao i govoriti o mješovitim pitanjima, u kojima je Crkva intervenirala gotovo kao gospodarica i kraljica, jer se za Crkvu smatralo da izravno potječe od Boga, kao tvorca prirodnog reda. Ali filozofija i povijest ne dopuštaju više ta vjerovanja. Dakle, država se mora odvojiti od Crkve i samim tim katolik od građanina. Iz toga slijedi da katolik, budući da je ujedno i građanin, ima pravo i dužnost, ne mareći za autoritet Crkve, za njezine želje, savjete i zapovijedi, ne mareći za njezine prijekore, činiti ono što smatra da koristi dobru domovine. Želja da se građaninu nametne jedan pravac vladanja pod bilo kojom izlikom prava je zloupotreba crkvene vlasti koju valja svim silama odbaciti. Teorije, časna braćo, od kojih potječu sve ove zablude, upravo su one koje je naš prethodnik Pio VI. već svečano osudio u apostolskoj konstituciji Auctorem fidei.

Crkveno Učiteljstvo

25. No modernističkoj školi nije dosta da je država odvojena od Crkve. Kao što se vjera, u svojim pojavnim vidicima, mora pokoriti znanosti, tako se u vremenitim stvarima Crkva treba podložiti državi. Možda oni to ne tvrde još uvijek otvoreno, no silom rasuđivanja prisiljeni su to tvrditi. Naime, ako se dopusti da država ima potpunu vlast u svemu što je vremenito, ako se dogodi da se vjernik, nezadovoljan religijom duha, odluči izraziti u izvanjskim činima, poput primjerice podjeljivanja ili primanja sakramenata, bit će potrebno da ovi potpadnu pod vlast države. A što će poslije toga biti od crkvene vlasti? Budući da se ona izražava isključivo kroz izvanjske čine, bit će u svemu i po svemu podložna civilnoj vlasti. Ta neizbježna posljedica privlači mnoge liberalne protestante da se oslobode svakog izvanjskog bogoštovlja, štoviše svakog izvanjskog vjerskog društva; oni se trude nametnuti religiju koju nazivaju individualnom. Modernisti otvoreno ne idu još tako daleko, međutim inzistiraju da se Crkva spontano prikloni tamo gdje je oni hoće odvući te da se prilagodi građanskim oblicima. Sve izneseno odnosi se na disciplinsku vlast. Mnogo su ozbiljnije i pogubnije njihove tvrdnje što se tiče doktrinarnog i dogmatskog autoriteta. Što se tiče crkvenog učiteljstva oni ovako razmišljaju: vjersko društvo ne može uistinu biti jedno bez jedinstva svijesti u njegovim udovima i bez jedinstva u nauku. Ali to dvostruko jedinstvo traže, da tako kažemo, neki zajednički um kojemu je zadaća pronaći i odrediti formulaciju koja bolje odgovara zajedničkoj svijesti. Tom umu treba uz to pridodati jedan dostatan autoritet, kako bi ovaj mogao zajednici naložiti utvrđenu formulaciju. U jedinstvu i gotovo stapanju uma koji opisuje formulaciju i vlasti koja je nalaže, modernisti otkrivaju pojam crkvenog učiteljstva. Budući dakle da učiteljstvo u konačnici ne izvire ni iz čega drugog nego iz individualnih savjesti te je na dobro samih savjesti nametnulo jednu javnu službu, iz toga nužno slijedi da mora ovisiti o istim savjestima te se dakle mora zaputiti k demokratskim oblicima. Zabraniti stoga savjestima pojedinaca da javno iznesu svoje potrebe, ne trpjeti da kritika potakne dogmu ka nužnim razvojima, znači ne koristiti vlast za javno dobro, nego iz običaja. Slično tome u uporabi iste vlasti nužno je čuvati način i mjeru. Tiraninu priliči osuditi neku knjigu bez autorova znanja i ne dati nikakvo objašnjenje niti dopustiti raspravu. Dakle i ovdje treba tražiti srednji put koji će ujedno očuvati prava na autoritet i na slobodu. U međuvremenu katolik će se ravnati na način koji ne dopušta da se javno iskazuje poštivanje autoritetu, nastavljajući međutim uvijek raditi na svom talentu. Općenito žele da Crkva bude opomenuta. Budući da je cilj crkvene vlasti posve duhovne naravi, neumjestan je svaki izvanjski aparat raskoši kojim je ona pred svijetom okružena. Pritom ne razmišljaju da ako je religija bitno duhovna nije ipak ograničena na sam duh; i da čast koja se iskazuje autoritetu pripada Isusu Kristu, koji ju je ustanovio.

Evolucija nauka

26. Da bismo upotpunili cjelokupnu ovu materiju vjere i različitih njezinih klica, ostaje na kraju, časna braćo, da poslušamo teorije modernista o razvoju istih. Njihov je osnovni princip da u jednoj živoj religiji sve mora bi ti promjenjivo i stvarno se i mijenjati. Odatle prelaze na ono što predstavlja glavni njihov nauk, to jest evoluciju. Dogma, Crkva, bogoštovlje, svete knjige, štoviše sama vjera, dakle, ako već ne moraju odumrijeti, moraju se podvrći zakonima evolucije. Taj princip neće nimalo začuditi onog koji se prisjeti svega onoga što su modernisti rekli o svakoj od tih stvari. Postavivši zakon evolucije, sami nam modernisti opisuju na koji se način evolucija ostvaruje. I započinju od vjere. Praiskonski oblik vjere, tvrde oni, bio je rudimentaran i zajednički svim ljudima bez razlike, budući da je ona izvirala iz ljudske prirode i života. Do progresa je došlo jednim vitalnim razvojem; znači ne putem pridodavanja novih formi donesenih izvana nego putem sve većeg prodiranja u svijest religijskog osjećaja. Postojao je dvostruk način napredovanja u vjeri: prvi je negativan, a sastojao se od pročišćavanja od svake strane sastavnice, kao primjerice od osjećaja za obitelj ili nacionalnost; drugi pozitivan, a može se zahvaliti čovjekovu intelektualnom i moralnom usavršavanju, zbog čega se ideja o božanskom proširila i protumačila te je religijski osjećaj postao profinjeniji. Što se tiče progresa u vjere, njegovi su uzroci isti oni koje smo tumačili kada smo govorili o počecima vjere. Njima ipak treba pridodati neke izvanredne ljude - koje mi nazivamo prorocima i od kojih je Krist najveći, bilo zato što u njihovu životu i riječima ima nešto tajanstveno, što je vjera pripisivala božanstvu, bilo zato što su njihova nova i originalna iskustva bila u punom skladu s potrebama njihova doba. Napredak dogme izvire ponajprije iz potrebe da se prevladaju prepreke vjere, da se pobijedi protivnike, da se svladaju poteškoće, da ne spominjemo trajni napor da se sve dublje pronikne u tajne vjere. Tako se, da ne spominjemo druge primjere, zbilo s Kristom, u kojem se ono manje ili više božansko, što je vjera u njemu prepoznavala, postupno proširivalo tako da ga se na kraju smatralo Bogom. Glavni poticaj za razvoj obreda bila bi potreba prilagodbe običajima i tradicijama naroda kao i uživanje kreposti koju su odredeni čini primili iz običaja. Crkva u konačnici nalazi razlog za vlastitim razvojem u potrebi da se prilagodi povijesnim prilikama i oblicima vlasti u društvu. Tako misle modernisti o tim pitanjima. I ovdje, prije no što krenemo dalje, želimo da se ponovno posveti pozornost ovom njihovom učenju o potrebama, pošto je ono, uz ono što smo do sada vidjeli, gotovo temelj i osnova te hvaljene metode koju nazivaju povijesnom.

27. Sada pak, ostajući i nadalje na području teorije o evoluciji, želi se malo više promotriti da, premda potrebe služe kao poticaj za evoluciju, ona bi ipak, regulirana isključivo tim poticajima, olako nadilazila izraze tradicije te istrgnuta tako iz svoga prvobitnog životnog počela, prije no do napretka dovela bi do propasti. Stoga kada se modernistička misao dublje pronikne, mora se reći kako se evolucija predstavlja kao određeni rezultat dviju snaga koje se bore, od kojih je jedna progresivna, a druga konzervativna. Konzervativna snaga stoji u Crkvi i sastoji se u tradiciji. Ona vrši ulogu koja je vlastita vjerskom autoritetu, i to kako po pravu, budući da je svakom autoritetu prirođeno što je čvršće moguće prianjati uz tradiciju, tako i stvarno, jer uzdignuta iznad životnih prilika malo ili uopće ne osjeća poticaje koji potiču na napredak. Nasuprot tome snaga koja, odgovarajući na potrebe, vuče prema napredovanju, počiva i djeluje u svijesti pojedinaca, nadasve u onima koje su, kao što kažu, u prisnijem dodiru sa životom. Primijetite ovdje usput, časna braćo, kako izbija na površinu ono pogubno učenje koje uvodi laike u Crkvi kao čimbenike progresa. Kao neka vrsta kompromisa između dviju snaga, s jedne strane konzervativne a s druge progresivne, to jest između autoriteta i individualne svijesti, javljaju se preobrazbe i napreci. Individualne svijesti, odnosno neke od njih, vrše pritisak na kolektivnu svijest, a ova pak na autoritet, te ga prisiljava na kapitulaciju i da se drži pogodbe.

Imajući sve to na umu lako je razumjeti u kakvom se čudu nađu modernisti kada ih se prekorava ili kažnjava. Ono što im se upisuje u grijeh, oni smatraju svetom dužnošću. Nitko od njih ne pozna bolje potrebe savjesti, jer su s njima u prisnijem dodiru no što je to crkvena vlast. Gotovo utjelovljuju u sebi sve potrebe, te je dakle njihova dužnost otvoreno govoriti i pisati. Ma korio ih i sam autoritet, svijest o dužnosti ih podupire i duboko su svjesni da ne zaslužuju prijekore već pohvale. Nažalost znaju da se progresi ne čine bez borbi, niti da postoje borbe bez žrtava: dakle, oni će biti žrtve, kao što su to prije njih bili proroci i Krist. Ne mrze autoritet zato što se prema njima loše postupalo: dopuštaju da on vrši svoju dužnost. Samo žale što ih se nije saslušalo, jer će zbog toga kasniti napredovanje duša; ali nesumnjivo će doći vrijeme kada se više ono neće moći odgađati, jer zakoni se evolucije mogu zaustaviti, ali se nipošto ne mogu dokinuti. I tako nastavljaju svoj put, nastavljaju ga usprkos pokudama i osudama, prikrivajući nevjerojatnu drzovitost velom prividne poniznosti. Tobože prigibaju glavu, ali rukama i umom nastavljaju još smjelije svoj rad. I tako djeluju hotimice i svjesno, jer se povode za pravilom da autoritet valja potisnuti, a ne srušiti, jer ne osjećaju potrebu izići iz ozračja Crkve da bi mogli malo po malo mijenjati kolektivnu svijest. Kada to kažu ne primjećuju kako priznaju da se kolektivna svijest razilazi u mišljenju s njima te dakle nemaju prava predstavljati se kao njezini tumači.

28. Za moderniste, časna braćo, u Crkvi ne postoji ništa postojano i nepromjenjivo. U tome imaju i svoje preteče o kojima je naš prethodnik Pio IX. već bio pisao: »Ti neprijatelji božanske objave, koji beskrajnim hvalama veličaju ljudski napredak, htjeli bi isti, smionom i svetogrdnom drzovitošću, uvesti u katoličku vjeru, gotovo kao da sama vjera ne bi bila Božje djelo već ljudsko odnosno ne bi bila ništa drugo već određeno filozofsko iznašašće koje čovjek može usavršiti.« Što se tiče same objave i dogme, modernisti u svom učenju ne donose ništa nova no njihove preteče. To je učenje ovim riječima izraženo u Silabusu Pija IX., koji ga najoštrije osuđuje: »Božanska je objava nesavršena i zato podložna stalnom i neodređenom progresu, koji ide ukorak s napretkom ljudskog razuma.« Na još svečaniji način to je učenje osudio Vatikanski koncil ovim riječima: »Niti je vjersko učenje, koje je Bog objavio, prepušteno na volju ljudskom umu da ga usavršava kao da bi bila riječ o nekom filozofskom iznašašću, nego je polog predan Kristovoj zaručnici koji valja vjerno čuvati i smatrati nepromjenjivim. A i u pogledu svetih dogmi mora se uvijek čuvati onaj smisao što im je nekoć dala sveta Majka Crkva, te se nikada ne smije udaljavati od toga smisla pod izgovorom i u ime nekog višeg uma.« Zahvaljujući takovom tumačenju, primjerenom našim spoznajnim sposobnostima, vjera ne samo da ne biva sputavana nego je se štoviše pomaže i unaprijeđuje. Zbog toga sam Koncil nastavlja: »Kako vrijeme prolazi i stoljeća se izmjenjuju neka shvaćanje, poznavanje i mudrost sve snažnije uzrastu i dožive polet kako kod pojedinaca tako kod svih, kako kod jednog čovjeka tako kod čitave Crkve, ali samo u svome rodu, to jest u istoj dogmi, u istom značenju i u istom izričaju.«

Modernist kao povjesničar i kritičar

29. Nakon što smo u sljedbenicima modernizma promatrali filozofa, vjernika, teologa, sada nam preostaje da isto tako promatramo povjesničara, kritičara, apologeta i reformatora.

30. Neki modernisti, koji su prionuli pisanju povijesti, izgledaju previše revni i pozorni u svome poslu da bi mogli proći kao filozofi, štoviše pokazuju da uopće ne poznaju filozofiju. Riječ je o najprofinjenijoj prepredenosti, kako nitko ne bi povjerovao da su okuženi filozofskim predrasudama te stoga nisu, kao što to tvrde, uopće objektivni. No točno je da njihova povijest i kritika ni ne govore drugim jezikom osim jezikom filozofije; a zaključci do kojih dolaze, proizlaze sukladno takvom umovanju iz njihovih filozofskih počela. Što je onomu koji se malo bolje nad tim zamisli odmah očito. Prva tri kanona tih nekakvih povjesničara ili kritičara potpuno su istovjetna onim principima koje smo spominjali kada smo ranije govorili o filozofima: to jest agnosticizam, teorem o preobrazbi stvari po vjeri, te treći za koji nam se činilo da ga možemo nazvati izobličenjem. Promotrimo posljedice koje iz svake od njih proizlaze. Iz agnosticizma proizlazi da se povijest, ništa manje no znanosti, bavi samo pojavama. Dakle, kako Bog tako i svaki božanski zahvat u ono što je ljudsko mora dovesti u vezu s vjerom kao isključivim njegovim djelokrugom, zato ako je riječ o nečemu kod čega se susreće dvostruki element, ljudski i božanski, kao što su to Krist, Crkva, sakramenti i slično, taj će se morati razdijeliti i razdvojiti tako da što je ljudsko pripadne povijesti, a što je božansko vjeri. Otud ona podjela, koja je zajednička svim modernistima, između povijesnog Krista i Krista vjere, Crkve kao povijesne datosti i Crkve kao vjerske datosti, između sakramenata kao povijesnih činjenica i sakramenata kao vjerskih činjenica i tako redom. Za samu tu ljudsku sastavnicu, koju povjesničar preuzima u onom obliku u kojem je ona predstavljena u dokumentima, mora se smatrati kako je vjera po preobrazbi uzdiže iznad povijesnih okolnosti. Priliči stoga ponovno iz nje izlučiti sve one dodatke što ih je dodala vjera i prepustiti ih samoj vjeri i povijesti vjere: tako, kada je riječ o Isusu Kristu, sve ono što nadilazi stanje jednoga običnog čovjeka, bilo prirodno, kakvim ga predstavlja psihologija, bilo što se tiče mjesta i vremena u kojem je živio. I više od toga, prema trećem filozofskom počelu, također i ono što ne izlazi izvan granica povijesti oni preispituju i iz nje isključuju, te upućuju jednako tako na vjeru sve ono što, prema onome što tvrde, ne potpada pod logiku događanja i nije bilo primjereno osobama. Na taj način, hoće da Krist nije rekao stvari koje nisu bile shvatljive običnom puku. Zato iz stvarne njegove povijesti brišu i pripisuju vjeri sve alegorije koje se susreću u njegovim govorima. Želi li se možda znati po kojim se pravilima vrši taj izbor? Prema pravilu čovjekova karaktera, položaja koji je imao u društvu, prema odgoju, okolnostima svakog događaja; ukratko po normi, ako smo dobro shvatili, koja se u konačnici pretvara u čisti subjektivizam. Nastoje naime dokučiti i gotovo preinačiti lik i osobu Isusa Krista, te malo-pomalo njemu pripisuju sve ono što bi oni sami učinili u sličnim okolnostima. Tako dakle, da zaključimo, a priori, kao što se obično kaže, i s načelima jedne filozofije, koju oni zastupaju ali nam tvrde da ju ne poznaju, u povijesti koju nazivaju stvarnom tvrde da Krist nije Bog ni da je učinio ništa božanskog; kao čovjek, zatim, učinio je i rekao ono što su mu oni, s obzirom na vrijeme u kojem je živio, dopustili da čini i govori.

Kriticizam i njegova načela

31. Kao što zatim povijesni zaključci izviru iz filozofskih, tako kritika svoje zaključke crpi iz povijesti, jer kritičar, slijedeći tragove koje je dao povjesničar, sve dokumente dijeli na dva dijela. Sve ono što preostane nakon trostruke razdiobe koju smo upravo opisali, pripisuje stvarnoj povijesti, ostalo ograničava na povijest vjere, to jest na duhovnu povijest. Jer modernisti brižljivo odvajaju te dvije povijesti i, to je dobro zapaziti, povijesti vjere suprotstavljaju stvarnu povijest ukoliko je stvarna. Zato, kao što je već rečeno, imamo dvostrukog Krista: jednog stvarnog, drugog koji zapravo nije nikada postojao, nego je plod vjere; jednog koji je živio u određenom mjestu i vremenu, drugog kojeg vjernik susreće samo u pobožnim meditacijama; takav je, primjerice, Krist koji je opisan u Ivanovu evanđelju, koje, kažu, nije ništa drugo već meditacija.

32. No tu se ne zaustavlja prevlast filozofije u povijesti. Nakon što se, kao što smo rekli, dokumenti podijele u dva dijela, ponovno se javlja filozof sa svojim načelom vitalne imanentnosti i propisuje sve ono što se u povijesti Crkve mora objasniti vitalnom emanacijom. A budući da se uzrok ili uvjet svake vitalne emanacije mora tražiti u nekoj potrebi, bit će nužno da će se svaki događaj morati poimati tako da je posljedica određene potrebe i morat će se s povijesnog stajališta smatrati kasnijim od ove. Što dakle čini povjesničar? Ponovno se posvetivši proučavanju dokumenata, kako onih sadržanih u svetim knjigama tako i onih koje je drugdje prikupio, sastavlja katalog pojedinih potreba koje su se malo-pomalo javljale u Crkvi bilo što se tiče dogme, bilo u vezi obreda i ostalih pitanja: i taj je katalog kasnije predao kritičaru. Kritičar zatim uzima u ruke dokumente koji su određeni za povijest vjere te ih dijeli po razdobljima, tako da odgovaraju popisu koju mu je dan, imajući uvijek u vidu pravilo da događaju prethodi potreba, a opisu događaj. Lako je moguće da katkad neki dijelovi Svetog pisma, poput poslanica, sami budu plod potrebe. Bilo kako bilo jedno je sigurno: valja sačuvati pravilo da se dob bilo kojeg dokumenta ne može odrediti drukčije osim po razdoblju u kojem se neka potreba javila u Crkvi. Valja osim toga razlikovati početak nekog događaja i njegov razvoj, jer onomu što se rada u jednom danu treba određeno vrijeme da naraste. I to je razlog zbog kojeg kritičar mora ponovno razdijeliti u dvije skupine dokumente koji su već raspoređeni po razdobljima, dijeleći one koji se tiču početka određenog dogadaja od onih koji pripadaju njegovu razvoju, i uz to ove rasporediti po vremenskom ključu.

33. Nakon toga, ponovno na scenu stupa filozof koji nalaže povjesničaru da svoja istraživanja provodi u skladu s pravilima i zakonitostima evolucije. I povjesničar ponovno prianja temeljitom istraživanju dokumenata, pomno istražuje okolnosti i uvjete u kojima se Crkva, tijekom vremena, našla, unutarnje i izvanjske potrebe koje su potakle njezin napredak, kao i prepreke na koje je nailazila. Ukratko sve ono što služi tomu da se odredi razlog zbog kojeg se održavalo zakone evolucije. Nakon što se to izvrši, on konačno sastavlja povijest razvoja događaja u njegovim osnovnim crtama. Slijedi kritičar, koji toj povijesnoj temi prilagođava ostatak dokumenata. On pristupa sastavljanju opisa i povijest tako biva dovršena. Sada se međutim nameće pitanje: kome valja pripisati tu povijest, povjesničaru ili možda kritičaru? Sigurno ni jednom ni drugom, nego filozofu. Cjelokupni je rad na njoj aprioristički rad, a taj apriorizam vrvi krivovjerjima. Pobuđuju samilost ti ljudi, o kojima bi Apostol ponovio ono što je nekoć zapisao: »Ishlapiše u mozganjima svojim [...] Gradeći se mudrima, poludješe« (Rim 1,21-22), no istodobno ozlojeđuju kada potom optužuju Crkvu da manipulira dokumentima na način da ih koristi tako da služe njezinim ciljevima. Svaljuju naime na Crkvu ono za što ih sama njihova savjest prekorava.

Kako se postupa s Biblijom

34. S obzirom da imamo tako u sebi rastočene i kroz različita razdoblja rasute dokumente, iz te činjenice nekako prirodno slijedi da se svete knjige ne mogu pripisati piscima čija nose imena. I to je razlog zbog kojeg modernisti nimalo se ne ustručavaju tvrditi da su te knjige, a osobito Petoknjižje i prva tri evanđelja, od prvobitnih kratkih tekstova malo-pomalo bili proširivani dopunama i umecima, bilo u obliku teoloških ili alegorijskih tumačenja, bilo u obliku prijelaza koji su međusobno povezivali pojedine dijelove. Kratko i jasno, oni smatraju da se mora zastupati jedan živi razvoj svetih knjiga, koji je proistekao iz razvoja vjere i koji se s njom podudara. Dodaju čak da su tragovi toga razvoja toliko očiti da bi se o njima mogla napisati cijela jedna povijest. Štoviše oni tu povijest i pišu i to s tolikom sigurnošću da čovjek padne u napast povjerovati da su ovim vlastitim očima gledali pojedine pisce kako se iz stoljeća u stoljeće laćaju širenja Svetog pisma. Tomu u prilog dozivaju u pomoć kritiku koju nazivaju tekstualnom te pokušavaju uvjeriti da se ova ili ona činjenica, ovaj ili onaj govor ne nalaze na svome mjestu te donose ostala slična razmišljanja. Reklo bi se zapravo da su se unaprijed odredili određeni gotovo bismo rekli tipovi opisa ili načina govora, koji služe kao najsigurniji kriterij za prosuđivanje što jest na svom mjestu a što ne. Onaj tko hoće može pokušati procijeniti koliko oni takvom metodom mogu biti kadri prosuđivati. Ipak, onaj koji ih sluša kako se busaju u prsa i razmeću svojim proučavanjima Svetog pisma, za koje vjeruju da su u njemu našli veliki broj nedosljednosti i proturječnosti, dolazi na pomisao kako nitko prije njih nije listao te knjige, ni da je svaki njihov redak istraživao gotovo nepregledan niz naučitelja, daleko vrsniji od njih po umnosti, znanju i svetosti života. Ti premudri naučitelji daleko od toga da su išli u svetim knjigama tražiti dlaku u jajetu, nego su zahvaljivali Bogu što se udostojao tako zboriti s ljudima. No nažalost naši naučitelji eto nisu prianjali proučavanju Svetog pisma onim pomagalima kojima raspolažu modernisti! To jest nisu za učiteljicu i voditeljicu imali filozofiju koja svoje podrijetlo vuče iz nijekanja Boga, niti su same sebe postavljali za normu prosuđivanja.

Vjerujemo dakle da smo sada predočili povijesnu metodu modernista. Predvodnik je filozof, slijedi povjesničar, a obojica prednjače nutarnjoj i tekstualnoj kritici. A budući da je prvomu vlastito da svoje »vrline« prenosi drugima, očito da ta kritika nije bilo kakva kritika, nego neznabožačka, imanentna i evolucionistička i zato onaj koji joj pribjegava i njom se služi zastupa zablude koje su u njoj sadržane te je u proturječju s katoličkim naukom. Zbog toga se ne može prestati čuditi kako jedna takva kritika može biti tako na glasu među katolicima. Uzrok tomu je dvojak: prvi je taj što su takvi povjesničari i kritičari međusobno povezani bez obzira na različitu narodnost ili vjerovanje; drugi je njihova neizreciva drzovitost jer kada jedan od njih izrekne ne znam kakvu neobičnu, čudnu ili čak nastranu stvar drugi to uzdižu u nebesa i hvale kao napredak znanosti. Ako netko hoće sam to »iznašašće« provjeriti, zbijaju svoje redove i složno na njega nasrću, ako netko pak to zaniječe proglašavaju ga neukim, a onoga tko to prihvati i brani obasipaju pohvalama. Tako mnogi bivaju obmanuti i prevareni, a isti ti kada bi malo bolje pogledali tu stvar, ostali bi njome preneraženi i užasnuti. Iz toga drskog nametanja onih što su skrenuli s pravoga puta, iz toga neopreznog pristajanja lakoumnih pojedinaca uz ta učenja nastaje gotovo neko trulo ozračje koje sve prožima i širi svoj trulež posvuda. No prijeđimo na apologeta.

Modernist kao apologet

35. I on, kod modernista, na dvojak način ovisi o filozofu. Najprije neizravno, tako da za svoju materiju pabirči pisanu povijest, kao što ćemo vidjeti, iza filozofovih normi, a zatim izravno prihvaćajući od filozofa načela i sudove. Odatle ona opća zapovijed škole modernizma da nova apologija mora riješiti religijske kontroverze pomoću povijesnih i psiholoških istraživanja. Zbog toga apologeti započinju svoj rad opominjući racionaliste da oni ne brane religiju svetim knjigama i raširenim pričama koje kruže u Crkvi i pisane su na drevan način, nego sa stvarnom poviješću sastavljenom prema modernim propisima i sa suvremenom metodom. I dok to tvrde ne služe se argumentacijom ad hominem, nego zato što zaista vjeruju da se samo u tim teorijama nalazi istina. Ne brinu se oni da u svom pisanju inzistiraju na vlastitoj iskrenosti: ta već su znalci racionalista, već ih ovi hvale kao svoje suborce što se bore pod istim stijegom. Tom se hvalom, koje se katolik mora gnušati, oni diče ili se iza nje skrivaju od prijekora Crkve.

No pogledajmo na praktičnom primjeru kako jedan od njih vrši svoju apologiju. Cilj koji si on postavlja jest privesti čovjeka koji još uvijek ne vjeruje tomu da osobno doživi ono iskustvo katoličke religije, koja je, prema modernistima, temelj vjere. U tom pogledu pred njim se otvaraju dva puta: jedan objektivni, drugi subjektivni. Prvi polazi od agnosticizma i teži dokazati kako u religiji, poglavito katoličkoj, postoji takva vitalna snaga da tjera svakoga mudrog psihologa i povjesničara da prizna kako se u njezinoj povijesti skriva nešto nepoznato. U tu svrhu treba dokazati da je katolička religija, kakva je danas, ista ona koju je utemeljio Isus Krist, odnosno rezultat postupnog razvoja klice ili zametka koju je donio Isus Krist. Zato će se morati ponajprije odrediti što je ta klica ili zametak. Teže to izraziti sljedećom formulacijom: Krist je navijestio dolazak kraljevstva Božjeg, to bi se isto kraljevstvo trebalo brzo ispuniti i on bi bio Mesija, to jest izvršitelj kojeg je Bog postavio i ravnatelj. Nakon toga će se morati dokazati kako se taj zametak, koji je uvijek prisutan i trajno ostaje u katoličkoj religiji, malo po malo i ukorak s poviješću razvijao i prilagođavao povijesnim okolnostima, kroz koje se živo stopio sa svim onim što mu se od doktrinarnih, kulturnih i crkvenih formi pridodavalo te istodobno svladavao prepreke, poražavao neprijatelje i preživljavao proturječja i borbe. Nakon svega sve to, to jest te smetnje i zapreke, neprijatelji, progoni i borbe, kao i vitalnost i plodnost Crkve, pokazali su se takvima da, premda se otkriva kako su se u povijesti same Crkve očuvali zakoni evolucije, ipak ni oni nisu dovoljni da ju potpuno objasne: nepoznato će biti tu nasuprot nas i predočit će se samo od sebe. Ovo sve do sada je modernistička misao. Modernisti u svem tom izlaganju gube iz vida jedno, a to je da je ono određivanje prvobitne klice ili zametka plod apriorizma agnostičkog i evolucionističkog filozofa i da sam zametak oni tako bez ikakve osnovi definiraju kako bi tjerali vodu na svoj mlin.

36. Dok međutim novi apologeti, iznesenim argumentima, nastoje katolički religiju afirmirati i promicati, ne uzimaju u obzir da u njoj ima mnoge stvari koje se neće svima svidjeti. Da štoviše, s loše prikrivenim zadovoljstvom, javno ponavljaju da i na dogmatskom području nalaze zablude i proturječja; premda dodaju da se za te zablude i proturječja ne samo može naći izgovor nego, što je još čudnije, da ih treba potvrditi i opravdati. Jednako se tako, prema njima, u svetopisamskim knjigama susreću mnogobrojne pogreške povijesnog i znanstvenog karaktera. Ali, tvrde oni, to nisu povijesne ili znanstvene knjige, nego vjerske i moralne, gdje su znanost i povijest poput nekog ovoja kojim se obavijaju religijska i moralna iskustva kako bi se bolje širila u puku. Taj ih puk ne bi drukčije mogao ni shvatiti, a i jedna savršenija znanost ili povijest ne bi u tom pogledu bila na korist već na štetu. Uostalom, dodaju, svete knjige, budući da su po svojoj naravi religiozne, u svojoj su biti žive. Život pak ima svoju istinu i svoju logiku, koji se jamačno razlikuju od racionalne istine i logike, štoviše ove prve su sasvim drugog reda jer je to istina koja priliči i odgovara i sredini u kojoj se živi, i cilju zbog kojeg se živi. Na kraju, idu čak do te krajnosti da tvrde, bez imalo ublažavanja, da je sve ono što se tumači životom istinito i opravdano.

Mi, časna braćo, za koje je istina jedna i jedina i koji svete knjige smatramo spisima koji su »pisani po nadahnuću Duha Svetoga, a imaju za autora Boga«, tvrdimo da je to isto što i pripisivati Bogu laž korisnosti ili poluslužbenosti te riječima svetog Augustina protestiramo da: »Ako se tako visokom autoritetu pripisuje laž, neće ostati nijedan djeličak knjige jer, vodeći se tim najpogubnijim mogućim pravilom, nekima će se činiti da je to teško slijediti i da se u to ne može vjerovati, te se neće utjecati savjetu pisca lašca od kojega nikakve koristi.« Iz toga slijedi ono što sam sveti naučitelj dodaje: »U njima će«, to jest u Pismima, »svatko vjerovati ono što želi, a ono što ne želi neće vjerovati«. Ali modernisti apologeti ne brinu se toliko za to. I više od toga, dopuštaju da se katkad u svetim knjigama susreću razmišljanja kojima se potkrepljuje ova ili ona doktrina, no koja se ne oslanjaju ni na kakav razuman temelj, poput onih što se temelje na proroštvima. Istina je pak da i ta razmišljanja za dobronamjerne predstavljaju umijeća propovijedanja nadahnutog životom. Može li više od toga? Može! Dopuštaju, štoviše smatraju, da je sam Isus Krist očigledno pogriješio pri određivanju vremena dolaska kraljevstva Božjega, no to, prema njima, ne treba čuditi jer je on tada još uvijek bio podložan zakonima života! Što će biti nakon svega ovog od dogmi Crkve? I ove vrve otvorenim proturječjima, no, osim što ih dopušta logika života, ne suprotstavljaju se simboličkoj istini, jer je kod njih posrijedi beskonačno, koje ima beskonačan broj lica. Ukratko, katkad odobravaju i brane teorije za koje se usuđuju izjavljivati kako se Beskonačnom ne može iskazati veće štovanje no što oni to čine iznoseći o njemu proturječne stvari. I kada se na taj način dopusti proturječje, kakav se sve apsurd neće samo dopuštati?

Subjektivni argumenti

37. Osim objektivnih razloga, nevjernik može naginjati vjeri također iz subjektivnih razloga. U tom se slučaju apologeti modernisti pozivaju na nauk o imanenciji. Nastoje naime uvjeriti čovjeka da se u njemu samom i u najdubljim kutcima njegove naravi i njegova života, skriva želja i potreba za jednom religijom, i to ne bilo kakvom religijom, nego upravo katoličkom, jer nju, tvrde oni, apsolutno traži savršen razvoj života. I ovdje smo ponovno prisiljeni jako se požaliti kako ima katolika koji, premda odbacuju učenje o imanenciji kao doktrinu, ipak se njome koriste u apologetici i to čine s tako malo opreza da se čini kako dopuštaju daje ljudska narav ne samo sposobna ili prikladna za nadnaravni red, što su katolički apologeti, uz dužna ograničenja, uvijek tvrdili, nego da za time u naravi postoji stroga i prava potreba. Budimo ipak precizniji pa recimo da tu potrebu katoličke religije zastupaju umjereniji modernisti. Oni medu njima koje bismo mogli nazvati integralistima smatraju da čovjeku koji još uvijek ne vjeruje, valja skrenuti pozornost kako u njemu postoji skrivena ista klica ili zametak koji su bili u Kristovoj svijesti i koju je Krist prenio na ljude. Eto, časna braćo, opisali smo u najgrubljim crtama apologetsku metodu kod modernista, koja se potpuno podudara s njihovim učenjima: metode i učenja krcata zabludama, koja nemaju za cilj izgrađivati, nego rušiti, niti idu za tim da budu na korist katolicima, nego da uvuku katolike u krivovjerje, štoviše u potpuno razaranje svake religije!

Modernist kao reformator

38. Na kraju ostaje još nešto reći što se tiče reformatora. Već do sada izneseno obilno nam pokazuje koja je pomama za novošću obuzimala te ljude. A ta pomama se odnosila na katoličanstvo. Oni hoće reformiranu filozofiju osobito u sjemeništima, na način da se skolastičku filozofiju ukloni iz povijesti filozofije i smjesti ju se u ropotarnicu zajedno s drugim već prevladanim sistemima, a da se mladiće u sjemeništima poučava modernoj filozofiji, koja je jedina prava i koja odgovara našem dobu. Pri reformiranju teologije pak hoće da ona što ju nazivamo racionalnom teologijom ima za temelj modernu filozofiju. Traže tako da se pozitivna teologija ponajprije temelji na povijesti dogmi. I za povijest traže da se piše i poučava pomoću njihovih metoda i novim pravilima. Kažu da se dogme i njihov razv trebaju uskladiti sa znanošću i poviješću. Glede kateheze traže da se katekizme uvrste samo one dogme koje su reformirane i koje su dokučive običnom čovjeku. Što se tiče obreda, iz sveg se grla deru da se moraju smanjiti izvanjska štovanja i zabraniti da se dalje njihov broj povećava; premda su, istini za volju, drugi koji su skloniji simbolizmu u vezi tog popustljiviji. Glasno bruje da se crkveni režim mora obnoviti u svakom pogledu, ali na osobit način na stegovnom i dogmatskom području. Zato zahtijevaju da se i iznutra i prema vani uskladi s modernom sviješću, koja je sva okrenuta demokraciji, jer, kako kažu, u upravljanju moraju sudjelovati i niži kler pa čak i laikat te je također nužno decentralizirati vlast koja je previše zgusnuta i ograničena na središte. Rimske se kongregaciji moraju pomladiti, a to prije svega vrijedi za Sveti oficij i Indeks (popis zabranjenih knjiga). Mora se promijeniti stav crkvene vlasti u političkim i društvenim pitanjima, tako da se nju drži i podalje od civilnih uređenje i ujedno ju se prilagodi društvenim pitanjima kako bi ih ona mogla prožeti svojim duhom. Što se tiče morala, slažu se sa amerikanistima da se aktivnim krepostima mora davati prednost pred pasivnima, te snažno zagovarati njihovo vršenje s prevagom nad ovim drugima. Traže da se kler vrati drevnoj poniznosti i siromaštvu, ali s takvom sviješću i činima koji će odgovarati duhu modernizma. Na kraju, ne nedostaje ni onih koji, veoma se rado pokoravajući migovima svojih protestantskih učitelja, žele da se u svećeništvu ukine sveto beženstvo. Postoji li dakle uopće išta u Crkvi a da to ovi ne bi reformirali u skladu sa svojim načelima?

Modernizam i sva krivovjerja

39. Možda smo, časna braćo, u ovom izlaganju bili opširni i više no što treba. Ali to je bilo nužno kako radi toga da nas se ne bi optuživalo, kako to već jest slučaj, da ignoriramo njihove stvari, tako zato da se vidi da, kada se govori o modernizmu, ne govori se o ispraznim i nepovezanim učenjima, nego o jedinstvenom i vrlo kompaktnom korpusu, gdje kada netko odobri jednu stvar mora ujedno prihvatiti i sve ostalo. Zato smo i odlučili pribjeći gotovo didaktičkoj formi, odbacujući barbarski jezik kojim se modernisti služe. Ako se potom jednim pogledom obuhvati cijeli taj sistem, ne bi smjelo nikoga čuditi kada ga mi definiramo sintezom svih krivovjerja. Sigurno da kada bi netko pokušao sabrati u jedno samu srž svih onih zabluda o vjeri koje su do sada iznošene, ne bi to nikada uspio bolje učiniti od onoga kako to učine modernisti. Ovi štoviše idu tako daleko da, kao što smo imali priliku primijetiti, uništavaju ne samo katoličanstvo nego bilo koju drugu religiju. To objašnjava zašto to učenje nailazi na odobravanje u racionalističkim krugovima i zašto se oni koji otvoreno i bez ograda istupaju kao racionalisti vesele što u modernistima imaju najučinkovitije saveznike.

Zadržimo se sada, časna braćo, nakratko na onom pogubnom učenju - agnosticizmu. Agnosticizam uči da je umu zapriječen svaki put koji bi ga doveo do Boga, te misli kako je za to prikladniji određeni osjećaj i čin. Ali zar je moguće ne zamijetiti koliko je isprazno to tvrditi? Osjećaj uvijek predstavlja reakciju na čin nekog objekta, što ga predlaže bilo um bilo osjetilo. Ukloni li se razum, čovjek, već i po samoj svojoj naravi sklon slijediti svoja osjetila, slijedit će ih s još većom žestinom. I više od toga, fantazije, kakve god da one bile, jednog religijskog mišljenja ne mogu nadvladati zdrav razum. To nam daje do znanja da svaka uznemirenost ili zaokupljenost duše nije od pomoći nego predstavlja smetnju traženju istine; istine, kažemo, kakva je ona u sebi, jer ona druga, subjektivna istina, koja je plod nutarnjeg osjećaja i djelovanja, ako je i pogodna za razglabanje, malo zanima čovjeka kojemu je nadasve važno upoznati postoji li ili ne izvan njega Bog, u čije će ruke jednoga dana pasti. Doduše modernisti se utječu pomoći iskustva. Ali što ovo može dodati osjećaju? Ništa, može ga samo učiniti intenzivnijim, a razmjerno tom intenzitetu učvršćivat će se uvjerenje u istinitost objekta. No to dvoje neće dati da se osjećaju pusti da bude osjećaj i ne mijenjaju njegovu narav koja je uvijek podložna obmani, ako razum istu ne razotkrije; štoviše oni tu narav potkrepljuju i jačaju, jer osjećaj što je snažniji to je s većim pravom osjećaj. Kada je pak riječ o religioznom osjećaju i u njemu sadržanom iskustvu znate dobro, časna braćo, koliko za to treba mudrosti i koliko znanja koje pomaže čovjeku tu istu mudrost pravilno izraziti i izložiti. To znate iz prakse poglavito na primjeru onih duša u kojima vlada osjećaj, znate to iz tradicije asketske literature koja, premda je ovi preziru, sadrži više čvrstog nauka i više oštroumnih zapažanja no što se istima hvališu modernisti. Nama se čini svojstvenim bezumniku ili bar nerazboritoj osobi smatrati istinitim, bez prethodnog prikladnog propitkivanja, ta duboka iskustva kojima se modernisti šepure. Zašto onda, recimo to tek onako usput, ako su ta iskustva stvarno tako snažna i nedvojbena, ne bi isto tako snažno i nedvojbeno bilo iskustvo što ga ima na tisuće katolika, naime da modernisti idu pogrešnim putem? Zar bi samo to iskustvo bilo pogrešno i lažno? Najveći dio ljudi čvrsto smatra i uvijek će smatrati da se isključivo osjećajem i iskustvom bez vodstva i svjetla razuma neće nikada prispjeti spoznaji Boga. Dakle ostaje ponovno ili bezboštvo ili apsolutno bezvjerje. Uz to modernisti se nemaju čemu bolje nadati ni od svojega učenja o simbolizmu. Jer ako svi elementi koje nazivaju umnim nisu ništa drugo nego čisti Božji simboli, zašto ne bi simbol bilo i samo Božje ime ili božanska osoba? A ako je tomu tako, može se s pravom posumnjati u samu božansku osobnost i imati otvoren put za mnogoboštvo. Slično tome čistom mnogoboštvu vodi i učenje o božanskoj imanenciji. Jer se pitamo: razlikuje li ta imanencija ili ne Boga od čovjeka? Ako to čini u čemu se dakle to učenje razlikuje od katoličkog? Odnosno zašto odbacuje učenje o izvanjskoj objavi? A ga pak ne razlikuje, eto nas lijepo ponovno u mnogoboštvu. No modernisti stvarno u svom učenju o imanenciji hoće i tvrde da svaki fenom savjesti izvire iz čovjeka kao takvog. Dakle opravdano je zaključiti da su Bog i čovjek jedno te isto, i otud to mnogoboštvo. Konačno, do istog zaključka dolazi kada je riječ o njihovu slavnom razlikovanju u znanosti i vjere. Objekt znanosti oni stavljaju u spoznatljivu stvarnost, a objekt vjere u nespoznatljivu stvarnost. Ta je pak nespoznatljiva zato što postoji silan nesrazmjer između objekta i uma. Ali taj je nesrazmjer, prema istim modernistima, nemoguće otkloniti. Dakle nespoznatljivo će uvijek biti nespoznatljivo i za vjernika i za filozofa. Dakle, ako će neka religija i postojati, će biti religija nespoznatljive stvarnosti. Tu stvarnost, budući da ne može biti univerzalna duša svijet, kao što tvrde neki racionalisti, mi ne vidimo. No ovdje se zaustavimo. To je sasvim dovoljno da se spozna kako modernističko učenje na mnoge načine vodi k ateizmu i uništenju svake religije. Protestanti su svojim zabludama napravili prvi korak na tome putu, drugi je napravio modernizam, a ubrzo će ih slijediti ateizam.

Uzroci modernizma

40. Da bi se malo dublje upoznalo modernizam i da bi se pronašli primjereni protulijekovi za tako veliku nevolju, bit će korisno sada, časna braćo, pomalo istražiti uzroke zbog kojih je do nje došlo i zbog kojih je rasla. Nema sumnje da je prvi i neposredni uzrok zastranjenje uma. Kao daljnje uzroke prepoznajemo dva: znatiželju i oholost. Znatiželja, ako ju se mudro ne obuzda, kadra je sama objasniti svaku zabludu. Zato je naš prethodni Grgur XVI. s pravom bio pisao: »Jako je tužno gledati kako se duboko strovaljuje ljudski razum onih koji trče na novinama i, ne osvrćući se na apostolovo upozorenje, trsi se saznati više no što priliči znati, te, pouzdavajući se previše u samog sebe, misli da mora tražiti istinu izvan Katoličke crkve, u kojoj se ona, bez trunke najmanje zablude, nalazi.«

No čovjekovu dušu mnogo više zasljepljuje i odvlači u zabludu oholost, koja, pronašavši u modernističkom učenju gotovo svoje prirodno stanište, iz njega dobiva svu hranu potrebnu da može raširiti svoje zlokobne izdanke i poprimiti sad ovaj sad onaj oblik. Naime zbog oholosti oni su puni sebe i smatraju se i izdaju za normu svima; zbog oholosti se uprazno razmeću kao da on sami posjeduju mudrost i u svojoj nadutosti i oholosti govore: »Mi nismo poput drugih«, i da doista i ne bi bili kao ostali prigrljuju i snuju svakojake pa čak i najapsurdnije novosti. Zbog oholosti odbacuju svaku podložnost i misle da autoritet mora biti skopčan sa slobodom; zbog oholosti zaboravljaju na sebe i žele samo obnoviti druge, a njihovih reformističkih težnji nije pošteđen nitko pa čak ni najviša vlast. Da bi se prispjelo modernizmu zaista nema kraćeg i bržeg puta od oholosti. Ako neki laik katolik ili neki svećenik zaboravi zapovijed kršćanskog života koja nam nalaže da se moramo odreći samih sebe ako želimo slijediti Isusa Krista, koji je jedini kadar iz njegova srca iskorijeniti zao izdanak oholosti, da, on je itekako spreman otvoreno zastupati zablude modernizma! Zato, časna braćo, neka vaš prvi zadatak bude pružiti otpor tim oholim ljudima, povjeriti im skromne i neznatne službe, da ih se to više ponizuje što se više uzvisuju, te im tako suziti prostor štetnog djelovanja. Uz to, bilo vi sami, bilo putem voditelja sjemeništa, najbrižljivije nastojte upoznati mlade koji hoće ući u sjemenište i ako se medu njima nade ijedan ohol, sa svom odlučnošću odbijte pripustiti ga svećeničkom ređenju. E da se bar uvijek u tome budno i odlučno postupalo!

41. Ako pak s moralnih uzroka prijeđemo na one koji se tiču uma, prvi koji valja spomenuti jest neznanje. Modernisti, svi koliko god da ih ima, koji se žele pred drugima pokazati kao naučitelji Crkve, dok na sav glas veličaju suvremenu filozofiju i izruguju se sa skolastikom, moraju biti svjesni da ako su prvu prigrlili privučeni i prevareni njezinim lažnim blještavilom, istoj toj svojoj zaslijepljenosti mogu zahvaliti što su u potpunom neznanju što se tiče te druge te stoga ostadoše prikraćeni za sredstvo koje bi im pomoglo prepoznati krnjost njihovih ideja i pobiti sofizme. Iz sprege lažne filozofije i vjére ponikao je potom njihov sistem, koji vrvi mnogim i golemim zabludama.

Metode propagiranja

42. Ma da ga bar šire s manje gorljivosti i žara! Tolika je međutim njihova revnost, tako neumoran rad, da nam se upravo srce kida kada pomislimo koliki bi samo to ogroman dobitak bio za Crkvu kada bi te snage namjesto na njezinu štetu bile na njezinu korist. Kako bi zatim duše uvukli u zabludu, koriste se dvostrukom taktikom: najprije se oslobađaju prepreka, zatim najpomnije traže sredstva koja im koriste, te na kraju iste neumorno i krajnje strpljivo upotrebljavaju. Tri su glavne prepreke za koje smatraju da najviše stoje na putu njihovim naporima: skolastička metoda razmišljanja, autoritet otaca zajedno s tradicijom te crkveno učiteljstvo. Protiv svega toga oni se žestoko bore. Zato neprestance ismijavaju i preziru skolastičku filozofiju i teologiju. Bilo da to čine zbog neznanja, bilo da to čine zbog straha, bilo i zbog jednoga i zbog drugoga, sigurno je da je pomama za novošću kod njih uvijek povezana s mržnjom prema skolastici, te nema pouzdanijeg i očitijeg znaka da se netko počeo okretati modernizmu od toga da je počeo zazirati od skolastike. Neka se modernisti i oni koji ih podupiru sjete osude kojom je Pio IX. osudio sljedeću izjavu: »metoda i načela koje su drevni antički naučitelji koristili u teologiji, više ne odgovaraju potrebama našeg doba i naprecima znanosti«. - Vrlo su zatim prepredeni u izokretanju naravi i djelotvornosti tradicije, sa ciljem da joj oduzmu svaku važnost i svaki autoritet. Ali za katolike će uvijek postojati autoritet Drugoga nicejskog sabora koji je osudio »one koji se usuđuju [...] po uzoru na opake krivovjerce preziru crkvene tradicije i smišljaju svakojake novosti i zlobne spletke kuju samo da zatru svaki trag legitimne tradicije Katoličke crkve«. Uvijek će vrijediti svečana izjava IV. carigradskog koncila: »Svečano, dakle, izjavljujemo da čuvamo i branimo pravila koja su bilo najpoznatiji sveti apostoli, bilo opći ili mjesni pravovjerni koncili te svaki crkveni otac i naučitelj, pun duha Božjega, dali svetoj katoličkoj i apostolskoj Crkvi.« Zato su rimski prvosvećenici Pio IV. i Pio IX. u ispovijest vjere dodali i sljedeće: »Čvrsto vjerujem i prihvaćam apostolske i crkvene tradicije i sve drugo što ista Crkva nalaže vjerovati i obdržavati.« Jednako kao ni do tradicije modernisti ne drže ni do svetih otaca Crkve. S krajnjom ih drskošću predstavljaju u krivom svjetlu, kao one koji su doduše vrijedni svakog štovanja, ali što se tiče kritike i povijesti potpune su neznalice, za što se mogu opravdati samo činjenicom da su živjeli u doba u kojem su živjeli. Nastoje, na kraju, i svim se silama trude oslabiti i umanjiti autoritet samoga crkvenog učiteljstva, bilo tako da svetogrdno izobličuju njegovo porijeklo, narav i prava, bilo da poput papiga ponavljaju klevete onih koji mu se oštro suprotstavljaju. Baš kao da je za moderniste rečeno ono što je s velikom žalošću pisao naš prethodnik: »Da bi prema mističnoj Kristovoj zaručnici, koja je prava svjetlost, pobudili mržnju i prijezir, sinovi su tame redovito javno protiv nje izvikivali bezumnu klevetu i, preokrećući značenje i samu snagu stvari i riječi, nazivali je prijateljicom tame, čuvaricom neznanja, neprijateljicom svjetla i napretka znanosti.« Nakon svega toga, treba li čuditi, časna braćo, što su katolike, koji su hrabro stali u obranu Crkve, modernisti prikazali kao oličenja zlonamjernosti i zavisti? Nema te uvrede i pogrde koju im nisu nanijeli, a uobičajeno im je optuživati ih da su neznalice i tvrde glave. Ako se i nađe netko tko im zadaje strah jer ih uspijeva svojim naukom djelotvorno pobiti, zavjerom šutnje poigravaju se s njegovim živcima. A taj je način u njihovu odnosu prema katolicima još odvratniji jer, istodobno i bez imalo takta i mjere, obasipaju hvalama one koji su na njihovoj strani, prihvaćaju i s neskrivenim se oduševljenjem dive njihovim knjigama koje vrve novostima. Koliko se više netko drzne uništavati staro, odbacivati tradiciju i crkveno učiteljstvo, toliko više ga smatraju mudrim; i, na kraju, a to mora duboko zgroziti svaku čestitu dušu, ako je netko osuđen od strane Crkve, ne samo da ga javno obasipaju pohvalama nego ga gotovo časte kao mučenika za istinu. Pogođeni i zbunjeni svom tom bukom pohvala i pogrda, mladi, kako s jedne strane ne bi ispali neznalice, a s druge da bi izgledali mudri, vođeni znatiželjom i ohološću, predaju se i prelaze na modernizam.

43. Ovdje već vidimo vještinu kojom modernisti raspačavaju svoju robu. Što sve neće pokušati ne bi li samo povećali broj svojih pristalica? U sjemeništima i na sveučilištima nastoje dobiti katedre da bi ih zatim neprimjetno pretvorili u zlokobna sjedišta oko kojih se širi zadah smrti. Svojim propovijedima u crkvama usađuju, premda možda na skriven način, u srca svoja učenja, otvoreno ih obznanjuju na kongresima, uvode ih i veličaju u društvenim ustanovama. Pod vlastitim imenom ili pseudonimom objavljuju knjige, dnevnike, časopise. Isti pisac ponekad pak koristi više imena, kako bi nesmotrene obmanuo kako je knjiga djelo više autora. Na kraju djelovanjem, riječju, perom pokušavaju sve moguće pa se čini gotovo da ih je spopalo bjesnilo. A kakav je ishod svega toga? Nažalost s velikom tugom promatramo kako je veliki broj mladih u koje su se polagale najveće nade da će sutra u Crkvi vršiti najviše službe skrenuo s pravoga puta. Suzu prolijevamo zbog mnogih koji, premda nisu otišli tako daleko, ipak, zadojeni krivim učenjem, razmišljaju, govore i pišu slobodnije no što to priliči katolicima. Ima ih među laicima i među svećenicima, ima ih čak i u samim redovničkim obiteljima. U pristupu Svetom pismu pribjegavaju modernističkim pravilima. Pišu povijest te pod prividom da govore cijelu istinu sve ono što baca sjenu na Crkvu s loše skrivenim zadovoljstvom marljivo iznose na svjetlo. Nastoje što je više moguće izbrisati pobožne narodne tradicije, slijedeći određeni apriorizam. Pokazuju prezir prema svetim relikvijama kojima ne treba druge preporuke osim njihove drevnosti. Na kraju, muči ih isprazna čežnja da svijet priča o njima, te uvjeravaju sebe da se to neće dogoditi ako budu govorili ono što se uvijek i što su svi govorili. Istodobno su možda čak i uvjereni da iskazuju čast Bogu i Crkvi, ali im u stvari nanose tešku uvredu, ne toliko zbog toga što čine, koliko zbog namjere kojom djeluju i zbog velike pomoći koju pružaju drskim modernistima.

Sredstva pomoći

44. Toj bujici, skrivenih i otvorenih, teških zabluda potrudio se riječima i djelima snažno suprotstaviti naš prethodnik blažene uspomene Lav XIII., osobito što se tiče zabluda vezanih uz Sveto pismo. Ali modernisti, kao što smo vidjeli, ne daju se oni tako lako zastrašiti: hineći veliko poštivanje i najveću poniznost, preokrenuli su smisao papinih riječi, a njegove akte predstavili kao da se odnose na druge a ne na njih. Tako je to zlo svakog dana bivalo sve jače. Odlučili smo dakle, časna braćo, dalje ne okolišati i poduzeti energičnije korake i mjere. Molimo vas i preklinjemo da uz tako važan zadatak prionete budno, revno i snažno. A ono što tražimo očekujemo od vas to također tražimo i to očekujemo od ostalih pastira duša, odgojitelja i učitelja mlađeg klera, a na osobit način od viših redovničkih poglavara.

I. - Studij skolastičke filozofije

45. Ponajprije, što se tiče studija, želimo i određujemo da skolastička filozofija bude temeljem svetih nauka. Nije potrebno ni napominjati da »ako se među skolastičkim učiteljima nađe nešto što bi se moglo smatrati pretjerivanjem u istančanosti, ili što je potpuno lišeno vjerojatnosti, to nemamo želje postavljati za uzor trenutnim generacijama«. I neka se jasno razumije povrh svega da je skolastička filozofija koju propisujemo ona koju nam je predao Anđeoski Naučitelj i stoga proglašavao da sve odredbe našeg prethodnika o ovom pitanju ostaju u potpunosti na snazi, te, ukoliko je potrebno, ponovno proglašavamo, potvrđujemo i određujemo da ih se svi strogo pridržavaju. U sjemeništima gdje su možda zanemarene neka ih biskupi nametnu i zahtijevaju njihovo pridržavanje, i neka se to primijeni i na nadstojnike redovničkih ustanova. Nadalje, neka profesori upamte da ne mogu zanemariti sv. Tomu, osobito u metafizičkim pitanjima, bez velike štete.

46. Na ovim filozofskim temeljima valja čvrsto sazdati teološko zdanje. Promičite studij teologije, časna braćo, svim sredstvima koja su u vašoj moći, kako bi je vaši klerici pri izlasku iz sjemeništa mogli poštovati i ljubiti i uvijek nalaziti u njoj radost. »Jer u silnom i obilnom mnoštvu nauka koji se otvaraju pred umom željnim istine, svatko znade kako staro načelo opisuje teologiju kao onu koja je toliko daleko ispred ostalih da joj svaka znanost i umjetnost treba služiti i biti joj poput pomoćnice«. Dodat ćemo da smatramo vrijednima pohvale one koji s punim poštovanjem prema tradiciji, svetim ocima i crkvenom učiteljstvu, dobro odmjerenom prosudbom i vođeni katoličkim principima (što nije uvijek slučaj), nastoje objasniti pozitivnu teologiju osvjetljujući je istinitom poviješću. Sigurno pozitivnoj teologiji valja posvetiti više pozornosti nego u prošlosti, ali to treba činiti bez štete po skolastičku teologiju i treba odbacivati kao moderniste one koji uzdižu pozitivnu teologiju na takav način da se čini da preziru skolastičku.

47. Što se tiče profanih disciplina dovoljno je podsjetiti na ono što je naš prethodnik vrlo mudro istaknuo: »Hrabro prionite uz proučavanje stvari prirode. Kao što se sadašnji naraštaji s pravom dive domišljatim iznašašćima i korisnim smjelim pothvatima našeg doba na tome području, tako će ih budući naraštaji trajno hvaliti i veličati.« Ipak neka to ne bude na štetu svetih studija. Na to je upozorio isti naš prethodnik ovim ozbiljnim riječima: »Uzrok tih zabluda, kada se pomno promotri, sastoji se ponajprije u činjenici da je u našem dobu što se revnije prianja učenju prirodnih znanosti, toliko se manje pažnje posvećuje ozbiljnijim i uzvišenijim disciplinama. Neke su od njih naime gotovo potpuno pale u zaborav, druge se tretira kao neozbiljne i dosadne predmete, i, ono što je sramotno, nagrđene su opakim rečenicama i golemim zabludama.« Ovim zakonom naređujemo da se u sjemeništima uvede reda što se tiče prirodnih znanosti.

II. - Praktična primjena

48. Sve ove odredbe, kao i one našega prethodnika, valja imati na umu pri odabiru upravitelja i profesora za sjemeništa i katolička sveučilišta. Tko god bi se našao na bilo koji način prožet modernizmom treba bez premišljanja biti isključen s tih dužnosti, a oni koji ih već zauzimaju trebaju biti uklonjeni. Iste smjernice trebaju se usvojiti prema onima koji su naklonjeni modernizmu bilo veličanjem modernista, bilo opravdavanjem njihovih krivih postupaka, kritiziranjem skolastike, Svetog Oca, ili odbijanjem poslušnosti crkvenoj vlasti u bilo kojem od njezinih iskaza; prema onima koji pokazuju naklonost naspram novotarija u povijesti, arheologiji, biblijskoj egzegezi, te konačno prema onima koji zanemaruju svete znanosti ili se čini da daju prednost svjetovnima. U svim ovim pitanjima studija, časna braćo, ne možete biti pretjerano budni niti pretjerano postojani, ponajviše u izboru profesora, jer prema pravilu studenti se oblikuju prema primjeru svojih učitelja. Snažni u svijesti o svojoj dužnosti, uvijek djelujte razborito ali energično.

49. Jednaki mar i strogoću treba upotrijebiti pri ispitivanju i odabiru kandidata za sveti red. Neka bude daleko od svećenstva svaka naklonost prema novotarijama! Bog mrzi ohole i tvrdoglave. Ubuduće doktorat teologije i kanonskog prava ne smije se nikada dodijeliti nekome tko nije prošao redoviti tečaj skolastičke filozofije; ako je već dodijeljen ima ga se smatrati ništavnim i nevaljanim. Određujemo da se pravila o pohađanju sveučilišta za svjetovne i redovničke klerike Italije, postavljena 1896. od Svete kongregacije za biskupe i redovnike, sada proširuju na sve države. Klerici i svećenici upisani u katolički institut ili sveučilište ne smiju ubuduće slušati na svjetovnim sveučilištima one predmete za koje postoje katedre na katoličkim institucijama kojima pripadaju. Ako je ovo igdje bilo dopušteno u prošlosti, određujemo da u budućnosti prestaje biti. Neka biskupi iz upravnih odbora takvih katoličkih instituta i sveučilišta budno paze da se ove naše zapovijedi vjerno poštuju.

III. – Dužnost biskupa da bdiju nad publikacijama

50. Također je dužnost biskupa sprječavati čitanje već objavljenih djela zaraženih modernizmom ili sklonih modernizmu, te sprječavati objavljivanje onih koja još nisu objavljena. Nijedna knjiga, članak ili časopis ove vrste ne smije se nikada pripustiti sjemeništarcima ili sveučilišnim studentima. Šteta bi za njih bila jednaka onoj koju bi uzrokovalo nećudoredno štivo - štoviše, bila bi i veća jer takva djela truju kršćanski život na samom njegovom izvoru. Ista odluka ima se primijeniti i na djela nekih katolika koji, premda sami nisu loših namjera nego slabo poučeni teološkim naukama i prožeti modernom filozofijom, nastoje ovu uskladiti s vjerom, i, kako oni kažu, okrenuti je u korist vjere. Ime i ugled ovih autora dovode do toga da ih se čita bez nepovjerenja pa su stoga tim opasniji u pripremanju puta za modernizam.

51. Da vam pridodamo još nekoliko općih smjernica, časna braćo, u pitanju takvoga značaja, nalažemo vam da učinite sve što je u vašoj moći kako biste istjerali iz vaših biskupija, čak i svečanim interdiktom, svaku pogubnu knjigu koja se ondje možda nalazi u opticaju. Sveta Stolica ne zanemaruje nijedno sredstvo kako bi stala na kraj djelima ove vrste, no njihova je množina toliko narasla da ih je nemoguće sve cenzurirati. Stoga se događa da lijek katkada stiže prekasno, jer bolest već učvrsti svoj korijen tijekom odgađanja. Želimo, stoga, da biskupi, ostavivši po strani svaki strah i zemaljsku brigu, ne mareći za prosvjede pokvarenih, svakako blago ali i postojano, čine svatko svoj dio u ovom djelu, spominjući se odredbi Lava XIII. u apostolskoj konstituciji Officiorum: »Neka se ordinariji, djelujući ovdje i kao izaslanici Apostolske Stolice, potrude da bi zabranili i stavili izvan dosega vjernika štetne knjige ili druga djela tiskana ili u opticaju u njihovim biskupijama«. U ovome odlomku biskupi, doista, primaju pravo, ali im je također nametnuta i dužnost. Neka nijedan biskup ne misli da zadovoljava ovu dužnost prijavljujući nam jednu ili dvije knjige, dok se veliko mnoštvo drugih iste vrste objavljuje i okolo kruži. Neka vas ne zadržava ni činjenica da je knjiga drugdje pribavila Imprimatur, kako zbog toga što ovo može biti tek hinjeno, tako i što je mogao biti odobren iz nemara ili lakomislenosti ili pretjeranog povjerenja u autora, kao što se može katkada dogoditi u redovničkim zajednicama. Pored toga, kao što ista hrana ne odgovara jednako svima, može se dogoditi da knjiga koja je u jednom mjestu bezopasna, zbog različitih okolnosti u drugome bude štetna. Stoga, ako biskup, nakon savjetovanja s razboritim osobama, procijeni potrebnim osuditi bilo koju od takvih knjiga u svojoj biskupiji, dajemo mu ne samo dovoljnu mogućnost da to učini, nego mu to namećemo kao dužnost. Naravno, naša je želja da pri takvim aktivnostima upotrijebi odgovarajući obzir, i katkad će biti dostatno ograničiti zabranu samo na svećenstvo; no čak i u takvim slučajevima bit će obveza katoličkih knjižara ne prodavati knjige osuđene od biskupa. I dok smo kod ovog pitanja o knjižarama, želimo da se biskupi pobrinu da one iz želje za zaradom ne prodaju nepouzdane knjige. Sigurno je da se u katalozima nekih od njih nerijetko s nemalim pohvalama oglašavaju knjige modernista. Odbiju li poslušnost neka im biskupi bez ustručavanja oduzmu naslov katoličkih knjižara; isto tako i s još većim razlogom, ako imaju naslov biskupskih knjižara, a ako imaju naslov pontifikalnih, neka ih se prijavi Apostolskoj Stolici. Konačno, podsjećamo sve na XXVI. članak gore spomenute konstitucije Officiorum: »Svi oni koji su pribavili apostolsko dopuštenje čitanja i čuvanja zabranjenih knjiga, nisu time ovlašteni čitati knjige i časopise zabranjene od strane lokalnih biskupa, osim ako im apostolsko dopuštenje izričito dozvoljava čitanje i čuvanje knjiga osuđenih od bilo koga«.

IV. - Cenzuriranje

52. No nije dostatno sprječavati čitanje i prodaju loših knjiga - potrebno je spriječiti i njihovo tiskanje. Neka biskupi stoga budu krajnje strogi pri dodjeljivanju dopuštenja za tiskanje. Prema pravilima konstitucije Officiorum, mnoge publikacije zahtijevaju autorizaciju ordinarija, a u nekim biskupijama postao je običaj imati prikladan broj službenih cenzora za ispitivanje djela. Iznimno pohvaljujemo ovu ustanovu, te ne samo savjetujemo, nego i zapovijedamo da se ona proširi na sve biskupije. Neka se stoga u biskupskim kurijama imenuju cenzori za reviziju djela namijenjenih tiskanju, i neka se cenzori odaberu iz obje grane svećenstva - svjetovnog i redovničkog - ljudi od dobi, znanja i razboritosti koji će znati slijediti zlatnu sredinu u svojim prosudbama. Njihova će služba biti ispitivanje svega što zahtijeva odobrenje za tisak prema člancima XLI i XLII gore spomenute konstitucije. Cenzor svoju odluku izdati napismeno. Ako je ona povoljna, biskup će odobriti publiciranje izrazom Imprimatur, kojoj uvijek mora prethoditi Nihil obstat i ime cenzora. U Rimskoj Kuriji imenovat će se cenzori kao i drugdje, a njihovo imenovanje pripadat će Upravitelju svete palače, nakon što ih se predloži Kardinalu vikaru i pošto ih odobri Vrhovni Svećenik. Dužnost Upravitelja svete palače bit će i odabir cenzora za svako djelo. Dozvolu za publikaciju udjeljivat će on, kao i Kardinal vikar ili njegov zamjenik, a ovoj dozvoli, kao što je gore propisano, mora uvijek prethoditi Nihil obstat i ime cenzora. Samo u vrlo rijetkim i iznimnim slučajevima, na temelju razborite odluke biskupa, moći će se izostaviti ime cenzora. Ime cenzora neka se nikad ne obznanjuje autoru prije nego što cenzor donese povoljnu odluku, tako da cenzor ne bi imao neprilike bilo kad je zauzet ispitivanjem rukopisa, bilo u slučaju da uskrati odobrenje. Cenzori neka se nikad ne biraju među redovnicima dok se privatno ne dobije mišljenje provincijala, ili u Rimu generala, a provincijal ili general moraju dati savjesnu procjenu o karakteru, znanju i pravovjerju kandidata. Podsjećamo redovničke poglavare o njihovoj svetoj dužnosti da se nikada ne dopustiti objavljivanje bilo čega od strane njihovih podređenih bez njihove dozvole ili dozvole ordinarija. Konačno, potvrđujemo i objavljujemo da naslov cenzora nema vrijednosti i ne može se navoditi u obranu privatnih mišljenja osobe koja ga posjeduje.

Svećenici kao urednici

53. Nakon što smo toliko toga iznijeli općenito, sada posebno zapovijedamo pažljivije pridržavanje članka XLII gore spomenute konstitucije Officiorum. Svjetovnim svećenicima zabranjeno je bez prethodne suglasnosti ordinarija uređivanje novina i časopisa. Ovo dopuštenje će se oduzeti svakom svećeniku koji ga pogrešno upotrijebi pošto je opomenut. Što se tiče svećenika koji su dopisnici ili suradnici u časopisima, pošto se nerijetko događa da za svoje članke i časopise pišu sadržaje zaražene modernizmom, neka se biskupi pobrinu da ne bude dopušteno da se ovo događa, a ako ne bi uspjeli u ovoj dužnosti, neka biskupi pribave autoritet izaslanika Vrhovnog Svećenika. Neka bude, koliko je to moguće, poseban cenzor za novine i časopise koje vode katolici. Njegova će služba biti da pročita svaki broj u odgovarajućem vremenu nakon njegova objavljivanja i nađe li u njemu štogod opasno neka odredi da se to ispravi. Biskup će imati isto pravo čak i onda ako cenzor u izdanju ne pronađe ništa sporno.

V. - Kongresi

Već smo spomenuli kongrese i javna okupljanja kao jedno od sredstava koja modernisti koriste za promidžbu i obranu svojih uvjerenja. Ubuduće biskupi ne će dopuštati kongrese svećenika osim u vrlo rijetkim prilikama. Kada ih dopuste, to će biti jedino pod uvjetom da se na njima ne obrađuju stvari koje pripadaju biskupima ili apostolskoj stolici, da se ne dopuste nikakva rješenja ili zahtjevi koji bi naznačivali prisvajanje svetog autoriteta, te da u njima ne bude spomena modernizma, prezbiterijanizma, ili laicizma. Na kongresima ovog tipa, koji se mogu održati jedino ako je na vrijeme i za svaki slučaj pribavljeno pismeno dopuštenje, svećenici drugih biskupija ne mogu zakonito sudjelovati bez pismenog dopuštenja njihovog ordinarija. Nadalje, nijedan svećenik ne smije izgubiti iz vida svečanu preporuku Lava XIII.: »Neka svećenici drže autoritet svojih pastira svetim, neka uzimaju za sigurno da svećenička služba, ako se ne vrši pod vodstvom biskupa, nikada ne može biti ni sveta, ni plodonosna, ni dostojna poštovanja«.

VI. - Biskupijski nadzorni odbori

55. Ali od kakve će koristi, časna braćo, biti naše zapovijedi i odredbe ako ne budu poslušno i čvrsto provedene? A da bi se to postiglo, čini nam se prikladnim proširiti na sve biskupije uredbe koje su prije mnogo godina s velikom mudrošću za svoje biskupije ustanovili biskupi Umbrije.

»Da bi se«, kažu oni, »iskorijenile zablude koje su već raširene i da bi se spriječilo njihovo daljnje širenje, te uklonilo one učitelje bezboštva po kojima se prenose pogubne posljedice takvoga širenja, ovaj sveti saziv, slijedeći primjer sv. Karla Boromejskog, odlučio je uspostaviti u svakoj biskupiji vijeće koje se sastoji od provjerenih članova obaju grana svećenstva, koji će biti zadužen za primjećivanje postojećih zabluda i instrumenata kojima se uvode i promiču nove, te izvješćivanje biskupa o svemu kako bi se on mogao s njima posavjetovati o najboljem načinu potiskivanja zla u samom začetku i sprečavanja njegovog širenja na uništenje duša, ili, još gore, njegovoga jačanja i rasta.«. Određujemo, stoga, da se u svakoj biskupiji bez odgode uspostavi ovakvo vijeće, kojega sa zadovoljstvom nazivamo 'Vijećem sigurnosti'. Svećenici koji su pozvani sudjelovati u njemu bit će odabrani na sličan način kao što je ranije propisano za cenzore i sastajat će se svaka dva mjeseca određenog dana pod predsjedanjem biskupa. Bit će obvezani na šutnju o svojim prosudbama i odlukama, a njihova će djelatnost biti sljedeća: vrlo će pozorno motriti na svaki trag i znak modernizma u publikacijama i naučavanju, i da bi zaštitili svećenstvo i mlade, poduzet će sve razborite, hitne i djelotvorne mjere. Neka se bore protiv novotarija u govoru, sjećajući se opomena Leona XIII: »Nemoguće je odobriti katoličke publikacije čiji je stil nadahnut nezdravim novotarijama koje kao da se rugaju pobožnosti vjernika i zadržavaju se na pokušaju uvođenja novoga reda uređenja u kršćanski život, novih smjernica Crkve, novih težnji moderne duše, na novom pozivu svećeništva, na novoj kršćanskoj civilizaciji«. Jezik ovakve vrste ne smije se dopustiti ni u knjigama ni na nastavničkim katedrama. Vijeća ne smiju zanemariti ni knjige koje se bave pobožnim tradicijama raznih mjesta, ili svetim relikvijama. Neka ne dopuste raspravljanje o takvim temama u časopisima posvećenima poticanju pobožnosti, ni izrazima koji slute na izrugivanje ili prezir, ni dogmatskim proglasima, osobito onda kada, kao što je često slučaj, ono što se tvrdi kao sigurno ne prelazi granici vjerojatnoga ili je tek zasnovano na pristranom mišljenju. Glede svetih relikvija, neka vrijedi ovo pravilo: kad biskupi, koji su jedini suci u takvim pitanjima, sa sigurnošću znaju da relikvija nije autentična, neka je smjesta uklone od vjernika za štovanje; ako se dogodi da je potvrda autentičnosti relikvije izgubljena u građanskim nemirima ili na koji drugi način, neka relikvija ne bude izložena javnom štovanju dok je biskup ne ispita. Argument o propisu ili dobro osnovanoj pretpostavci treba imati težinu samo kad je pobožnost prema relikviji pohvalna zbog njene starosti, prema značenju odredbe izdane 1896. od Kongregacije za oproste i svete relikvije: »Drevne relikvije trebaju zadržati štovanje koje su uvijek imale, osim kad u pojedinačnim slučajevima postoje jasni argumenti da su lažne ili praznovjerne«. U prosuđivanju pobožnih tradicija neka se uvijek ima na umu da u ovim pitanjima Crkva upotrebljava najveći oprez i da ne dopušta pripovijedanje tradicija takve vrste u knjigama osim s krajnjim oprezom i s umetanjem deklaracije koju je definirao Urban VIII., a čak ni onda ne jamči istinitost ispripovijedanog događaja; ona jednostavno ne zabranjuje vjerovanje u stvari za koje ne nedostaje ljudskih argumenata. O ovom pitanju, Sveta kongregacija za bogoštovlje, prije trideset godina odredila je sljedeće: »Ova ukazanja i objave nisu ni odobrena ni osuđena od Svete Stolice, koja je jednostavno dopustila da se u njih vjeruje čisto ljudskom vjerom, zbog tradicije s kojom su povezani, potkrijepljeno svjedočanstvima i dokumentima vrijednim vjerodostojnosti«. Tko god slijedi ovo pravilo nema razloga za bojazan. Jer pobožnost temeljena na bilo kojem ukazanju, ukoliko se tiče same činjenice, tj. ukoliko je relativna, uvijek podrazumijeva hipotezu istinitosti događaja, dok ukoliko je apsolutna, mora uvijek biti zasnovana na istini, uzimajući u obzir da su njen objekt osobe svetaca koje se časte. Isto vrijedi i za relikvije. Konačno, povjeravamo Vijeću sigurnosti dužnost ustrajnog i marljivog nadgledanja društvenih ustanova i djela o društvenim pitanjima kako ne bi davali utočište tragovima modernizma, nego se pokoravali odredbama rimskih prvosvećenika.

VII. - Trogodišnji povrati

56. Da ovo što smo izložili ne bi palo u zaborav, želimo i zapovijedamo da biskupi svih biskupija, godinu dana nakon objavljivanja ovih pisama i potom svake tri godine, dostave Svetoj Stolici marljivo i zaprisegnuto izviješće o svim odredbama koje su u njemu sadržane, i o naucima koji se trenutno nalaze među svećenstvom i osobito u sjemeništima i drugim katoličkim ustanovama, a jednaku obvezu namećemo i generalima redovničkih zajednica s obzirom na njima potčinjene.

57. To je, časna braćo, ono što smo smatrali našom dužnošću napisati vam za spasenje svih koji vjeruju. Protivnici Crkve će nedvojbeno zloupotrijebiti ono što smo rekli kako bi obnovili staru klevetu kojom nas se ogovara kao neprijatelja znanosti i napretka čovječanstva. Da bismo takvim optužbama suprotstavili novi odgovor, namjera nam je na svaki način koji je u našoj moći uspostaviti poseban Institut u kojemu će se, u suradnji s onim katolicima koji su najistaknutiji po svojoj učenosti, promicati napredak znanosti i ostalih područja znanja pod vodstvom i naukom katoličke istine. Dao Bog da mognemo radosno ostvariti naš projekt uz spremnu pomoć svih koji nose iskrenu ljubav prema Kristovoj Crkvi. No o ovoj namjeri govorit ćemo drugom prilikom.

58. U međuvremenu, časna braćo, s punim povjerenjem u vašu revnost i rad, molimo za vas svim srcem i dušom obilje nebeske svjetlosti, da biste usred ovih opasnosti za ljudske duše, usred podmukle najezde zabluda sa svih strana, mogli jasno vidjeti što vam je činiti i da mognete izvršiti zadaću sa svom snagom i hrabrošću. Neka Isus Krist, začetnik i dovršitelj naše vjere, bude s vama svojom snagom i neka Bezgrešna Djevica, koja uništava sva krivovjerja, bude s vama svojim molitvama i pomoću. A mi, kao zalog svoje naklonosti, najvećom ljubavlju i svim svojim srcem, dajemo vama, vašem svećenstvu i narodu apostolski blagoslov.

(Prijevod brojeva 1-44, 47 preuzet iz: PAPINSKO VIJEĆE ZA KULTURU, Vjera i kultura – antologija tekstova papinskog učiteljstva od Lava XIII. do Ivana Pavla II., Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2010., 55.-88. str.; brojevi 45-45, 48-58 priređeni prema engleskom prijevodu: http://www.vatican.va/holy_father/pius_x/encyclicals/documents/hf_p-x_enc_19070908_pascendi-dominici-gregis_en.html)

Quanta cura; Syllabus (Pio IX., 8. XII. 1864.)

2011-03-08T13:02:00.000+01:00

Naturalizam i socijalizam

Naime, gdje je iz građanskog društva bila uklonjena religija i odbačen nauk i autoritet božanske objave, tamo se dozvoljava da se zamrači i sam ispravni pojam pravednosti i ljudskog prava , a umjesto istinite pravednosti i zakonitog prava dolazi sila materijalnog prava; iz toga je jasno zašto se neki, potpuno zanemarivši i odbacivši najsigurnije principe zdravog razuma, usuđuju javno iznositi ,,da volja naroda, kako je zovu, izražena javnim mnijenjem ili na neki drugi način, postaje vrhovnim zakonom, oslobođen od svakog božanskog i ljudskog prava, i da djela učinjena na političkom području, tim samim što su učinjena, imaju snagu prava’’.

Uistinu, tko ne vidi i ne osjeća jasno, da ljudsko društvo oslobođeno spona religije i ispravne pravednosti, ne može imati nikakav drugi cilj osim sticanja i zgrtanja bogatstva, i da u svom djelovanja neće slijediti niti jedan drugi zakon, osim neobuzdane duševne želje služiti vlastitim požudama i ugodnostima? ...

I nisu zadovoljni što su religiju potisnuli iz javnog društva, nego samu religiju žele maknuti i iz privatnih obitelji. Oni naime koji naučavaju i ispovijedaju najpogubniju zabludu komunizma i socijalizma, tvrde: ,,domaćinsko društvo, ili obitelj, dobiva naime sav razlog svoga postojanja od građanskog prava; zbog toga samo iz građanskih zakona proizlaze i ovise sva prava roditelja prema djeci, u prvom redu pak pravo da se brine za obrazovanje i odgoj’’.

Tim bezbožnim mišljenjima i kombinacijama ti najlažljiviji ljudi u prvom redu žele da se spasonosna istina i snaga Katoličke crkve potpuno isključe iz obrazovanja i odgoja mladih.

Neovisnost crkvenog autoriteta od građanskog

Drugi obnavljajući zle i toliko puta osuđene misli novatora, usuđuju se velikom bahatošću podvrgnuti sudu građanskog društva vrhovni autoritet ove Apostolske Stolice, koji joj je dao Krist Gospodin, te istoj Crkvi i Stolici nijekati sva prava oko onoga što spada na vanjski poredak.

I oni se nimalo ne stide tvrditi: ,,Zakoni Crkve ne obvezuju u savjesti, ako ih ne proglasi građanska vlast; dokumenti i dekreti Rimskih prvosvećenika koji se odnose na religiju i Crkvu, trebaju (dobiti) potvrdu i odobrenje, ili najmanje pristanak građanske vlasti; Apostolske konstitucije kojima se osuđuju tajna društva, bilo da se unjima traži prisega o držanju tajne ili ne, i njihovi pristalice i sljedbenici, koji se kažnjavaju anatemom, nemaju nikakve snage u onim krajevima svijeta u kojima takva udruženja trpi grđanska vlast....’’.

I ne stide se tajno i javno iznositi krivovjerničko načelo i izreku, iz koje se rađa toliko pokvarenih mišljenja i zabluda, naime: ,,Crkvena vlast nije po božanskom pravu različita i neovisna od građanske vlasti, niti može sačuvati takvu različitost – i neovisnost, a da Crkva (tako) ne bi napadala i otimala bitna prava građanske vlasti’’.

Isto tako ne možemo šutke prijeći preko drskosti onih, koji ... nastoje da se ,,onim odlukama i dekretima Apostolske stolice, za čiji sadržaj izjavljuju da spada na opće dobro Crkve, na njezina prava i stegu, ali ako se ne dotiču dogmi vjere i morala, da im se može uskratiti pristanak i poslušnost bez grijeha i bez ikakvog nijekanja katoličke pripadnosti.’’...

I tako sva (ova) i pojedina kriva mišljenja i učenja, posebno ona spomenuta ovim pismom, našim Apostolskim autoritetom odbacujemo, zabranjujemo i osuđujemo, te želimo i zapovijedamo da ih svi sinovi Katoličke crkve u potpunosti smatraju za zabranjene i osuđene.

Tvrdnje Svllabusa

§ I. Panteizam, naturalizam i apsolutni racionalizam

1. Ne postoji nikakvo najviše, najmudrije i najprovidnosnije božansko biće, različito od ove sveukupnosti stvari, pa je Bog isto što i narav stvari i zbog toga je podložan promjenama; i zaista, Bog je u čovjeku i svijetu, i sve je Bog i (to sve) ima samo Božju supstanciju; ijedna te ista stvar je Bog sa svijetom, i dosljedno duh s materijom, nužnost sa slobodom, istinito s lažju, dobro sa zlim i pravedno s nepravednim.

2. Treba nijekati svako Božje djelovanje na čovjeka i na svijet.

3. Ljudski razum, bez ikakvog obaziranja na Boga, jedini je sudac istine i laži, dobra i zla, on je zakon samome sebi, i sa svojim naravnim snagama je dovoljan da se brine za dobro ljudi i naroda.

4. Sve vjerske istine proistječu iz pirođene snage čovjekovog razuma; tako je razum vrhovna norma prema kojoj čovjek može i mora steći spoznaju svih istina, bilo koje vrste.

5. Božja objava je nesavršena i zbog toga je podložna trajnom i neograničenom

napretku koji odgovara napretku ljudskog razuma.

6. Kristova je vjera protivna ljudskom razumu; božanska objava ne samo da

ništa ne koristi nego i škodi ljudskoj savršenosti.

7. Proročanstva i čudesa u Svetom pismu izložena su i ispripovijedana na pjesnički način, a otajstva kršćanske vjere su vrhunac filozofskih istraživanja; i u knjigama obaju Zavjeta nalaze se mitski sadržaji; i sam Isus Krist je mitski umišljaj.

§ II. Umjereni racionalizam

8. Budući da se ljudski razum izjednačuje sa samom religijom, zbog toga s teološkim disciplinama treba postupati jednako kao i s filozofskima.

9. Bez iznimke sve dogme kršćanske religije su predmet naravne znanosti ili filozofije; i ljudski razum, obrazovan samo povijesno, sa svojim naravnim snagama i principima, može doći do prave spoznaje svih pa i skrovitijih dogmi, samo ako su te dogme predočene samom razumu kao predmet (spoznaje).

10. Budući daje jedno filozof a drugo filozofija, on se ima pravo i dužnost podvrgnuti autoritetu, za koji sam dokaže daje pravi; a filozofija se niti može niti mora podvrgnuti bilo čijem autoritetu.

11. Ne samo da se Crkva nikada ne smije miješati u filozofiju, nego mora i podnositi zablude same filozofije, i njoj prepustiti da ispravi samu sebe.

12. Dekreti Apostolske stolice i Rimskih kongregacija priječe slobodni napredak znanosti.

13. Metoda i principi na kojima su stari skolastički učitelji izgradili teologiju, nikako ne odgovaraju potrebama napretka znanosti u naše vrijeme.

14. U razvijanju filozofije ne treba se obazirati ni na kakvu nadnaravnu objavu.

§ III. Indiferentizam, latitudinarizam

15. Svaki čovjek ima slobodu prihvatiti i ispovijedati religiju, za koju, vođen svjetlom razuma, bude smatrao daje istinita.

16. Ljudi u obdržavnju bilo koje religije mogu pronaći put vječnog spasenja i postići vječno spasenje.

17. Treba biti barem u dobroj nadi u vječno spasenje svih onih, koji nikako nisu bili u pravoj Kristovoj crkvi.

18. Protestantizam nije ništa drugo nego različit oblik iste prave kršćanske religije, u kojoj je moguće svidjeti se Bogu, jednako kao i u Katoličkoj crkvi.

§ IV. Socijalizam, komunizam, tajna, biblijska i kleričko-liberalna društva

§ V. Zablude o Crkvi i njezinim pravima

19. Crkva nije pravo, savršeno i potpuno slobodno društvo, niti ima svoja vlastita i trajna prava koja joj je dao njezin božanski utemeljitelj, nego građanska vlast mora odrediti koja su prava Crkve i granice unutar kojih se može koristiti tim pravima.

20. Crkvena vlast ne smije provoditi svoj autoritet bez odobrenja i pristanka građanske uprave.

21. Crkva nema ovlasti dogmatski definirati da je religija Katoličke crkve jedina prava religija.

22. Obveza kojoj se u potpunosti moraju pokoravati katolički učitelji i pisci ograničena je samo na ono što nepogrješivi crkveni sud predoči da svi trebaju vjerovati kao vjerske dogme.

23. Rimski prvosvećenici i opći sabori su prestupili granice svoje ovlasti, prisvojili su si prava knezova, a također su pogriješili kod definicija u stvarima vjere i morala.

24. Crkva nema ovlasti nanositi silu, niti ima ikakvu izravnu ili neizravnu vremenitu

vlast.

25. Osim vlasti koju ima episkopat, druga je vremenita vlast, koja je dana (Crkvi) izričito ili šutke, i zbog toga nju građanska vlast može opozvati kada to bude željela.

26. Crkva nema prirođeno i zakonito pravo stjecanja i posjedovanja.

27. Svete crkvene službenike i rimskog prvosvećenika treba potpuno isključiti

od svake brige i vlasti nad vremenitim stvarima.

28. Bez odobrenja vlasti biskupi ne smiju proglasiti niti sama apostolska pisma.

29. Povlastice podijeljene od rimskog prvosvećenika treba smatrati kao nevaljale, ako ih nije zatražila državna uprava.

30. Imunitet Crkve i crkvenih osoba potječe od građanskog prava.

31. Iz društva treba u potpunosti ukloniti crkvenu ovlast za vremenite kleričke parnice, bilo građanske bilo kaznene, pa i bez pitanja ili uz osporavanje Apostolske stolice.

32. Osobni imunitet kojim su klerici izuzeti od obveze vojne službe, može se oduzeti bez ikakve povrede naravnog prava i pravednosti; to dokidanje traži građanski napredak uspostavljen većinom u društvu s oblikom slobodnije vlasti.

33. Ne pripada jedino pod vlast crkvene nadležnosti, da ona vlastitim i prirođenim pravom upravlja naučavanjem teoloških stvari.

34. Učenje onih koji su uspoređivali rimskog prvosvećenika sa slobodnim knezom koji djeluje u čitavoj Crkvi, je učenje koje je prevladavalo u Srednjem vijeku.

35. Ništa ne priječi da se temeljem zaključka nekog općeg sabora, ili odlukom svih naroda, vrhovno svećeništvo od Rimskog biskupa i grada (Rima) prenese na nekog drugog biskupa i na drugi grad.

36. Definicija nacionalnog sabora ne dopušta nikakvu daljnju raspravu, a građanska uprava može tražiti stvar u skladu s tim odredbama.

37. Mogu se osnovati nacionalne Crkve izuzete od autoriteta rimskog prvosvećenika i potpuno odijeljene (od njega).

38. Podjeli Crkve na Istočnu i Zapadnu doprinijelo je previše odluka rimskih prvosvećenika.

§ VI. Zablude o građanskom društvu, bilo u sebi, bilo o njegovom odnosu prema Crkvi

39. Činjenica (postojanja) države, kao ishodišta i izvora svih prava, ima neko pravo koje nije ograničeno nikakvim granicama.

40. Nauk Katoličke crkve protivi se dobru i prednostima ljudskog društva.

41. Građanska vlast, makar je vršio neki načelnik-nevjernik, ima neizravnu negativnu vlast nad svetim; zbog toga ona ima ne samo vlast koja se zove ,,neka se izvrši’’, nego i pravo ‘priziva’ koja postoji ‘zbog zloporabe’.

42. Kod sukoba zakona obiju vlasti, jača je građanska vlast.

43. Laička vlast ima pravo raskinuti, tumačiti i učiniti nevaljalima svečane ugovore (koje narod zove ‘konkordati’) sklopljene sa Svetom stolicom o korištenju prava koja spadaju na crkveni imunitet, bez njezinog pristanka pa i uz njezino protivljenje.

44. Građanska vlast može se miješati u stvari koje spadaju na religiju, moral i duhovno upravljanje. Tako može suditi o naputcima, koje po svojoj službi izdaju pastiri Crkve kao pravila za savjest; štoviše, može odlučivati o podjeljivanju božanskih sakramenata i o potrebnim pretpostavkama za njihovo primanje.

45. Čitavo upravljanje javnim školama u kojima se obrazuje mladež neke države, od čega su na neki način izuzeta biskupijska sjemeništa, može se i mora povjeriti građanskom društvu, i to tako povjeriti da se nikakvoj drugoj vlasti ne prizna nikakvo pravo miješati se u uređenje škola, u uređenje nastave, u podjeljivanje stupnjeva, u izbor ili odobravanje učitelja.

46. Pa i u samim kleričkim sjemeništima građanskoj je vlasti podložna metoda koju treba primijeniti kod studija.

47. Najbolji razlozi građanskog društva traže da se pučke škole, koje su otvorene svoj djeci bilo kojeg staleža iz naroda, kao i sve javne ustanove koje su određene za predavanje književnosti i strožih predmeta te za skrb u odgoju mladeži, izuzimaju se od svakog crkvenog autoriteta, prava miješanja i vođenja, te se potpuno podlažu odluci građanske i političke vlasti, prema želji onih koji vladaju i prema mišljenju općeg mnijenja.

48. Katoličkim muževima može se povjeriti onaj način obrazovanja mladeži koji je odvojen od vjere i od crkvene vlasti, koji se odnosi samo, ili barem prvenstveno, na prirodne znanosti i na ciljeve zemaljskog društvenog života.

49. Građanska vlast može spriječiti da nadstojnici svetoga i vjerni narod ne mogu slobodno i uzjamano biti povezani s rimskim prvosvećenikom.

50. Laička vlast ima po sebi pravo predstavljati biskupe i može od njih zahtijevati da prihvate upravu biskupija i prije nego li od Svete stolice prime kanonsko imenovanje i apostolsko pismo.

51. Štoviše, laička uprava ima pravo skinuti biskupe s vršenja dušobrižničke službe, i ne mora se pokoravati rimskom prvosvećeniku u onome što se odnosi na ustanovu episkopata i biskupa.

52. Uprava može po svom pravu izmijeniti dob koju je odredila Crkva za polaganje redovničkih zavjeta, kako za žene tako i za muškarce, i narediti svim redovničkim zajednicama da nikoga ne pripuste polaganju svečanih zavjeta bez njezinog odobrenja.

53. Treba dokinuti zakone koji se odnose na zaštitu redovničkih zajednica, njihovih prava i dužnosti; štoviše, građanska uprava može svima pružiti pomoć koji bi htjeli napustiti prihvaćeni način redovničkog života ili prekršiti svečane zavjete; isto tako može potpuno ukinuti iste redovničke zajednice, kolegijalne crkve i jednostavne nadarbine, pa i pravo patronata, a njihova dobra i prihode podvrgnuti i pripisati sudu građanske uprave.

54. Kraljevi i knezovi ne samo da su izuzeti od crkvene nadležnosti, nego su u pitanjima dokidanja nadležnosti iznad Crkve.

50. Crkvu treba odvojiti od države i državu od Crkve.

§ VII. Zablude o naravnoj i kršćanskoj etici

56. Moralni zakoni jedva da trebaju sankcije, i nikako nije potrebno da se ljudski zakoni usklađuju s naravnim pravom, ili da prime moć obvezivanja od Boga.

57. Znanje o filozofskim i moralnim stvarima, kao i građanski zakoni, mogu i moraju odstupati od Božjeg i crkvenog autoriteta.

58. Ne treba priznavati druge sile, osim onih koje se nalaze u materiji, a svaki moralni red i poštenje treba staviti u zgrtanje i povećanje bogatstva na bilo koji način, i u udovoljavanje požudama.

59. Pravo počiva u materijalnom činu, sve ljudske službe su prazne riječi, a sva ljudska djela imaju snagu prava.

60. Autoritet nije ništa drugo nego zbir brojeva materijalnih sila.

61. Povoljna nepravda čina ne donosi nikakvu štetu svetosti prava.

62. Treba proglasiti i pridržavati se načela o nemiješanju.

63. Dozvoljeno je zakonitim knezovima uskratiti poslušnost, štoviše i pobuniti se protiv njih.

64. Ne samo da ne treba osuđivati kršenje bilo koje svete zakletve i bilo koje zločinačko i sramotno djelovanje koje se protivi vječnom zakonu, nego to treba najvišim pohvalama iznositi kao potpuno dozvoljeno, kada se to čini iz ljubavi prema domovini.

§ VIII. Zablude o kršćanskoj ženidbi

65. Ni na koji način se ne može prihvatiti daje Krist uzdigao ženidbu na dostojanstvo sakramenta.

66. Sakrament ženidbe je samo neki dodatak ugovoru, od njega odvojiv, a sam sakrament se nalazi samo i jedino u ženidbenom blagoslovu.

67. Po naravnom pravu ženidbena veza nije nerazrješiva, pa se u različitim slučajevima razvod, u pravom smislu, može provesti građanskim autoritetom.

68. Crkva nema ovlasti uvoditi zapreke koje razvrgavaju ženidbu, nego ona pripada građanskoj vlasti, koja treba ukinuti postojeće zapreke.

69. Crkva je u kasnijim stoljećima počela uvoditi zapreke koje razvrgavaju ženidbu, ali ne vlastitim pravom, nego se služila onom ovlašću koju je dobila od građanske vlasti.

70. Tridentski kanoni koji kažnjavaju kaznom anateme one koji bi se usudili Crkvi nijekati pravo uvođenja razvrgavajućih zapreka, ili nisu dogmatski, ili ih treba shvatiti u smislu pozajmljene ovlasti.

71. Tridentska forma ne obvezuje pod kaznom nevaljanosti tamo gdje je građanski zakon propisao drugu formu i želi da ženidba bude valjana primjenom te nove forme.

72. Bonifacije VIII. prvi je ustvrdio da zavjet čistoće, koji se polaže kod ređenja,

čini ženidbu ništetnom.

73. Među kršćanima može nastati ženidba, u pravom smislu riječi, snagom čisto naravnog ugovora, te je krivo (tvrditi), daje ženidbeni ugovor sklopljen među kršćanima uvijek sakrament, ili da nema ugovora ako se isključuje sakrament.

74. Pitanja ženidbe i zaruka, po svojoj naravi, spadaju u građansku nadležnost.

N.B. Ovdje se mogu počiniti dvije druge zablude: o poništenju kleričkog celibata i o davanju prednosti ženidbenom staležu pred staležom djevičanstva.

§ IX. Zablude o svjetovnoj vlasti rimskog prvosvećenika

75. Sinovi kršćanske i Katoličke crkve raspravljaju međusobno o spojivosti vremenite i duhovne vlasti.

76. Dokinuće svjetovne vlasti koju ima Apostolska stolica, vrlo bi mnogo doprinijela

crkvenoj slobodi i sreći.

§ X. Zablude koje se odnose na današnji liberalizam

77. U ovo naše vrijeme nije više korisno katoličku religiju smatrati za jedinu

državnu religiju, isključujući sve ostale religije.

78. Zbog toga je u nekim krajevima katoličkog imena na hvalevrijedan način osigurano, da ljudi koji se tamo doseljavaju, mogu slobodno javno imati kult vlastit svakome od njih.

79. Krivo je naime (misliti), da građanska sloboda za sve kultove, kao i puna ovlast dana svima da mogu otvoreno i javno očitovati bilo kakve stavove i mišljenja, vodi prema tome da se lakše iskvare moral i duša naroda i da se širi kuga indiferentizma.

70. Rimski se prvosvećenik može i mora pomiriti i uskladiti s napretkom, s liberalizmom i s novom civilizacijom.

(DENZINGER H. – HÜNERMANN P., Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, UPT, Đakovo, 2002., 538.-549. str. [br. 2890-2980])

Dekret Sv. oficija 'Lamentabili' (Pio X., 3. VII. 1907.)

2011-03-07T15:57:00.004+01:00

Odvajanje egzegeze od crkvenog učiteljstva

1. Crkveni zakon koji propisuje da knjige koje se odnose na božansko Pismo budu podvrgnute prethodnoj provjeri, ne proteže se na zastupnike kritičkog pristupa niti na znanstvenu egzegezu knjiga Staroga i Novoga zavjeta.

2. Ne treba doduše omalovažavati crkveno tumačenje svetih knjiga, ipak ono podliježe podrobnijem sudu i ispravku egezgeta.

3. Iz sudova i crkvenih kazni donesenih protiv slobodne i znanstvenije egzegeze može se zaključiti, da vjera koju iznosi Crkva proturiječi povijesti, te da se katoličke dogme u stvari ne mogu uskladiti s istinitijim izvorima kršćanske religije.

4. Crkveno učiteljstvo ne može pomoću dogmatskih definicija odrediti pravi smisao svetog Pisma.

5. Budući da se u pokladu vjere nalaze samo objavljene istine, ni na koji način na Crkvu ne spada donositi sud o tvrdnjama ljudskih znanosti.

6. Kod definiranja istina Crkva koja uči i Crkva koja poučava tako surađuju, da Crkvi koja poučava ostaje samo potvrditi opće mišljenje Crkve koja uči.

7. Kada Crkva osuđuje zablude, ne može od vjernika tražiti nikakvo unutarnje pristajanje, kojim bi oni prihvatili sudove koje je ona izrekla.

8. Treba smatrati da su bez ikakve krivnje oni koji smatraju za ništavne osude koje su izdale Sveta kongregacija indeksa ili druge svete rimske Kongregacije.

O nadahnuću i nepogrješivosti Svetoga pisma

9. Oni koji vjeruju daje Bog uistinu pisac Svetoga pisma, pokazuju preveliku jednostavnost ili neznanje.

10. Nadahnuće knjiga Staroga zavjeta se sastoji u tome, što su izraelski pisci predali religijsko učenje na neki poseban način, poganima malo poznat ili nepoznat.

11. Božansko nadahnuće se ne proteže na čitavo Pismo tako, da bi svi njegovi dijelovi bili sigurni od svake zablude.

12. Ako se egzeget želi korisno baviti biblijskim studijem, treba najprije odložiti svako unaprijed stvoreno mišljenje o nadnaravnom porijeklu Svetog pisma, i treba ga tumačiti na isti način kao i druge čisto ljudske dokumente.

13. Sami evanđelisti i kršćani druge i treće generacije su evanđeoske poredbe tumačili umjetno, te su tako dali povoda malom plodu Kristovih propovijedi kod Židova.

14. U mnogim pripovijedanjima evanđelisti nisu iznosili toliko ono što je istinito, nego što su smatrali korisnijim, makar to bilo i lažno.

15. Evanđelja su bila povećavana neprestanim dodacima i ispravcima do konačno određenog kanona; zbog toga su u njima ostali samo mali i nesigurni tragovi Kristovog naučavanja.

16. Ivanovo pripovijedanje nije prava povijest, nego mistično razmatranje evanđelja; govori koji se nalaze u njegovom Evanđelju su teološka razmatranja o otajstvu spasenja, bez povijesne istine.

17. Četvrto je Evanđelje povećalo čudesa, ne samo kako bi izvanredno došlo više do izražaja, nego i da bi bilo prikladnije za označavanje djela i slave utjelovljene Riječi.

18. Ivan doduše sebi prisvaja ulogu svjedoka o Kristu; uistinu pak, on je samo izvanredni svjedok kršćanskog života, ili Kristovog života u Crkvi krajem prvoga stoljeća.

19. Krivovjernički su egzegeti vjernije iznijeli pravi smisao Pisma, nego li katolički egzegeti.

Pojam objave i dogme

20. Objava nije mogla biti drugo nego svijest koju je čovjek stekao o svom odnosu prema Bogu.

21. Objava koja čini predmet katoličke vjere nije bila završena s apostolima.

22. Dogme koje Crkva iznosi kao objavljene, nisu istine pale s neba, nego su neka tumačenja religijskih čina, koja sije teškim naporom stekao ljudski um.

23. Može postojati, i uistinu postoji, proturječje između činjenica o kojima pripovijeda Sveto pismo i crkvenih dogmi koje se na njima temelje; tako da egzeget s kritičkim pristupom može kao lažne odbaciti činjenice, u koje Crkva vjeruje kao potpuno sigurne.

24. Ne treba osuđivati egzegeta koji stvara pretpostavke iz kojih slijedi da su dogme povijesno lažne ili sumnjive, samo ako izravno ne niječe same dogme.

25. Vjersko pristajanje se konačno oslanja na skup vjerojatnosti.

26. Vjerske dogme treba zadržati samo prema praktičnom smislu, to jest kao obvezatno pravilo za djelovanje, a ne kao pravilo vjerovanja.

27. Iz evanđelja se ne dokazuje božanstvo Isusa Krista, nego je to dogma koju je kršćanska svijest izvela iz pojma Mesije.

28. Kad je Isus vršio svoju službu nije govorio sa svrhom, kako bi poučavao da je on Mesija, niti su njegova čudesa išla za tim da to dokažu.

29. Može se dozvoliti daje Krist o kojem govori povijest mnogo ispod Krista koji je predmet vjere.

30. U svim evanđeoskim tekstovima ime Sin Božji znači samo isto kao ime Mesija, a nikako ne znači da je Krist pravi i naravni Božji Sin.

31. Učenje o Kristu koje iznose Pavao, Ivan te Nicejski, Efeški i Kalcedonski sabori, nije ono stoje naučavao Isus, nego ono stoje o Isusu shvaćala kršćanska savjest.

32. Ne može se pomiriti naravni smisao evanđeoskih tekstova s onim što naši teolozi uče o svijesti i nepogrješivom znanju Isusa Krista.

33. Svakome, koga ne vodi unaprijed stvoreno mišljenje, je jasno daje Isus izjavljivao zablude o skorom dolasku Mesije, ili da veći dio učenja u samim sinoptičkim Evanđeljima nije autentičan.

34. (Egzeget) kritičkog pristupa ne može tvrditi da Kristovo znanje nije bilo ograničeno nekim granicama, osim ako se prihvati pretpostavka, koja se povijesno jedva može shvatiti i koja se protivi moralnom osjećaju, naime daje Krist kao čovjek imao Božje znanje, ali da nipošto nije htio znanje o tolikim stvarima saopćiti učenicima i nasljednicima.

35. Krist nije uvijek imao svijest o svom mesijanskom dostojanstvu.

36. Kristovo uskrsnuće nije pravi događaj povijesnog reda, nego događaj potpuno nadnaravnoga reda, koji nije dokazan niti dokaziv; njega je kršćanska svijest malo pomalo oblikovala iz drugih (činjenica).

37. Vjera u Kristovo uskrsnuće od početka nije bila toliko o samoj činjenici uskrsnuća, nego o Kristovom besmrtnom životu kod Boga.

38. Učenje o Kristovoj smrti kao o zadovoljštini, nije evanđeoska, nego samo Pavlova.

Sakramenti

39. Mišljenja o porijeklu sakramenata, kojima su Tridentski oci bili prožeti i koja su bez sumnje imala utjecaj na njihove dogmatske kanone, daleko su od onih koja sada s pravom imaju povijesni istraživači kršćanske stvari.

40. Sakramenti imaju svoj izvor iz toga, što su apostoli i njihovi nasljednici, neku Kristovu ideju i nakanu, tumačili u skladu s poticajima iz okolnosti i događaja.

41. Sakramenti smjeraju samo na to da čovjeku dozovu u svijest uvijek dobrostivu prisutnost Stvoritelja.

42. Kršćanska je zajednica uvela nužnost krštenja, prihvaćajući ga kao potreban obred, povezujući s njim obveze kršćanske vjeroispovijesti.

43. Običaj podjeljivanja krštenja djeci je razvitak discipline, a jedan razlog za to je bio da se skrament podijeli na dva, naime na krštenje i na pokoru.

44. Ništa ne dokazuje to što su apostoli preuzeli obred sakramenta potvrde; formalno pak razlikovanje dvaju sakramenata, to jest krštenja i potvrde, jedva da spada na povijest prvotnog kršćanstva.

45. Ne treba sve uzeti kao povijesno što Pavao pripovijeda o ustanovljenju euharistije [1 Kor 11,23-25].

46. U prvotnoj Crkvi nije postojao pojam o kršćaninu grješniku, koji je pomiren crkvenim autoritetom, nego se Crkva samo jako sporo privikavala na taj pojam. Štoviše, nakon što je pokora bila priznata kao crkvena ustanova, nije se zvala imenom sakramenta, jer se smatrala za okaljani sakrament.

47. Gospodinove riječi: ,,Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im" [Iv 20,22sl], niti najmanje se ne odnose na sakrament pokore, štogod se tridentskim ocima sviđalo tvrditi.

48. Jakob u svojoj poslanici [Jak5,14 sl] nije namjeravao proglasiti neki Kristov sakrament, nego preporučiti jedan pobožni običaj; i ako se u tom običaju možda vidi neko sredstvo milosti, to ne treba shvatiti onom doslovnošću kako su ga prihvatili teolozi, koji su odredili pojam i broj sakramenata.

49. Kršćanska večera je pomalo poprimila oznake liturgijskog čina, a oni koji su običavali predsjedati večeri, zadobili su svećeničke oznake.

50. Starije, koji su na kršćanskim skupovima imali službu nadgledanja, apostoli su postavili za prezbitere ili biskupe, kako bi se brinuli za potreban red zajednica koje su rasle, a nisu im zapravo (povjerili) trajno poslanje i apostolsku vlast.

51. Ženidba nije mogla postati sakrament novoga Zakona, osim kasnije u Crkvi; naime, da bi se ženidba smatrala sakramentom, bilo je potrebno da joj prethodi potpuno teološko tumačenje nauka o milosti i o sakrementima.

Uspostava Crkve

52. Kristovom je duhu bilo strano da ustanovi Crkvu kao društvo na zemlji, koje će trajati kroz mnogi niz stoljeća; štoviše, Krist je imao na umu kraljevstvo nebesko, koje će doći zajedno s koncem svijeta.

53. Organski ustroj Crkve nije nepromjenjiv; nego, kršćansko je društvo podložno trajnom razvitku kao i ljudsko društvo.

54. Dogme, sakramenti, hijerarhija, što se tiče i teorije i stvarnosti, samo su tumačenja i razvitak kršćanskog shvaćanja, koji su povećali i usavršili izvanjskim dodacima sitnu klicu prisutnu u Evanđelju.

55. Šimun Petar nije nikada niti naslućivao da mu je Krist povjerio primat u Crkvi.

56. Rimska crkva nije postala glava sviju crkava po odredbi božanske providnosti, nego iz čisto političkih razloga.

57. Crkva se postavlja neprijateljski u odnosu na napredak prirodnih i teoloških znanosti.

Nepromjenjive vjerske istine

58. Istina nije nepromjenjiva više nego li samo čovjek; ona se naime razvija s njim, u njemu i po njemu.

59. Krist nije naučavao određeni nauk koji bi bio primjenjiv u sva vremena i za sve ljude, nego je više započeo neki vjerski pokret prilagođen i prilagodljiv raznim vremenima i mjestima.

60. Katoličko je učenje u svojim počecima bilo židovsko, ali je s postupnim promjenama postalo najprije pavlovsko, zatim ivanovsko, a konačno helensko i opće.

61. Bez proturječja se može reći, da niti jedno poglavlje Pisma, od prvog poglavlja Postanka do posljednjeg Otkrivanja, ne sadrži potpuno isti nauk koji Crkva o tome iznosi; zbog toga niti jedno poglavlje Pisma nema isti smisao za onoga tko mu kritički pristupa i za teologa.

62. Glavni članci apostolskog Vjerovanja nisu za kršćane prvih vremena imali isti smisao koji imaju za kršćane našega vremena.

63. Crkva se pokazuje neprikladnom da učinkovito zaštiti evanđeosku etiku, jer se tvrdoglavo drži nepromjenjivog učenja, koje se ne može uskladiti s današnjim napretkom.

64. Napredak znanosti traži da se izmijeni shvaćanje kršćanskog nauka o Bogu, o stvaranju, o osobi Božje Riječi, o otkupljenju.

65. Današnje se katolištvo ne može usaglasiti s pravom znanošću, osim ako se promijeni u neko nedogmatsko kršćanstvo, to jest u široki i liberalni protestantizam.

Ocjena vrhovnog svećenika: ,,Njegova je Svetost odobrila i potvrdila dekret uzoritih otaca, te zapovijeda da sve i pojedine gore spomenute tvrdnje svi trebaju smatrati za odbačene i zabranjene."

(DENZINGER H. – HÜNERMANN P., Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu, UPT, Đakovo, 2002. [br. 3401-3466.])

Antimodernistička zakletva (Pio X., motuproprij Sacrorum antistitum, 1. IX. 1910.)

2010-09-12T20:46:00.005+02:00

Ja N.N. čvrsto prihvaćam i primam sve i pojedino, što je nepogrješivo crkveno učiteljstvo definiralo, potvrdilo i izjavilo, posebno pak ona poglavlja nauka, koja se izravno suprotstavljaju zabludama ovoga vremena.

Kao prvo naime ispovijedam da se Boga može sigurno spoznati, tako da ga se može i dokazati, kao začetnika i cilj sviju stvari, "po onome što je učinjeno" [Rim 1,20], to jest po vidljivim djelima stvaranja, kao uzrok preko učinka.

Drugo, prihvaćam i odobravam ponajprije čudesa i proroštva kao vanjske dokaze objave, to jest kao najsigurnije znakove da je kršćanska religija božanskog porijekla, te smatram da su oni najprilagođeniji shvaćanju svakog vremena i (svih) ljudi, pa i ovoga vremena.

Treće, isto tako čvrstom vjerom vjerujem da je Crkva, čuvarica i učiteljica objavljene riječi, utemeljena neposredno i izravno po samom pravom i povijesnom Kristu dok je boravio među nama, te daje sagrađena na Petru, prvaku apostolske hijerarhije, i njegovim nasljednicima dovijeka.

Četvrto, iskreno prihvaćam nauk vjere uvijek u istom smislu i u istom značenju do nas posredovan od apostola preko pravovjernih otaca; i zbog toga u potpunosti odbacujem krivovjerno mišljenje o razvitku dogmi, koje (kaže) da su one prelazile iz jednog mišljenja u drugo, drugačije od onoga koji je prije toga imala Crkva; isto tako osuđujem svaku zabludu koja uči da je božanski poklad, predan Kristovoj Zaručnici i koji je ona vjerno čuvala, filozofska misao, ili proizvod ljudske svijesti, koji je polagano izgrađen ljudskim nastojanjima, i koji je kasnije usavršavan neograničenim napretkom.

Peto, najčvršće držim i iskreno ispovijedam, da vjera nije reiligijski osjećaj koji je proizišao iz krila podsvijesti, pod pritiskom srca i sklonosti moralno oblikovane volje, nego da je ona pravi pristanak razuma istini prihvaćenoj izvana po slušanju, kojom naime vjerujemo da je istinito ono što je kazao, posvjedočio i objavio osobni Bog Stvoritelj i naš Gospodin, zbog autoriteta najistinoljubivijeg Boga.

Isto tako se s dužnim poštovanjem podlažem i čitavom se dušom priključujem osudama, izjavama i svim propisima koji se nalaze u enciklici "Pascendi" i u dekretu "Lamentabili" , posebno onima koje nazivaju povijest dogmi.

Isto tako odbacujem zabludu onih koji tvrde da se vjera koju predlaže Crkva može protiviti povijesti, te da se katoličke dogme, u smislu kako se sada shvaćaju, ne mogu uskladiti s istinitijim izvorima kršćanske religije.

Isto tako osuđujem i odbacujem mišljenje onih koji kažu da obrazovaniji čovjek-kršćanin ima dvostruku osobnost, jednu vjernika, drugu povjesničara; kao da se povjesničar smije držati onoga što proturiječi vjeri vjernika, ili da (može) postavljati pretpostavke iz kojih slijedi, da su dogme krive ili sumnjive, samo ako ih izravno ne niječe.

Također odbacujem onu metodu prosuđivanja i tumačenja Svetoga pisma, koja se, zanemarivši crkvenu predaju, analogiju vjere i odredbe Apostolske stolice, priklanja racionalističkim razmišljanjima, a kritiku teksta prihvaća, manje dozvoljeno a više lakoumno, kao jedino i najviše pravilo.

Osim toga odbacujem mišljenje onih koji drže da učitelj koji predaje neki povijesni teološki predmet, ili koji piše o tim stvarima, mora najprije odložiti mišljenje koje je imao prije toga, bilo o nadnaravnom podrijetlu katoličke predaje, bilo o obećanoj božanskoj pomoći za vječno održavanje svake objavljene istine; zatim da djela pojedinih otaca treba tumačiti samo prema načelima znanosti, isključujući bilo kakav sveti autoritet, i s onom slobodom prosuđivanja, kojom se običavaju istraživati i drugi svjetski dokumenti.

Konačno, izjavljujem da sam u svemu najudaljeniji od zablude koju drže modernisti, da u svetoj predaji nema ničeg božanskog, ili što je mnogo gore, oni to dozvoljavaju u panteističkom smislu, tako da ne preostaje ništa osim gole i jednostavne činjenice, koja je jednaka općim povijesnim činjenicama; to jest, da su ljudi svojom marljivošću, spretnošću i sposobnošću nastavili kroz sljedeće naraštaje nauku koju su započeli Krist i njegovi apostoli.

Zbog toga čvrsto zadržavam vjeru otaca i zadržat ću ju do posljednjeg daha života, o sigurnom daru istine, koji jest, koji je bio i koji će uvijek biti, kod "biskupa apostolskih nasljednika"; ne kako bi se držalo ono što bi se moglo činiti boljim i prikladnijim, prema duhu vremena svakog pojedinca, nego kako se "nikada ne bi drugačije vjerovalo, nikada drugačije" shvaćala apsolutna i nepromjenjiva istina, koju su apostoli propovijedali od početka.

Prisežem, da ću sve to vjerno, potpuno i iskreno obdržavati i nepovredivo čuvati, i da nikada od toga neću odstupiti niti u naučavanju niti bilo kojim riječima ili pisanim djelima. Na to prisežem, na to se zaklinjem, tako mi pomogao Bog i ovo sveto Božje Evanđelje.

Ranokršćanska svjedočanstva vjere u Presveto Trojstvo

2009-03-04T15:27:00.005+01:00

"Pošto ste sve to prije rekli, krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, u tekućoj vodi… A u pomanjkanju i jedne i druge, izlij triput vodu na glavu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

(Didahe, 7,1 [70. god.])

"Crkvi u Efezu u Aziji… izabran kroz istinsku patnju voljom Oca i Isusa Krista, našega Boga"

(Ignacije Antiohijski, Poslanica Efežanima, 1 [110. god.])

"Jer naš je Bog, Isus Krist, začet od Marije prema Božjem planu: od sjemena Davidova, to je istina, ali i po Duhu Svetom"

(Isto, 18, 2)

"Dokazat ćemo da ga obožavamo s razlogom; jer smo naučili da je on Sin samog istinitog Boga, da ima drugo mjesto i da je Duh proroštva treći. Zbog toga nas optužuju za ludost, govore da pridajemo raspetom čovjeku drugo mjesto do nepromjenjivog i vječnog Boga, Stvoritelja svih stvari, no oni ne poznaju otajstvo koje u tome počiva"

(Justin Mučenik, Prva apologija 13, 5-6 [151. god.])

"Svojstvo je Boga, najvećeg i svemogućeg i živoga Boga, ne samo da bude svugdje, nego također i da sve vidi i čuje; jer ne može ga se nikako ograničiti na neko mjesto… Tri dana prije nego su stvorena svjetlila predstavljaju sliku Trojstva; Boga, njegove Riječi i njegove Mudrosti"

(Teofil Antiohijski, Autoliku, 2, 15 [189. god.])

"Jer Crkva je, premda raširena po čitavom svijetu sve do kraja zemlje, od apostola i njihovih učenika primila vjeru u jednoga Boga, Oca Svemogućega… i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji je postao tijelom radi našega spasenja, i u Duha Svetoga.’’

(Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])

"Mi doista vjerujemo da postoji samo jedan Bog, no vjerujemo da unutar ovog raspoređaja, ili, kako ga nazivamo, ekonomije (oikonomia), postoji Sin ovoga jedinog Boga, njegova Riječ, koji je proizišao iz njega i kroz kojeg su sve stvari stvorene i bez kojeg ništa nije stvoreno… Vjerujemo da ga je [Sin] po Ocu poslao dolje, prema svojem obećanju, Svetog Duha, Branitelja (Parakleta), posvetitelja vjere onih koji vjeruju u Oca i Sina i u Duha Svetoga… Ovo pravilo vjere prisutno je od početka evanđelja, čak i prije najranijih krivovjeraca"

(Tertulijan, Protiv Prakseja, 2 [216. god.])

"I u isto vrijeme otajstvo ekonomije je dobro čuvano, jer je jedinstvo raspoređeno u Trojstvu. Poredano, troje su Otac, Sin i Duh. Oni su troje, međutim, ne u stanju, nego u stupnju; ne u biti, nego u formi; ne u moći, nego u vrsti; istobitni, jednog stanja, jedne moći, jer on je jedan Bog čiji su stupnjevi, forme i vrste ubrojane u ime Oca i Sina i Duha Svetoga"

(Isto)

"Imaj uvijek na umu pravilo vjere koju ja ispovijedam i kojem nosim svjedočanstvo da su Otac i Sin i Duh nerazdvojivi jedan od drugoga i onda ćeš shvatiti što pod tim mislim. Pripazi sada, kažem da je Otac drugi (različit), Sin je drugi i Duh je drugi. Ovu izjavu mogu krivo shvatiti neuke ili krivo poučene osobe, kao da to ima značiti različitost i tu različitost shvatiti kao odvojenost između Oca, Sina i Duha Svetoga"

(Isto, 9)

"Tako sveza Oca u Sinu i Sina u Branitelju čini tri povezane osobe koje se ipak razlikuju jedna od druge. One tri su jedne biti, ali ne jedna osoba, kao što je rečeno: "Ja i Otac jedno smo."(Iv 10,30), s obzirom na jedinstvo biti, a ne jednosti broja"

(Isto, 25)

"Mi ne držimo do onoga što krivovjerci zamišljaju: da se neki dio Božjeg bića pretvorio u Sina i da je Otac stvorio Sina iz ničega, to jest, iz bića koje je izvan njega samog, tako da je postojalo vrijeme kada ga [Sina] nije bilo"

(Origen, Temeljne istine, 4, 4, 1 [225. god.])

"Ne, odbacujući svaku sugestiju tjelesnosti, držimo da su Riječ i Mudrost rođene od nevidljivog i bestjelesnog Boga, bez sudjelovanja ikakvog tjelesnog bića… izraz, kojeg upotrebljavamo, međutim, da nikada nije bilo vremena kada nije postojao, valja uzeti s određenim tumačenjem. Upravo su riječi "kad" i "nikad" izrazi za vremenitost, dok sve rečeno za Oca, Sina i Svetoga Duha treba shvatiti kao nadilaženje svega vremena, svih doba i sve vječnosti"

(Isto)

"Jer samo Trojstvo nadilazi svaki smisao, u njemu se može shvatiti ne samo ono vremenito, nego i vječno. Sve ostale stvari, doista, koje se nalaze izvan Trojstva, treba mjeriti vremenom i dobima"

(Isto)

"Sama Božja Riječ je od Boga samoga, stoga je Riječ Bog, a biće Božje biće. S druge strane, svijet je stvoren iz ničega, stoga on nije Bog"

(Hipolit, Pobijanje svih krivovjerja, 10, 29 [228. god.])

"Pismo ističe Krista kao Boga, upravo koliko ističe samog Boga kao čovjeka. Isto toliko opisuje Isusa Krista kao čovjeka, koliko Krista Gospodina opisuje kao Boga. Jer ne ističe da je on samo Sin Božji, nego isto tako i Sin Čovječji; niti kaže samo Sin Čovječji, nego je također uobičajeno o njemu govoriti kao o Sinu Božjemu. Budući da je od dvoga, on je oboje, osim ukoliko bi bio samo jedno, onda ne bi mogao biti drugo. Jer sama narav nalaže da moramo vjerovati da je čovjek koji je od čovjeka, jednako tako ta ista narav nalaže da moramo vjerovati da je Bog koji je od Boga… Neka oni, stoga, koji čitaju da Isus Krist Sin Čovječji jest čovjek, neka isto tako pročitaju da je isti Isus nazvan, također, Bogom i Sinom Božjim"

(Novacijan, O Trojstvu, 11 [235. god.])

"Nadalje, mogao bih se prigodno obratiti onima koji dijele, komadaju i uništavaju najsvetiji navještaj Božje Crkve, čineći od toga [Trojstva] doista, tri moći, različite supstancije i tri vrhovna boga… [Neki krivovjerci] naviještaju da postoje, na neki način, tri boga, kada dijele sveto jedinstvo u tri supstancije strane jedna drugoj i potpuno odvojene

(Papa Dionizije, Pismo Dioniziju Aleksandrijskom, 1 [262. god.])

"Stoga, sveto Trojstvo mora biti skupljeno i donešeno zajedno u jedno, najviše, kao što jest, mislim na svemogućeg Boga svega stvorenog,… Hula je,i to ne uobičajena, nego najgora, reći da je Sin, u svakom pogledu, rukotvorina [stvorenje]… No, ako je Sin postao [stvoren], bilo je vrijeme kada ova svojstva nisu postojala, i, prema tome, bilo je vrijeme kad je Bog bio bez njih, što je krajnje besmisleno"

(Isto, 1-2)

"Stoga, niti možemo odvajati na tri vrhovna boga to čudesno i božansko jedinstvo… Nego, moramo vjerovati u Boga, Oca Svemogućega i u Krista Isusa, njegova Sina, i u Duha Svetoga; te da je Riječ sjedinjena s Bogom svega stvorenoga. Jer, on kaže, "Ja i Otac jedno smo" i "Ja sam u Ocu i Otac u meni""

(Isto, 3)

"Jedan je Bog… Trojstvo je savršeno, u slavi i vječnosti i autonomiji, niti podijeljeno, niti otuđeno. Stoga nema ničega bilo stvorenog, bilo podređenog u Trojstvu; niti čega stavljenog iznad, kao da bi u nekom prijašnjem razdoblju nešto ne postojalo i onda u nekom kasnijem razdoblju bilo uvedeno. I stoga, niti je ikad Sin bio odsutan od Oca, niti je Duh od Sina; nego bez razlike i promjene, isto Trojstvo uvijek ostaje isto"

(Grgur Čudotvorac, Ispovijest vjere, [265. god.])

"Himni s Otkrivenjem i Psalmima Božjim [Patrik] pjeva i iznosi isto za izgradnju Božjeg naroda. Ovaj zakon on drži u Trojstvu svetog Imena i naučava o jednoj biti u tri osobe"

(Sehnal Irski, Himni u pohvalu sv. Patrika, 22 [444. god.])

"Danas vežem na sebe jaku snagu zazivanja Trojstva - vjera u Trojstvo u jedinstvu, Stvoritelja svega stvorenog"

(Patrik Irski, Štit na prsima sv. Patrika, 1 [447. god.])

"Nema drugog Boga, niti ga je bilo do sada, niti će ga biti od sada, osim Boga Oca nerođenoga, bez početka, u kojem sve počinje, koji uzdržava sve stvari, kao i njegova Sina Isusa Krista kojeg isto tako ispovijedamo da je uvijek bio s Ocem - prije početka svijeta… Isus Krist je Gospodin i Bog u kojeg vjerujemo… i koji je na nas preobilno izlio Svetog Duha… kojeg ispovijedamo i klanjamo mu se kao jednom Bogu u Trojstvu svetog imena"

(Isti, Ispovijest sv. Patrika, 4 [452. god.])

Dominus Iesus: deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve

2009-01-08T11:20:00.005+01:00

Uvod

1. Gospodin Isus, prije no što je uzašao na nebo, povjerio je svojim učenicima poslanje da naviještaju evanđelje cijelome svijetu i krste sve narode: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se« (Mk 16, 15-16). »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio« (Mt 28,18-20; usp. također Lk 26, 46-48; Iv 17,18; 20,21; Dj 1,8).

Sveopće poslanje Crkve proizlazi iz zapovijedi Isusa Krista i stoljećima se ostvaruje naviještanjem otajstva Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, i otajstva utjelovljenja Sina, kao spasenjskog događaja za cijelo čovječanstvo. Ovo su temeljni sadržaji kršćanskoga vjerovanja: »Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Bo¬ga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka.«

2. Crkva je stoljećima vjerno naviještala i svjedočila Isusovo evanđelje. Na kraju kršćanskoga drugog tisućljeća ta je misija ipak još uvijek daleko od svog ispunjenja. Zato je više no ikad aktualan Pavlov usklik o misionarskoj službi svakog krštenika: »Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem« (1 Kor 9,16). Sve to objašnjava osobitu pozornost Učiteljstva prema poticanju i podupiranju evangelizacijskog poslanja Crkve, nadasve u odnosu na religijske tradicije svijeta.

S obzirom na vrijednosti koje te tradicije svjedoče i pružaju čovječanstvu, koncilska deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama, u otvorenom i pozitivnom pristupu, tvrdi: »Katolička Crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem promatra te načine djelovanja i življenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome razlikuju od onoga što ona sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude.« U skladu s tim Crkva u svojoj službi naviještanja Isusa Krista, koji je »Put, Istina i Život« (Iv 14,6), njeguje danas također međureligijski dijalog, koji missio ad gentes ne zamjenjuje, već prati, zbog »otajstva jedinstva« iz kojeg »proizlazi da svi muškarci i žene koji su spašeni sudjeluju, premda na različit način, u istome otajstvu spasenja u Isusu Kristu po njegovu Duhu«. Taj dijalog, koji pripada evangelizacijskoj misiji Crkve, traži stav razumijevanja i odnos uzajamnoga upoznavanja i međusobnog obogaćivanja, i to u poslušnosti istini i u poštivanju slobode.

3. U ostvarenju i teorijskom produbljivanju dijaloga kršćanske vjere s ostalim religijskim predajama po¬stavljaju se nova pitanja, na koja valja odgovoriti idući novim putovima istraživanja, iznoseći prijedloge i po¬tičući načine ponašanja, što sve zahtijeva brižljivu sposobnost razlikovanja. U tom istraživanju ova Deklaracija ide za tim da prizove u sjećanje biskupima, teolozima i svim vjernicima neke nezaobilazne doktrinarne sadržaje koji trebaju pomoći teološkom razmišljanju da pronađe rješenja koja će biti u skladu s istinama vjere i odgovarati suvremenim kulturalnim potrebama.

Način izlaganja u ovoj Deklaraciji odgovara njezinoj svrsi. To nije dokument u kojem se sustavno obrađuje problematika jedincatosti i spasenjske univerzalnosti otajstva Isusa Krista i Crkve niti se nude rješenja za teološka pitanja o kojima se slobodno raspravlja. U njemu se tek ponovno izlaže nauk Katoličke Crkve u vezi s tom problematikom i istodobno ističu neki temeljni problemi koji ostaju otvoreni za daljnja produbljivanja, te se opovrgavaju određena pogrešna ili dvosmislena gledišta. Ova Deklaracija zato izlaže nauk sadržan u prethodnim dokumentima Učiteljstva kako bi potvrdila određene istine koje čine dio poklada vjere Crkve.

4. Trajni misionarski navještaj Crkve danas je izložen opasnosti relativističkih teorija koje nastoje opravdati religijski pluralizam, i to ne samo de facto nego također de iure (ili načelno). Kao posljedica toga počinje se smatrati kako su prevladane neke istine kao što su, primjerice: definitivnost i punina objave Isusa Krista, zatim narav kršćanske vjere u odnosu na vjerovanja ostalih religija, nadahnutost knjiga Svetoga pisma, jedinstvo osobe vječne Riječi i Isusa iz Nazareta, jedinstvo spasenjske ekonomije utjelovljene Riječi i Duha Svetoga, spasenjska jedincatost i univerzalnost otajstva Isusa Krista, sveopće posredovanje spasenja po Crkvi, nerazdvojivost - premda i uz određeno razlikovanje - Božjega kraljevstva, Kristova kraljevstva i Crkve, subzistencija jedne Kristove Crkve u Katoličkoj Crkvi.

Korijene tih problema treba tražiti u nekim pretpostavkama i filozofske i teološke naravi koje sprječava¬ju razumijevanje i prihvaćanje objavljene istine. Spomenimo samo neke: uvjerenje da se božanska istina ne može niti shvatiti niti izraziti, čak ni u kršćanskoj objavi; relativistički stav u odnosu na istinu, prema kojem ono što je istinito za jedne ne mora biti i za druge; korjenita suprotnost između logičkoga mentaliteta Zapada i simboličkog mentaliteta Istoka; subjektivizam onoga koji, smatrajući razum jedinim izvorom spoznaje, ne »uspijeva svoj pogled uzdignuti naviše, u odvažnosti da dosegne istinu postojanja«; teškoća u razumijeva¬nju i prihvaćanju toga da u povijesti postoje za vazda važeći i eshatološki događaji; metafizičko obezvređivanje značenja povijesnog utjelovljenja vječne Riječi i njegovo ograničavanje tek na Božje pojavljivanje u povijesti; eklekticizam onih koji u svome teološkom istraživanju nekritički prihvaćaju ideje različitih filozofskih i religijskih struja, ne vodeći računa ni o njihovoj sustavnoj dosljednosti i povezanosti niti o njihovu podudaranju s kršćanskom istinom; i na kraju, tendencija da se Sveto pismo čita i tumači izvan crkvene predaje i učiteljstva.

Na temelju tih pretpostavki, koje se javljaju s različitim nijansama - katkad u obliku tvrdnje a katkad kao pretpostavke - iznose se neke teološke postavke u kojima kršćanska objava i otajstvo Isusa Krista i Crkve gube svoj značaj apsolutne istine i spasenjske univerzalnosti ili ih se pak dovodi u sumnju i proglašava nesigurnima.

I. Punina i definitivnost objave isusa Krista

5. Kao odgovor na taj relativistički mentalitet, koji postaje sve rašireniji, nužno je prije svega ponovno po¬ tvrditi značaj definitivnosti i punine objave Isusa Krista. Mora se doista čvrsto vjerovati tvrdnja da je u otajstvu Isusa Krista, utjelovljenoga Sina Božjeg, koji je »Put, Istina i Život« (Iv 14,6), objavljena punina božanske istine: »Nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti« (Mt 11,27); »Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani« (Iv 1,18); »Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti« (Kol 2, 9-10).

Vjeran riječi Božjoj Drugi vatikanski koncil uči: »Po toj nam je objavi dubina istine o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu koji je ujedno i posrednik i punina sve objave.« I potvrđuje: »Dakle, Isus Krist, Riječ utjelovljena, kao 'jedan od ljudi k ljudima' poslan, 'riječi Božje govori' (Iv 3,34) i dovršuje spasiteljsko djelo koje mu dade Otac da ga izvede (usp. Iv 5,36; 17,4). Stoga, jer tko njega vidi, vidi i Oca (usp. Iv 14,9) - sveukupnom svojom prisutnošću i pojavom, riječima i djelima, znacima i čudesima, a osobito svojom smrću i slavnim uskrsnućem od mrtvih i konačno poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovršava je te božanskim svjedočanstvom potvrduje [...]. Kršćanski, dakle, raspoređaj spasenja (ekonomija), kao novi i konačni savez, nikada neće minuti: nemamo više očekivati nikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi naš Gospodin Isus Krist (usp. 1 Tim 6,14; Tit 2,13).«

Zbog toga enciklika Redemptoris missio ponovno izlaže pred Crkvu službu naviještanja evanđelja, kao punine istine: »U toj definitivnoj riječi svoje objave Bog se dao najpotpunije upoznati; ljudskomu rodu rekao je tko je On. I ta definitivna samoobjava Božja temeljni je razlog što je Crkva 'po svojoj naravi misijska'; zato, ne može ne naviještati evanđelje, tj. puninu istine koju nam je Bog o sebi obznanio.« Samoobjava Isusa Krista, dakle, »u našu povijest unosi onu opću i posljednju istinu, koja potiče ljudski duh da se nikada ne zaustavi«.

6. Stoga je u proturječju s vjerom Crkve teza o ograničenosti, nepotpunosti i nesavršenosti objave Isusa Krista, koja bi tako samo dopunjavala postojeću objavu u ostalim religijama. Najdublji razlog za takvo mišljenje jest tvrdnja da istinu o Bogu u njezinoj sveukupnosti i potpunosti ne može shvatiti i objaviti nijedna povijesna religija, samim tim ni kršćanstvo pa čak ni Isus Krist.

To gledište korjenito proturječi prethodnim iskazima vjere, prema kojima je u Isusu Kristu dana cjelovita i potpuna objava Božjega spasenjskog otajstva. Zbog toga riječi, djela i cjelokupni povijesni događaj Isusa, premda označeni ograničenostima svojstvenima ljudskoj stvarnosti, ipak imaju za subjekt božansku osobu utjelovljene Riječi, »pravoga Boga i pravog čovjeka.« Zbog toga one u sebi sadrže definitivnosti i puninu objave Božjih putova spasenja, premda dubIna božanskoga otajstva u sebi ostaje transcendentna i neiscrpna. Istina o Bogu nije dokinuta ili ograničena zbog toga što je izražena ljudskim jezikom. Naprotiv, ona ostaje jedinstvena, cjelovita i potpuna jer onaj koji govori i djeluje jest utjelovljeni Sin Božji. Vjera zato traži da se ispovijeda kako je Riječ koja je tijelom postala, u cjelokupnom svome otajstvu od utjelovljenja do proslave, participirani ali realni izvor i punina svake Božje spasenjske objave ljudskome rodu, i da će Duh Sveti, koji je Duh Kristov, upućivati apostole, i, po njima, cijelu Crkvu svih vremena, »u svu istinu« (Iv 16,13).

7. Primjeren odgovor na Božju objavu jest »poslušnost vjere« (usp. Rim 1,5; Rim 16,26; 2 Kor 10, 5-6), po kojoj čovjek cijeloga sebe slobodno predaje Bogu, »stavljajući na raspolaganje 'Bogu objavitelju potpuno i odano služenje uma i volje' i dajući slobodan pristanak objavi koju je On dao.« Vjera je dar milosti: »A da uzvjerujemo, treba nam Božja milost, koja predusreće i potpomaže, i iznutrašnja pomoć Duha Svetoga da srce pokrene i k Bogu ga obrati, otvori oči duši i dadne 'svima ugodnost pristanka i vjerovanja istini'.«

Poslušnost vjere podrazumijeva prihvaćanje istine o Kristovoj objavi, koju jamči Bog, koji je sam Istina: »Vjera je prije svega čovjekovo osobno prianjanje Bogu, istodobno, neodvojivo od toga, jest i slobodan pristanak uza svu istinu što ju je Bog objavio«. Vjera, dakle, »Božji dar« i »vrhunaravna od Boga ulivena krepost«, uključuje dvostruko prianjanje: uz Boga, koji objavljuje, te uz objavljenu istinu, po vjeri u onoga koji je objavljuje. Zato »ne smijemo ni u koga drugog vjerovati osim u Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga«.

Mora se zato čvrsto obdržavati razlika između teologalne vjere i vjerovanja u ostalim religijama. Ako je Vjera milosno prihvaćanje objavljene istine, koja »dopušta stupiti u nutrinu otajstva čijem je srodnom razumijevanju sklona«, vjerovanje u ostalim religijama jest ona sveukupnost iskustava i shvaćanja, koja čine ljudsku riznicu mudrosti i religijskog nadahnuća, koje je čovjek u svome traženju istine smislio i ostvario u odnosu prema Bogu i apsolutnom.

U sadašnjim promišljanjima ne vodi se uvijek računa o toj razlici. Tako se teologalna vjera, koja je prihvaćanje istine koju je objavio Jedan i Trojedini Bog, poistovjećuje s vjerovanjem u ostalim religijama, koje predstavlja religijska iskustvo koje je još uvijek na putu traženja apsolutne istine i još uvijek lišeno pristanka uz Boga koji se objavljuje. To je jedan od razloga zbog kojeg se razlike između kršćanstva i ostalih religija nastoje umanjiti pa katkad čak i potpuno ukloniti.

8. Utiru si put i hipoteze o nadahnutoj vrijednosti svetih tekstova ostalih religija. Sigurno je da treba priznati kako su neki elementi prisutni u tim tekstovima doista sredstva po kojima su bezbrojne osobe, kroz stoljeća, mogle i još uvijek mogu hraniti i sačuvati vlastiti religiozni odnos s Bogom. Zbog toga, imajući pred očima običaje, zapovijedi i nauke ostalih religija, Drugi vatikanski koncil, kao što je ranije spomenuto, uči da one »premda se u mnogome razlikuju od onoga što ona [Crkva] sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude«.

Ipak crkvena tradicija značaj nadahnutih tekstova pridržava kanonskim knjigama Staroga i Novog zavjeta, utoliko što su nadahnute po Duhu Svetom. Preuzimajući tu tradiciju, Dogmatska konstitucija Drugoga vatikanskog koncila o božanskoj objavi uči da »knjige i Starog i Novog zavjeta u cjelini, sa svim njihovim dijelovima, sveta Majka Crkva na temelju apostolske vjere drži svetima i kanonskima zato što po nadahnuću Duha Svetog napisane (usp. Iv 20,31; 2 Tim 3,16; 2 Pt 1, 19-21; 3, 15-16) imaju Boga za auktora i kao takve su samoj Crkvi predane«. Te knjige »čvrsto, vjerno i bez zablude naučavaju istinu koju htjede Bog da radi našeg spasenja bude zapisana u Svetom pismu«.

Ipak, Bog, koji želi sebi pozvati sve narode u Kristu i priopćiti im puninu svoje objave i svoje ljubavi, na razne načine očituje svoju nazočnost »ne samo pojedincima nego i narodima preko njihovih duhovnih bogatstava od kojih su religije poglavit i bivstven izraz, doduše uz 'praznine, nedostatke i zablude'.« Prema tome, svete knjige ostalih religija, koje uistinu hrane i nadahnjuju živote svojih sljedbenika, primaju iz Krstova otajstva one elemente dobra i milosti koji su u njima prisutni.

II. Utjelovljeni Logos i Duh Sveti u djelu spasenja

9. U suvremenoj teološkoj misli često se Isusa Nazarećanina predstavlja kao posebnu, potpunu, povijesnu osobu, božanskog objavitelja, no ne kao jedinoga, već kao onoga koji dopunjuje ostale objaviteljske i spasenjske likove. Tako bi se beskonačno, apsolutno, najveće otajstvo Boga objavljivalo čovječanstvu na različite načine i u mnogim povijesnim likovima: Isus iz Nazareta bio bi tek jedan od njih. Konkretnije, on bi za neke bio jedno od lica koje je Logos preuzeo u vremenu kako bi objavio svoje spasenje čovječanstvu.

Kako bi se, s jedne strane opravdala univerzalnost kršćanskoga spasenja, a s druge strane, činjenica religijskoga pluralizma, predložene su dvije ekonomije, ekonomija spasenja vječne Riječi, koja vrijedi i izvan Crkve i bez odnosa s njome, te ekonomija utjelovljene Riječi. Prva bi imala veću univerzalnost od druge, koja se ograničuje samo na kršćane, iako je u njoj Božja prisutnost potpunija.

10. Te su postavke u dubokom proturječju s kršćanskom vjerom. Mora se uistinu čvrsto vjerovati nauk vjere kojim se naučava da je Isus iz Nazareta, Marijin sin, i samo on, Sin i Riječ Očeva. Riječ, koja »bijaše u početku u Boga« (Iv 1,2), ista je ona koja »tijelom postade« (Iv 1,14). U Isusu »Kristu-Pomazaniku, Sinu Boga živoga« (Mt 16,16), »tjelesno prebiva sva punina božanstva« (Kol 2,9). On je »Jedinorodenac - Bog koji je u krilu Očevu« (Iv 1,18), njegov ljubljeni Sin »u kome imamo otkupljenje [...]. Jer, svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima« (Kol 1, 13-14. 19-20).

Vjeran Svetome pismu i odbacujući pogrešna i ograničavajuća tumačenja, Prvi nicejski sabor svečano je proglasio vlastitu vjeru u »Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno na nebu i na zemlji. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao i utjelovio se, postao čovjekom, mučen i uskrsnuo treći dan, uzašao na nebo i opet će doći suditi žive i mrtve.« U skladu s učenjem otaca i Kalcedonski sabor ispovijeda »da je jedan i isti Sin, Gospodin naš Isus Krist, savršeni Bog i savršeni čovjek, pravi Bog i pravi čovjek [...], istobitan Ocu po božanstvu i jednak nama po čovještvu [...], rođen od Oca prije svih vjekova kao pravi Bog a, u posljednjim danima, za nas i za naše spasenje, od Marije, Djevice i Bogorodice, kao pravi čovjek«.

Zbog toga Drugi vatikanski koncil ističe da Krist, »novi Adam«, »slika nevidljivog Boga« (Kol 1,15), »jest i savršeni Čovjek koji je Adamovim sinovima vratio sličnost s Bogom, koja je već prvim grijehom izobličena [...]. Nevini jaganjac, prolivši slobodno svoju krv, zaslužio nam je život. I u njemu nas je Bog pomirio sa sobom i među nama i otrgnuo nas iz ropstva đavla i grijeha. Svaki od nas može zato reći s Apostolom: Sin Božji 'mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao' (Gal 2,20).«

U vezi s tim Ivan Pavao II. izričito izjavljuje: »U suprotnosti je s kršćanskom vjerom uvođenje bilo kakvog podvajanja Riječi i Isusa Krista [...]: Isus je utjelovljena Riječ, jedna i nedjeljiva osoba [...]. A nema drugog Krista do Isusa Nazarećanina, a on je Riječ Božja koja je postala čovjekom za spas sviju […]. Dok idemo za tim da otkrijemo i vrednujemo svakovrsne darove, osobito duhovna bogatstva koja je Bog dao svakome narodu, ne možemo ih rastaviti od Isusa Krista, koji je u središtu božanskog nauma spasenja.«

Jednako je tako u suprotnosti s katoličkom vjerom podvajanje djela spasenja Logosa kao takvoga i Riječi koja je tijelom postala. Utjelovljenjem sva djela spasenja Božje Riječi uvijek se ostvaruju u jedinstvu s ljudskom naravi koju je preuzeo za spasenje svih ljudi. Jedan jedincati subjekt koji djeluje u dvije naravi, božanskoj I ljudskoj, jest jedina osoba Riječi.

Prema tome, nespojiva je s naukom Crkve teorija koja Logosu kao takvom u njegovu božanstvu pripisuje spasenjsko djelovanje koje bi se ostvarivalo »mimo« ili »onkraj« Kristova čovještva, također i nakon utjelovljenja.

11. Isto se tako mora čvrsto vjerovati nauk vjere o jedincatosti ekonomije spasenja koju je htio Jedan i Trojedini Bog; njezin izvor i središte jest otajstvo utjelovljenja Riječi, posrednika božanske milosti na 'planu stvaranja i otkupljenja (usp. Kol 1, 15-20), onoga koji sve rekapitulira (usp. Ef 1,10), »koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje« (1 Kor 1,30). Doista, Kristovo otajstvo ima svoje unutarnje jedinstvo, koje se proteže od vječnoga izabranja u Bogu do paruzije: »u njemu [Bog] nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim« (Ef 1,4). »Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi« (Rim 8, 29-30).

Crkveno učiteljstvo, vjerno božanskoj objavi, sa svom čvrstoćom opetovano izjavljuje da je Isus Krist sveopći posrednik i otkupitelj: »Riječ naime Božja, po kojoj je sve stvoreno, sama je postala tijelom da kao savršen čovjek sve spasi i u sebi sve rekapitulira. Gospodina [...] je Otac uskrisio od mrtvih, uzvisio i posadio o svoju desnu postavivši ga sucem živima i mrtvima.« To spasenjsko posredovanje uključuje također jedincatost Kristove otkupiteljske žrtve, velikoga i vječnog svećenika (usp. Heb 6,20; 9,11; 10, 12-14).

12. Ima i nekih koji iznose pretpostavku o ekonomiji spasenja Duha Svetoga koja bi imala univerzalnije značenje od ekonomije spasenja utjelovljene, raspete i uskrsle Riječi. I ta se tvrdnja protivi katoličkoj vjeri, koja, nasuprot tome, spasenjsko utjelovljenje Riječi smatra trojstvenim događajem. U Novome je zavjetu otajstvo Isusa, utjelovljene Riječi, prostor prisutnosti Duha Svetoga i počelo njegova izlijevanja na čovječanstvo ne samo u mesijanskim vremenima (usp. Dj 2,32-36; Iv 7,39; 20,22; 1 Kor 15,45) već također u vremenima koja prethode njegovu ulasku u povijest.

Drugi vatikanski koncil prizvao je u svijest vjere Crkve tu temeljnu istinu. Izlažući Očev plan spasenja prema cijelome čovječanstvu, Koncil je ukazao na tijesnu povezanost kristova otajstva i otajstva Duha već od samog početka. Cjelokupno djelo izgrađivanja Crkve od Isusa Krista Glave Crkve stoljećima se promatra kao ostvarenje koje on čini u zajedništvu sa svojim Duhom.

Osim toga, spasenjsko djelovanje Isusa Krista, s Duhom i po Duhu njegovu, proširuje se izvan vidljivih granica Crkve na cijelo čovječanstvo. Govoreći o uskrsnome otajstvu, u kojem Krist vjernika na životni način već sada pridružuje sebi u Duhu i daje mu nadu uskrsnuća, Koncil tvrdi: »To ne vrijedi samo za one koji vjeruju za Krista nego i za sve ljude dobre volje u čijim srcima milost nevidljivo djeluje. A budući da je krist umro za sve i da je konačni čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, moramo držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže tom pashalnom misteriju.

Jasna je dakle povezanost otajstva spasenja utjelovljene Riječi i Duha, koji ostvaruje spasenjski utjecaj utjelovljenog Sina u životu svih ljudi, koje Bog poziva k jednom jedincatom cilju, bilo da su povijesno prethodili utjelovljenoj Riječi bilo da žive nakon njezina ulaska u povijest: u svima je njima Očev Duh kojeg Sin čovječji daje u izobilju (usp. Iv 3,34).

Zbog toga današnje crkveno učiteljstvo postojano i jasno potvrđuje istinu o jednoj jedincatoj božanskoj ekonomiji spasenja: »Nazočnost i djelovanje Duha ne utječu samo na pojedince nego i na društvo i povijest, na narode, kulture, religije [...]. Uskrsli Krist 'snagom svoga Duha već djeluje u srcima ljudi' [...]. Taj isti Duh rasijava 'sjeme Riječi', koje je u obredima i u kulturama, te ih pripravlja da sazriju u Kristu.« Priznavajući povijesno-spasenjsku ulogu Duha u cijelome svemiru i čitavoj povijesti ljudskoga roda, ono ističe: »To je isti onaj Duh koji je djelovao u utjelovljenju, u Isusovu životu, smrti i uskrsnuću, koji djeluje u Crkvi. On nije dakle zamjena za Krista, niti ispunja neku vrstu praznine, koju se kadšto zamišlja između Krista i Logosa. Dok Duh djeluje u srcima ljudi i u povijesti naroda, u kulturama i religijama, izvršava ulogu priprave za evanđelje i ne može biti bez povezanosti s Kristom, Riječju koja je postala tijelom, djelovanjem Duha 'da On kao savršen čovjek sve spasi i u sebi sve rekapitulira'.«

Na kraju zaključimo da djelovanje Duha nije izvan ili paralelno s Kristovim djelovanjem. Riječ je o jednoj ekonomiji spasenja Jednoga i Trojedinoga Boga, ostvarenoj u otajstvu utjelovljenja, smrti i uskrsnuća Božjega Sina, uz suradnju Duha Svetoga, i u svojoj spasenjskoj vrijednosti proširenoj na cijelo čovječanstvo i svemir: »Ljudi zato u zajedništvo s Bogom mogu ući samo po Kristu, pod djelovanjem Duha Svetoga.«

III. Jedincatost i univerzalnost spasenjskog otajstva Isusa Krista

13. Raširena je i teza koja niječe spasenjsku jedincatost i univerzalnost otajstva Isusa Krista. To stajalište nema nikakvu biblijsku utemeljenost. Potrebno je naime čvrsto vjerovali, kao trajnu sastavnicu vjere Crkve, istinu o Isusu Kristu, Božjem Sinu, Gospodinu i jedinom Spasitelju, koji je svojim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem ispunio povijest spasenja, koja u njemu ima svoje središte i svoju puninu.

Novozavjetna svjedočanstva to jasno potvrduju: »Otac je poslao Sina kao Spasitelja svijeta« (Iv 4,14); »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta« (Iv 1,29). U svome govoru pred Velikim vijećem Petar, da bi opravdao ozdravljenje čovjeka koji je bio hrom od rođenja, koje se dogodilo u Isusovo ime (usp. Dj 3, l-8), svečano izjavljuje: »Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti« (Dj 4,12). Isti apostol dodaje, osim toga, daje Isus Krist »Gospodar sviju«; »onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih«; tako »da tko god u nj vjeruje, po Imenu njegovu prima oproštenje grijeha« (Dj 10, 36. 42. 43).

Pavao, obraćajući se korintskoj zajednici, piše: »Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo 'bogova' i mnogo 'gospodara'! – nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu« (1 Kor 8, 5-6). I apostol Ivan tvrdi: »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu« (Iv 3, 16-17). U Novome zavjetu Božja volja da se svi spase tijesno je povezana s jedinstvenim Kristovim posredovanjem: »[Bog] hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, je¬ danje i posrednik izmađu Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve« (1 Tim 2, 4-6).

Na toj svijesti o jedinstvenom i univerzalnom daru spasenja, koji je Bog dao po Isusu Kristu u Duhu (usp. Ef 1, 3-14), temeljilo se svjedočenje prvih kršćana židovskom narodu, kojem su pokazivali ispunjenje spasenja koje nadilazi Zakon, te potom njihovo suočavanje s poganskim svijetom, koji je težio spasenju po mnoštvu bogova spasitelja. Tu baštinu vjere nanovo predlaže današnje crkveno učiteljstvo: »A Crkva vjeruje da Krist, koji je za sve umro i uskrsnuo (usp. 2 Kor 5,15), po svojem Duhu pruža čovjeku svjetlo i snagu da može odgovoriti svom vrhovnom pozivu. Nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojem oni treba da se spase (usp. Dj 4,12). Ona vjeruje također da se u njezinu Gospodinu i Učitelju nalazi ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti.«

14. Mora se dakle čvrsto vjerovati kao istinu katoličke vjere da je sveopća volja za spasenjem Jednog i Trojedinog Boga ponuđena i izvršena jednom zauvijek u otajstvu utjelovljenja, smrti i uskrsnuća Sina Božjega.

Vodeći računa o tome članku vjere, današnja teologija, u svome promišljanju o postojanju ostalih religioznih iskustava i njihovu značenju u planu Božjeg spasenja, pozvana je istražiti da li i kako likovi i pozitivni elementi drugih religija ulaze u Božji plan spasenja. U toj zadaći teološko istraživanje ima široko područje rada pod vodstvom crkvenog učiteljstva. Drugi vatikanski koncil ustvrdio je da »jedino posredništvo Otkupitelja ne isključuje, nego pobuđuje kod stvorova različitu suradnju koja im se participira iz jednog jedinog izvora.« Potrebno je produbiti sadržaj toga participiranog posredništva, no ono se mora uvijek ravnati prema načelu jedincatog Kristova posredništva: »Ako se participirana posredovanja različite vrste i reda ne isključuju, sva ona ipak dobivaju smisao i vrijednost jedino iz Kristova posredništva, i ne mogu se shvatiti kao istovrsna i dopunjujuća.« Stoga bi dakle rješenja koja bi predlagala Božje spasenjsko djelovanje izvan jedincatog Kristova posredništva bila u suprotnosti s kršćanskom i katoličkom vjerom.

15. Nerijetko se predlaže da se u teologiji izbjegavaju izrazi poput »jedincatosti«, »univerzalnosti«, »apsolutnosti«, čijim bi se korištenjem ostavio dojam pretjeranog isticanja značenja i vrijednosti događaja spasenja Isusa Krista u odnosu na ostale religije. Međutim, takav govor jednostavno izražava vjernost objavljenoj istini, budući da predstavlja razvoj samih izvora vjere. Od samih početaka zajednica je vjernika prepoznala u Isusu takvu spasenjsku vrijednost da samo on, Sin Božji postao čovjekom, raspet i uskrsnuo, poslanjem koje je primio od Oca i u snazi Duha Svetoga, ima za cilj dati objavu (usp. Mt 11,27) i božanski život (usp. Iv 1,12; 5, 25-26; 17,2) cijelome čovječanstvu i svakome čovjeku.

U tome smislu može se i mora reći da Isus Krist ima jedinstveno i jedincato, samo njemu svojstveno, isključivo, univerzalno i apsolutno značenje i vrijednost za ljudski rod i njegovu povijest. Isus je uistinu Božja Riječ postala čovjekom za spasenje sviju. Izražavajući tu svijest vjere Drugi vatikanski koncil naučava: »Riječ naime Božja, po kojoj je sve stvoreno, sama je postala tijelom da kao savršen čovjek sve spasi i u sebi sve rekapitulira. Gospodin je cilj ljudske povijesti, točka prema kojoj smjeraju želje povijesti i civilizacije, središte ljudskoga roda, radost svih srdaca i punina njihovih težnji. Njega je Otac uskrisio od mrtvih, uzvisio i posadio o svoju desnu postavivši ga sucem živima i mrtvima.« »Upravo ta jedinstvena Kristova posebnost daje mu posvemašnje i sveopće značenje čime je, ostajući u povijesti, središte i svrha te iste povijesti: 'Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak' (Otk 22,13).«

IV. Jedincatost i jedinstvo Crkve

16. Gospodin Isus, jedini Spasitelj, nije osnovao jednostavnu zajednicu učenika, već je ustanovio Crkvu kao otajstvo spasenja; on sam je u Crkvi i Crkva je u njemu (usp. Iv 15,1 sl.; Gal 3,28; Ef 4,15); zato, punina Kristova otajstva spasenja pripada također Crkvi, nerazdruživo vezanoj uz njezina Gospodina. Isus Krist trajno je prisutan i nastavlja svoje djelo spasenja u Crkvi i po Crkvi (usp. Kol 1, 24-27), koja je njegovo Tijelo (usp. 1 Kor 12,12 - 13,27; Kol 1,18). I kao što se glava i udovi nekog živog tijela, premda nisu istovjetni, ne mogu odvojiti jedno od drugoga, tako se ni Krist i njegova Crkva ne mogu pomiješati, ali ni razdijeliti, te čine jednog »Krista cijela«. Ta je ista nerastavljivost u Novome zavjetu izražena slikom Crkve kao Kristove zaručnice (usp. 2 Kor 11,2; Ef 5, 25. 29; Otk 21, 2. 9).

Zbog toga, zajedno s jedincatošću i univerzalnošću spasenjskog posredovanja Isusa Krista, mora se čvrsto vjerovati kao istinu katoličke vjere jedincatost Crkve koju je on ustanovio. Kao što je samo jedan Krist, tako postoji samo jedno njegovo Tijelo, samo jedna njegova Zaručnica: »Jedna katolička i apostolska Crkva«. Osim toga, Gospodinova obećanja da nikada neće na¬ pustiti svoju Crkvu (usp. Mt 16,18; 28,20) i da će je voditi svojim Duhom (usp. Iv 16,13), prema katoličkoj vjeri znače da jedincatost i jedinstvo Crkve, kao i sve drugo što pripada crkvenoj cjelovitosti, nikada neće nestati.

Vjernici su dužni vjerovati da postoji povijesni kontinuitet - ukorijenjen u apostolskom nasljedstvu - između Crkve koju je Krist ustanovio i Katoličke Crkve: »Ovo je jedina Kristova Crkva [...], koju je naš Spasitelj, poslije svoga uskrsnuća predao Petru da je pase (usp. Iv 21,17) i povjerio njemu i ostalim Apostolima da je šire i njome upravljaju (usp. Mt 28,18 sl.), i postavio je zauvijek kao 'stup i uporište istine' (1 Tim 3,15). Ova Crkva, ustanovljena i medena na ovom svijetu kao društvo, nalazi se [subsistit in] u Katoličkoj Crkvi, kojom upravljaju nasljednik sv. Petra i biskupi sjedinjeni s njime.« Izrazom »subsistit in« Drugi vatikanski koncil želio je uskladiti dvije doktrinarne tvrdnje: s jedne strane da se postojanje Kristove Crkve, unatoč podjelama medu kršćanima, nastavlja u punini samo u Katoličkoj Crkvi, i s druge strane da se i »izvan njezina organizma nalaze mnogi elementi posvećenja i istine«, tj. u Crkvama i crkvenim zajednicama koje još uvijek nisu u punom jedinstvu s Katoličkom Crkvom. Međutim, u odnosu na ove posljednje, treba reći da njihova »snaga dotječe iz same punine milosti i istine što je povjerena Katoličkoj Crkvi«.

17. Postoji dakle jedna jedina Kristova Crkva, koja se nalazi u Katoličkoj Crkvi, kojom upravlja Petrov nasljednik i biskupi u zajedništvu s njim. Crkve koje, premda nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, a s njome ostaju povezane najtješnjim vezama kao što su apostolsko nasljedstvo i valjana Euharistija, prave su mjesne Crkve. Zbog toga je i u tim Crkvama prisutna i djeluje Kristova Crkva, unatoč pomanjkanju punog zajedništva s Katoličkom Crkvom, budući da one ne prihvaćaju katoličko učenje o primatu, koji, prema Božjoj volji, rimski biskup objektivno ima i vrši nad čitavom Crkvom.

S druge strane, crkvene zajednice koje nisu očuvale valjani episkopat te izvornu i cjelovitu bit euharistijskog otajstva, nisu Crkve u pravome smislu; no ipak oni koji su kršteni u tim zajednicama, krštenjem su pritjelovljeni Kristu i zbog toga su u nekom, premda nesavršenom, zajedništvu s Crkvom. Krštenje samo po sebi smjera cjelovitom rastu života u Kristu po cjelovitom ispovijedanju vjere, Euharistiji i punom zajedništvu u Crkvi.

»Zato kršćani ne smiju sebi zamišljati kao da kristova Crkva nije ništa drugo nego nekakav zbroj – razdijeljen doduše, ali još na neki način jedan – Crkava i crkvenih zajednica; i nipošto im nije dozvoljeno držati da Kristova Crkva danas više nigdje istinski ne postoji, tako da bi trebalo smatrati samo ciljem što ga moraju tražiti sve Crkve i zajednice«. Zapravo, »elementi one već dane Crkve postoje u svojoj punini u Katoličkoj Crkvi a nepotpuno u drugim zajednicama«. »Stoga te rastavljene Crkve i zajednice, mada vjerujemo da one imaju nedostataka, nisu nipošto bez svoga značenja i težine u misteriju spasenja. Jer Duh Kristov ne odbija služiti se njima kao sredstvima spasenja, kojima djelotvornost dotječe iz same punine milosti i istine što je povjerena Katoličkoj Crkvi«.

Pomanjkanje jedinstva medu kršćanima sigurno je rana za Crkvu; ne u smislu da bi ona bila lišena svoga jedinstva, već »zato što je podjela prepreka cjelovitom ostvarenju njezine univerzalnosti u povijesti«.

V. Crkva: Kraljevstvo Božje i Kristovo kraljevstvo

18. Poslanje je Crkve »da navješćuje Kristovo i Božje Kraljevstvo i da ga ustanovi u svim narodima, i postavlja klicu i početak toga Kraljevstva na zemlji«. S jedne strane Crkva je »sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda«. Ona je dakle znak i oruđe Kraljevstva te je pozvana naviještati ga i uspostaviti. S druge strane, Crkva je »puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga«; ona je dakle »Kristovo kraljevstvo već prisutno u misteriju« i predstavlja njegovo sjeme i početak. Božje kraljevstvo, doista, ima eshatološku dimenziju; ono je stvarnost prisutna u vremenu, no do njezina punog ostvarenja doći će tek po dovršetku ili ispunjenju povijesti.

Iz biblijskih tekstova i svjedočanstava otaca, kao i dokumenata crkvenog učiteljstva, ne može se izvesti jednoznačni smisao izraza kraljevstvo nebesko, Božje kraljevstvo i Kristovo kraljevstvo kao ni njihov odnos prema Crkvi, koja je i sama otajstvo koje se ne može u cijelosti zatvoriti u ljudsko poimanje. Mogu stoga postojati različita teološka tumačenja tih pojmova. Ipak, nijedno od tih mogućih objašnjenja ne smije nijekati ili na bilo koji način poreći tijesnu povezanost Krista, Kraljevstva i Crkve. Doista, »Kraljevstvo Božje koje poznajemo iz objave ne može se odvojiti ni od Krista ni od Crkve… Ako se Kraljevstvo odvoji od Isusa, nema više Kraljevstva Božjega koje je on objavio, te se događa bilo to da se izobličuje smisao Kraljevstva, koje je u opasnosti da se pretvori u puku ljudsku i ideološku uredbu, bilo narav Krista koji se više ne pojavljuje kao Gospodin komu sve mora biti podloženo (usp. 1 Kor 15,27). Isto tako ne može se odvajati Kraljevstvo od Crkve. Crkva, jamačno, nije sama sebi svrhom, budući da je usmjerena na Božje Kraljevstvo, kojemu je klica, znak i oruđe. Pa ako se Crkva i razlikuje od Krista i Kraljevstva, ona je s njima neraskidivo povezana«.

19. Potvrđivati neraskidivi odnos između Crkve i Kraljevstva ne znači zaboraviti da se Božje kraljevstvo, i kada se promatra u svojoj povijesnoj fazi, ne poistovjećuje s Crkvom u njezinoj vidljivoj i društvenoj stvarnosti. Ne smije se naime isključiti »djelovanje Krista i Duha izvan vidljivih granica Crkve«. Zato treba voditi računa da »Kraljevstvo dopire do svih: do ljudske osobe, društva, cijeloga svijeta. Raditi za Kraljevstvo znači spoznati i poticati božanski dinamizam koji je nazočan u ljudskoj povijesti i koji je preobražava. Graditi Kraljevstvo znači raditi za oslobođenje od zla u svim njegovim oblicima. Ukratko, Kraljevstvo Božje jest očitovanje i izvršavanje njegova nauma spasenja u svoj njegovoj punini«.

U shvaćanju odnosa između Božjega kraljevstva, Kristova kraljevstva i Crkve nužno je također izbjegavati jednostrane naglaske kao u slučaju onih »shvaćanja, koja namjerno naglašuju Kraljevstvo i za se tvrde da su 'regnicentrična', te ističu sliku Crkve koja ne mari za sebe samu, nego je sva predana svjedočenju i služenju Kraljevstvu… 'Crkva je za druge', kažu, kao što je Krist 'čovjek za druge'. […] Netom spomenuta shvaćanja djelomično su pozitivna, djelomično negativna. Prije svega, prešućuju krista: Kraljevstvo o kojem govore oslanja se na 'teocentrizam' jer, kako kažu, Krista može shvatiti samo onaj koji ima kršćansku vjeru, dok se narodi, kulture i razne religije mogu sresti u jednoj božanskoj zbilji, bez obzira kako ju nazivali. Zbog istog razloga ona ističu misterij stvaranja, koji nalazi odraza u različitosti kultura i vjerovanja, a šutke prelaze preko misterija otkupljenja. Usto, Kraljevstvo, kako ga oni shvaćaju, dovodi do zanemarivanja ili podcjenjivanja Crkve, kao reakcija na pretpostavljeni ekleziocentrizam prošlosti, pa i zato što oni Crkve drže samo znakom, koji uostalom nije jednoznačan«. Te su tvrdnje u suprotnosti s katoličkom vjerom jer niječu jedinstven odnos Krista i Crkve s Božjim kraljevstvom.

VI. Crkva i religije u odnosu na spasenje

20. Iz dosad rečenog proizlaze također neke smjernice neophodne za produbljivanje teološkog promišljanja o odnosu Crkve i religija prema spasenju.

Nadasve se mora »čvrsto vjerovati da je ova putujuća Crkva potrebna za spasenje. Jedino je naime Krist Posrednik i put spasenja, prisutan među nama u svome tijelu, koje je Crkva, a On naglašavajući izričito potrebu vjere i krštenja (usp. Mt 16,6; Iv 3,5), potvrdio je time i potrebu Crkve, u koju ljudi ulaze po krštenju kao kroz vrata«. To se učenje ne smije postavljati nasuprot sveopćoj Božjoj spasenjskoj volji (usp. 1 Tim 2,4); zato je »nužno promatrati povezano te dvije istine, to jest stvarnu mogućnost spasenja u Kristu za sve ljude i nužnost Crkve za to spasenje«.

Crkva je »sveopći sakramenat spasenja« jer je na otajstven način trajno sjedinjena s Isusom kristom Spasiteljem, svojom Glavom, i njemu podređena, i u Božjem je naumu nužno povezana sa spasenjem svakoga čovjeka. Za one koji formalno i vidljivo nisu članovi Crkve »Kristovo je spasenje dostupno snagom milosti koja ih, iako je s Crkvom u tajanstvenoj povezanosti, u nju formalno ne uvodi, ali ih prosvjetljuje primjereno njihovom unutrašnjem stanju i prilikama vremena. Ta milost dolazi od Krista, plod je njegove žrtve i udjeljuje se po Duhu Svetomu«. Ona je povezana s Crkvom, koja »potječe od slanja Sin i slanja Duha Svetoga po odluci Boga Oca«.

21. Glede načina na koji Božja milost spasenja, koja se uvijek daruje po Kristu u Duhu i u otajstvenom je odnosu s Crkvom, dolazi do pojedinih nekršćana, Drugi vatikanski koncil ograničio se na tvrdnju da Bog daje »putovima koje on zna.«. Teolozi nastoje dublje proniknuti u to pitanje. Njihov rad treba poticati jer je nesumnjivo koristan za bolje razumijevanje Božjeg plana spasenja i putova njegova ostvarenja. Ipak, iz svega onoga što je dosad rečeno o posredovanju Isusa Krista i o »osobitu i jedincatu odnosu« Crkve prema Božjem kraljevstvu medu ljudima, koje je u biti kraljevstvo Krista univerzalnog spasitelja, jasno je da bi bilo u proturječju s katoličkom vjerom promatrati Crkvu kao jedan od putova spasenja, uz one koje čine ostale religije, koje bi bile komplementarne Crkvi ili čak s obzirom na bit njoj istovrijedne, pa i ako su s njom zajedno usmjerene prema eshatološkom Božjem kraljevstvu.

Sigurno je da različite religijske tradicije sadrže nude elemente religioznosti, koji dolaze od Boga, i koji su dio onoga što Duh »izvodi u srcima ljudi i u povijesti naroda, u kulturama i religijama«. Uistinu, neke molitve i neki obredi ostalih religija mogu preuzeti ulogu priprave za evanđelje, budući da predstavljaju prilike i odgojnu pomoć kojima se čovjekovo srce potiče da se otvori Božjem djelovanju. Njima se ipak ne smije pripisivati božansko podrijetlo i spasenjska djelotvornost ex opere operato, koja je svojstvena kršćanskim sakramentima. Osim toga ne smije se zanemariti činjenica da ostali obredi, ukoliko su podložni praznovjerju i ostalim zabludama (usp. 1 Kor 10, 20-21), predstavljaju prepreku spasenju.

22. Dolaskom Spasitelja Isusa Krista, Bog je htio da Crkva koju je ustanovio bude sredstvo spasenja čitavog ljudskog roda (usp. Dj 17, 30-31). Ta istina vjere ni u čemu ne umanjuje iskreno poštivanje s kojim se Crkva odnosi prema ostalim svjetskim religijama, no ona istodobno korjenito isključuje onaj mentalitet ravnodušnosti »prožet vjerskim relativizmom koji je sklon reći da 'jedna religija vrijedi koliko i druga'«. Ako je istina da i sljedbenici ostalih religija mogu primiti božansku milost, također je istina da su oni objektivno govoreći u stanju teške manjkavosti u usporedbi s onima koji, u Crkvi, imaju puninu sredstava spasenja. Ali treba podsjetiti »sve članove Crkve da svoj odlični položaj nemaju pripisati svojim zaslugama, nego posebnoj Kristovoj milosti; a ako njoj ne odgovaraju mišlju, riječju i djelom, ne samo da se neće spasiti, nego će biti strože suđeni«. Razumije se dakle da Crkva, vjerna Gospodinovu nalogu (usp. Mt 28, 19-20), i zahtjevu ljubavi prema svim ljudima, »naviješta Krista, 'koji je put, istina i život' (Iv 14,6), u kome ljudi nalaze puninu religioznog života, u kome je Bog sve sa sobom pomirio«.

I u međureligijskom dijalogu misija ad gentes »danas kao i uvijek zadržava potpuno svoju snagu i potre¬bu«. Doista, »'Bog hoće da se svi ljudi spase I dođu do spoznaje istine' (usp. 1 Tim 2,4). Bog hoće spasenje svih po spoznaji istine. Spasenje jest u istini. Oni koji su poslušni poticaju Duha istine već su na putu spasenja; ali Crkva, kojoj je ta istina povjerena, mora njihovoj želji ići ususret da im je ponudi. Upravo jer vjeruje u sveopći naum spasenja, Crkva mora biti misionarska«. Zato je dijalog, kao dio njezina evangelizacijskog poslanja, tek jedno od djelovanja Crkve u njezinoj misiji ad gentes. Jednakost, kao pretpostavka za dijalog, odnosi se na jednako osobno dostojanstvo strana u dijalogu, a ne na doktrinarni sadržaj niti još manje na Isusa - koji je sam Bog postao čovjekom - u usporedbi s osnivačima ostalih religija. Vodena ljubavlju i poštivanjem slobode, Crkva se mora prvotno truditi da svim ljudima navijesti istinu koju je definitivno objavio Krist, te da naviješta nužnost obraćenja Isusu Kristu i prianjanja uz Crkvu pu krštenju i ostalim sakramentima, kako bi u punini sudjelovali u zajedništvu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Prema tome, sigurnost Božje univerzalne spasenjske volje ne umanjuje, nego povećava dužnost i žurnost navještaja spasenja i obraćenja Gospodinu Isusu Kristu.

Zaključak

23. Ova Deklaracija, ponavljajući i razjašnjavajući neke istine vjere, nastojala je slijediti primjer apostola Pavla koji je pisao vjernicima u Korintu: »Predadoh vam ponajprije što i primih« (1 Kor 15,3). Suočeno s nekim problematičnim pa čak i pogrešnim izjavama, teološko je razmišljanje pozvano ponovno potvrditi vjeru Crkve i dati razlog njezine nade na uvjerljiv i učinkovit način.

Oci Drugog vatikanskog koncila, obrađujući tematiku prave religije, izjavljuju: »Vjerujemo da ta jedina prava religija postoji u katoličkoj i apostolskoj Crkvi kojoj je Gospodin Isus povjerio zadaću da je raširi među sve ljude, kad je rekao apostolima: 'Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio' (Mt 28, 19-20). A svi su ljudi dužni istinu, osobito u onome što se odnosi na Boga i njegovu Crkvu, tražiti i, pošto je upoznaju, prihvatiti je i ostati joj vjerni«.

Kristova objava nastavit će biti u povijesti »zvijezda vodilja« cijelom čovječanstvu. »Istina, koja je Krist, svugdje se nameće svojim univerzalnim autoritetom«. Kršćansko otajstvo prevladava svaku granicu vremena i prostora i ostvaruje jedinstvo ljudske obitelji: »Iz različitih mjesta i običaja svi su u Kristu pozvani na udioništvo u jedinstvu obitelji sinova Božjih [...]. Isus je srušio zidove podjele i na jedinstven i savršen način ostvario je jedinstvo po udioništvu u svojem otajstvu. To jedinstvo tako je duboko da Crkva sa sv. Pavlom može izjaviti: 'Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji' (Ef 2,19)«.

Papa Ivan Pavao II. je nižepotpisanom kardinalu predstojniku Kongregacije za nauk vjere, na audijenciji 16. lipnja 2000, sa sigurnim znanjem i svojim apostolskim autoritetom ratificirao i potvrdio ovu Deklaraciju, prihvaćenu na općem zasjedanju, te je odredio da se ona objavi.

U Rimu, u sjedištu Kongregacije za nauk vjere, 6. kolovoza 2000., na blagdan Gospodinova Preobraženja.

Joseph kard. Ratzinger, predstojnik

Tarcisio Bertone, S. D. B., umirovljeni nadbiskup Vercellija, tajnik

Povijesna svjedočanstva o apostolskom nasljeđu

2009-01-02T19:33:00.003+01:00

"Propovijedali su po selima i gradovima i njihove najranije obraćenike, ispitavši ih Duhom, postavljali za biskupe i đakone budućih vjernika. Ali to nije novost jer je pred mnogo vremena pisano o biskupima i đakonima.... I naši su apostoli posredstvom Gospodina našega Isusa Krista znali da će biti prepirke oko službe biskupa. Zbog toga razloga, primili su savršeno predznanje, postavili su ranije spomenute i potom utvrdili propis da, kad oni umru, drugi prokušani muževi preuzmu njihovu službu."

(Klement Rimski, Poslanica Korinćanima, 42, 4-5; 44, 1-2 [80. god.])

"Kad sam došao u Rim, [posjetio sam] Aniceta, čiji je đakon bio Eleuterije. I nakon što je Anicet [umro], naslijedio ga je Soter, a nakon njega Eleuterije. U svakom nasljeđivanju i u svakom gradu, postoji neprekinutost onoga što je proglašeno Zakonom, Prorocima i od Gospodina."

(Hegesip, Memoari, zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 4, 22 [180. god.])

"Moguće je, onda, svakome u svakoj crkvi tko želi znati istinu, razmišljati o predaji apostola koja nam je obznanjena po cijelom svijetu. I možemo pobrojati one koji su bili postavljeni biskupima od apostola i njihovih nasljednika sve do naših dana, muževa koji niti su znali niti su naučavali išta slično onome što govore ovi krivovjerci"

(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 3, 1 [189. god.])

"Ali pošto bi bilo predugo nabrajati u ovakvom djelu naslijeđe svih crkvi, postidjet ćemo sve one koji se na bilo koji način, bilo kroz samozadovoljnost ili oholost, ili kroz sljepoću i zlo mišljenje, skupljaju drugdje nego što je primjereno, pokazujući ovdje na naslijeđe biskupa najveće i najstarije crkve poznate svima, osnovane i organizirane u Rimu od dvojice najslavnijih apostola, Petra i Pavla - one crkve koja ima predaju i vjeru koja dolazi k nama nakon što je proglašena ljudima od apostola. Jer s ovom Crkvom, zbog njenog uzvišenog porijekla, sve se crkve moraju složiti, tj. svi vjerni u cijelom svijetu. I u njoj je to da su vjerni svugdje održavali apostolsku predaju."

(Isto, 3, 3, 2)

"Polikarp također ne samo da je bio poučen od apostola i razgovarao s ljudima koji su vidjeli Krista, nego je također od apostola u Aziji izabran za biskupa crkve u Smirni, a njega sam također i ja vidio u svojoj ranoj mladosti, jer je ostao [na zemlji] vrlo dugo, te u vrlo dubokoj starosti, slavno i plemenito podnoseći mučeništvo, napustio ovaj život, uvijek poučavajući stvari koje je naučio od apostola i koje je Crkva prenosila i koje su jedine istinite. Ovim stvarima svjedoče sve azijske crkve, kao i oni ljudi koji su naslijedili Polikarpa do današnjih dana."

(Isto, 3, 3, 4)

"Pošto dakle imamo takve dokaze, nije nužno tražiti istinu među ostalima, koje je lako pribaviti od Crkve; pošto su apostoli, poput bogataša [koji pohranjuje svoj novac] u banci, pohranili u njenim rukama vrlo velikodušno sve stvari vezane uz istinu, tako da svaki čovjek koji to želi, može iz nje crpiti vodu života... Jer kako stoji slučaj? Pretpostavite da se među nama razvije rasprava vezana uz neko važno pitanje, nećemo li morati potražiti pomoć u najstarijim crkvama s kojima su apostoli neprestano razgovarali, i naučiti od njih što je sigurno i jasno u vezi tog pitanja?"

(Isto, 3, 4, 1)

"Neophodno je pokoriti se prezbiterima koji su u Crkvi - onima koji, kao što sam pokazao, posjeduju naslijeđe apostola; onima koji su, zajedno s naslijeđem biskupstva, primili nepogrešivi dar istine, prema dobrom zadovoljstvu Oca. Ali [također je neophodno] držati pod sumnjom ostale, koji se udaljavaju od početnog naslijeđa i okupljaju se na kojekakvim mjestima, bilo kao krivovjerci pokvarenog uma, ili kao šizmatici, napuhani i samozadovoljni, ili opet kao licemjeri, ponašajući se tako radi koristi i oholosti. Jer svi su ovi otpali od istine."

(Isto, 4, 26, 2)

"Pravo znanje je nauk apostola i drevni ustroj Crkve po cijelom svijetu, te očitovanje tijela Kristovog po naslijeđu biskupa, po kojem su biskupi predali Crkvu koja se nalazi posvuda"

(Isto, 4, 33, 8)

''[Apostoli] su osnovali crkve u svim gradovima, iz kojih su sve ostale crkve, jedna za drugom, izvele predaju vjere i sjedišta nauka i svaki dan ih izvode, da bi mogle postati crkve. Zaista, na ovome se temelji činjenica da će se one moći smatrati apostolskima, jer su potomci apostolskih crkvi. Svaka vrsta stvari mora se nužno vratiti svom izvoru da bi bila razvrstana. Stoga crkve, premda brojne i velike, sačinjavaju samo jednu izvornu Crkvu, [osnovanu] od apostola, iz kojih svi [izviru]. Na ovaj način, svi su izvorni i svi apostolski dok su god svi dokazano jedno u jedinstvu"

(Tertulijan, Prigovor protiv krivovjeraca, 20 [200. god.])

"Što im je to Krist objavio [apostolima], može se, kao što moram ovdje odrediti, ispravno dokazati jedino od onih crkvi koje su apostoli osobno osnovali, osobno im navijestivši evanđelje... Ako su te stvari takve, u istom stupnju je to pokazatelj da se svaki nauk koji se slaže s apostolskim crkvama - kalupima i izvorima istine, mora smatrati istinom, jer nedvojbeno sadrže ono što su te crkve primile od apostola, apostoli od Krista, a Krist od Boga. U isto vrijeme, svaki nauk koji ima okus suprotan istini crkvi i apostola Krista i Boga, mora biti prosuđen kao pogrešan. Ostaje, onda, da dokažemo da ovaj naš nauk čije smo pravilo sada dali, ima izvor u predaji apostola i da li svi ostali nauci ipso facto ne proizlaze iz zablude."

(Isto, 21)

"Ali ako bi postojalo ijedno [krivovjerje] koje bi bilo toliko hrabro da zasadi [svoje početke] u apostolsko doba, tako da bi moglo izgledati da su proizašli od apostola, jer su postojali u vrijeme apostola, mi možemo reći: Neka pokažu originalne zapise svojih crkvi; neka otvore popis svojih biskupa, idući od početka na takav način da [njihov prvi] biskup može pokazati kao svog zareditelja i prethodnika nekoga od apostola ili apostolskih ljudi - još k tome čovjeka koji je ostao vjerno uz apostole. Jer ovo je način na koji apostolske crkve prenose svoje zapise: kao crkva u Smirni, koja bilježi da je Polikarp bio tamo postavljen od Ivana; također i kao crkva u Rimu, koja bilježi da je Klement bio na sličan način zaređen od Petra"

(Isto, 32)

"Ali čak i kad bi uspjeli izmisliti [popis naslijeđa za sebe], neće napredovati niti koraka. Jer sam njihov nauk, nakon usporedbe s onim apostolskim [koji je sadržan u drugim crkvama], će reći, svojom različitošću i proturječnošću, da nema za autora niti apostola niti apostolskog čovjeka, jer apostoli nikad ne bi naučavali stvari koje su u sebi proturječne."

(Isto)

"Onda pustite sva krivovjerja da, suočena s ove dvije provjere naše apostolske Crkve, ponude svoj dokaz kako smatraju da su apostolska. Ali u stvarnosti, niti su takva, niti su u stanju dokazati da su ono što nisu. Niti prihvaćaju miroljubive odnose i zajedništvo s takvim crkvama koje su na bilo koji način povezane s apostolima, upravo kao što ni sami ni u kom smisli nisu apostolski zbog svoje različitosti u odnosu na otajstva vjere."

(Isto)

"Crkva je jedna, i kako je ona jedna, ne može biti i sa i bez. Jer ako je s [krivovjercem] Novacijanom, nije s [papom] Kornelijem. Ali ako je s Kornelijem, koji je naslijedio biskupa [Rima], Fabijana, zakonitim ređenjem, a koga, pored časti svećeništva Gospodnjeg proslavlja također i mučeništvo, Novacijan, koji se, ne naslijedivši nikoga i odbacivši evanđeosku i apostolsku predaju, pojavio sam od sebe, nije u Crkvi niti se može smatrati biskupom. Jer onaj koji nije zaređen u Crkvi ne može niti imati niti pristajati uz Crkvu na bilo koji način"

(Ciprijan Kartaški, Pisma, 69 [75], 3 [253. god.])

"Daleko bilo od mene govoriti loše o bilo kome od onih svećenika koji, u naslijeđu apostola, odijevaju svojom svetom riječju Tijelo Kristovo i kroz čije napore smo i mi kršćani."

(Jeronim, Pisma, 14, 8 [396. god.])

''Postoje mnoge druge stvari koje me na najprikladniji način drže u krilu [Katoličke Crkve]. Jednodušnost ljudi i naroda drži me ovdje. Njen autoritet, uveden u čudima, othranjen nadom, uvećan ljubavlju i potvrđen njenom starošću, drži me ovdje. Naslijeđe svećenika, od samog sjedišta apostola Petra, kome je Gospodin nakon uskrsnuća povjerio nadležnost pastirstva nad svojim ovcama [Iv 21, 15-17], do trenutnih biskupa, drži me ovdje. I zadnje, samo ime katolička, koje, ne bez razloga, pripada Crkvi samoj, u licu mnogih krivovjeraca, premda svi krivovjerci žele biti zvani "katolicima", kada stranac upita gdje se Katolička Crkva sastaje, nitko od tih krivovjeraca neće se usuditi pokazati svoju vlastitu baziliku ili kuću"

(Augustin, Protiv pisma Manija zvanog "Temelj", 4, 5 [397. god.])

Povijesna svjedočanstva vjere u Isusovo božanstvo

2008-12-30T23:06:00.004+01:00

"Ignacije, također poznat pod imenom Teofor, Crkvi u Efezu, Aziji; predodređen u vječnosti za trajnu i nepromjenjivu slavu, jedinstven i izabran u patnji, po Očevoj volji, u našem Bogu, Isusu Kristu."

(Ignacije Antiohijski, Poslanica Efežanima, 1 [110. god.])

"Istina je, naš Bog Isus Krist, rođen je od Marije, u skladu s Božjim planom: od Davidova roda, ali također i od Duha Svetoga."

(Isto, 18, 2)

"Ljubljenoj Crkvi, prosvijetljenoj ljubavlju našeg Boga Isusa Krista, po njegovoj volji, po kojoj je sve stvoreno"

(Isti, Poslanica Rimljanima, 1 [110. god.])

"[Kršćani] su oni koji su, za razliku od drugih ljudi, našli istinu, jer su spoznali Boga, Stvoritelja svega, u jedinorođenom Sinu i Duhu Svetom."

(Aristid, Obrana, 16 [140. god.])

"Grci, mi nismo ludi, niti krivo govorimo, kada vam kažemo da je Bog rođen u liku čovjeka."

(Tacijan Sirski, Obraćanje Grcima, 21 [170. god.])

"Razumnim osobama svakako nije potrebno navoditi Kristova djela koja je činio nakon svog krštenja, kao dokaz da su njegova duša i tijelo – njegova ljudska narav – bili stvarni poput naših, a ne utvara. Kristova djela nakon njegovog krštenja, posebice njegova čuda, sa sigurnošću ukazuju na njegovu božansku narav skrivenu u tijelu. Istodobno Bog i savršen čovjek, on je jasno pokazao svoje dvije naravi: svoju božansku narav, kroz čuda koja je činio tijekom tri godine nakon svoga krštenja, te svoju ljudsku narav u trideset godina života koje su prethodile krštenju, kada je utjelovljen, prikrio božansku narav, iako je bio pravi Bog prije početka vremena."

(Meliton Sardski, zapisano u: Anastazije Sinajski, Vodič, 13 [177. god.])

"Crkva, mada rasprostranjena po svem svijetu do nakraj zemlje, primila je od Apostola i njihovih učenika vjeru u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje i mora, i svega što postoji; i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji se utjelovio radi našeg spasenja; i u Duha Svetoga, koji je po prorocima navijestio Božju volju i dolazak, rođenje od Djevice Marije, muku, uskrsnuće od mrtvih, i tjelesno uznesenje našega ljubljenoga Isusa Krista, te njegov ponovni dolazak u slavi Oca, da ponovno uspostavi vlast; i u uskrsnuće mrtvih da se prema Očevoj volji, na ime Isusa Krista, našeg Gospodina i Boga, Spasitelja i Kralja, prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića…"

(Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])

"Neka ono što se za nikoga drugoga ne može reći, osim za Isusa, da je Gospodin i Bog… bude očito svima, pa čak i onima koji su imali tek mali uvid u ovu istinu."

(Isto, 3, 19, 1)

"Riječ, odnosno Krist, počelo je našeg postojanja i našeg življenja, jer je on bio istovjetan s Bogom prije svih vjekova. A sada, ta ista Riječ objavljena je u liku čovjeka. On je istovremeno Bog i čovjek, i izvor svakog dobra."

(Klement Aleksandrijski, Opomena Grcima, 1, 7, 1 [190. god.])

"Iako prezren, uistinu je bio obožavan, [Isus je] Iskupitelj, Spasitelj, Pomiritelj, božanska Riječ, istinski, pravi Bog, uzvišen od Gospodina Svemira, jer je bio njegov Sin."

(Isto, 10, 110, 1)

"Bog je bez grijeha. Jedini čovjek bez grijeha je Krist, jer Krist je također Bog."

(Tertulijan, Duša, 41, 3 [210. god.])

"Njegove dvije naravi, božanska i ljudska, ukazuju da je i čovjek i Bog; po jednoj rođen, po drugoj nerođen."

(Isti, Tijelo Kristovo, 5, 6-7 [210. god.])

"Nikada nećemo izustiti da postoje dva Boga i dva Gospodina, iako su i Otac i Sin, i Duh Sveti odnosno sve tri Osobe – Bog; već se o prva dva govorilo kao o Bogu i Gospodinu, tako da bi se Krista po njegovom dolasku prepoznalo kao Boga i Gospodina, jer Krist je uistinu Sin Onoga koji je i Bog i Gospodin."

(Isti, Protiv praksejaca, 13, 6 [216. god.])

"Iako je bio Bog, uzeo je lik čovjeka, ali ostao ono što jest – Bog."

(Origen, Temeljna učenja, 1, 0, 4 [225. god.])

"Jedino (Božja) Riječ izriče sama sebe, i zbog toga jest Bog, odnosno istovjetna s Bogom."

(Hipolit, Odgovori na krivovjerje, 10, 23 [228. god.])

"Krist je nadasve Bog, On je oprao grijeh čovječanstva, čineći od starog čovjeka novu osobu."

(Isto, 10, 34)

"Da je Krist bio samo čovjek, zar bi tražio da vjerujemo u njegove riječi "A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga i koga si poslao – Isusa Krista." (Iv 17,3) Da nije želio biti primljen kao Bog i da ljudi uvide njegovo božanstvo, zašto bi dodao, "koga si poslao – Isusa Krista"? Jer da nije želio biti spoznat kao Bog, dodao bi "koga si poslao - čovjeka Isus Krista". On to nije rekao, već se poistovjetio s Bogom i želio je da razumijemo da je on Bog, jer uistinu jeste. Zbog svega toga moramo vjerovati u Gospodina, jedinoga pravoga Boga i u onoga kojeg je poslao, Isusa Krista, koji se ne bi poistovjetio s Ocem da nije želio da shvatimo da je on također Bog. U suprotnom, naznačio bi da se nije želio poistovjetiti s Bogom."

(Novacijan, Rasprava o Trojstvu, 16 [235. g. po Kristu])

"Onaj koji poriče da je Isus Bog, ne može postati njegov (Duha Svetoga) hram."

(Ciprijan, Pisma, 73, 12 [253. god.])

"Postoji jedan Bog, Otac žive Riječi, koji je u svojoj vječnoj mudrosti i snazi i slici: savršeni Otac savršenog rođenog; Otac jedinorođenog Sina. Postoji jedan Gospodin, jedini od jedinog, Bog od Boga, na sliku i priliku Božju, djelotvorna Riječ, sveobuhvatna mudrost, stvaralačka sila, pravi Sin pravoga Oca, nevidljiv od nevidljivoga, nepogrešiv od nepogrešivoga, besmrtan od besmrtnoga, vječan od vječnoga…I zato niti je Sin ikada nedostajao Ocu, niti Duh Sinu; jer bez razlike i promjene, isto Trojstvo postoji u vječnosti.''

(Grgur Čudotvorac, Objava vjere [265. god.])

"Neki bijesni, ljuti i uzbuđeni ljudi će reći, "Je li to Krist, vaš Bog?" Odgovorit ćemo, "Uistinu, Bog! I to, Bog svemogući!"

(Arnobije, Protiv pogana, 1, 42 [305. god.])

"On je Sin Božji u Duhu i Sin čovječji u tijelu, dakle, Bog i čovjek istovremeno."

(Laktancije, Božje objave, 4, 13, 5 [307. god.])

"Mi smo istinski vjernici kada u molitvi ponizno dolazimo jedinom pravom Bogu. Netko će možda pitati kako to da slavimo samo jednoga Boga, a tvrdimo da postoji Bog Otac i Bog Sin – što je mnoge odvelo u najveću zabludu…[misleći] da mi kažemo kako postoji još jedan Bog i da je on smrtan…ali kada govorimo o Bogu Ocu i Bogu Sinu, mi o njima ne govorimo kao različitima i odvojenima, jer Otac ne može biti bez Sina, niti Sin odvojen od Oca."

(Isto, 4, 28-29)

"Vjerujemo u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno."

(I. nicejski sabor, Nicejsko vjerovanje [325. god.])

"Ali oni koji kažu, "Sin nije uvijek postojao", i "Nije postojao prije rođenja", i "Pošto je stvoren iz ničega, on je ili drugačije naravi ili drugačijeg duha", te oni koji kažu da je "Bog, Sin Božji promjenjiv i nepostojan"; takve Katolička Crkva izopćava."

(Isto, Dodatak Nicejskom vjerovanju)

"Isus Krist je Gospodin i Bog u koga vjerujemo i čiji skori dolazak iščekujemo; sudit će žive i mrtve i svakome uzvratiti po njegovim djelima."

(Patrik Irski, Ispovijesti sv. Patrika, 4 [452. god.])

Povijesna svjedočanstva o Petrovom primatu

2008-12-27T15:48:00.004+01:00

"Šimun Kefa odgovori i reče, "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Isus odgovori i reče, Blago tebi Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.""

(Tacijan Sirski, Diatessaron, 23 [170 god.])

"Blaženi Petar, izabrani, preuzvišeni, prvi među učenicima, kome je jedinome uz sebe Spasitelj platio porez [Mt 17,27], brzo je shvatio njihovo značenje. A što on kaže? "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom" [Mt 19,27; Mk 10,28]""

(Klement Aleksandrijski, Tko je spašeni bogataš?, 21, 3-5 [200. god.])

"Je li išta bilo skriveno od znanja Petra, koji je nazvan "stijenom na kojoj će Crkva biti sagrađena" [Mt 16,18] s vlašću "odrješivanja i vezivanja na nebu i na zemlja" [Mt 16,19]?"

(Tertulijan, Priziv protiv krivovjeraca, 22 [200. god.])

"Jer iako smatraš da su nebesa još zatvorena, sjeti se da je Gospodin njihove ključeve ostavio ovdje Petru i preko njega Crkvi, a te ključeve će svatko ponijeti sa sobom ako je bio ispitan i ispovjedio [vjeru]."

(Isti, Protuotrov protiv škorpiona, 10 [211. god.])

"[G]ospodin reče Petru, "Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, dao sam ti ključeve kraljevstva nebeskog [pa] što god svežeš ili odriješiš na zemlji bit će svezano ili odriješeno na nebesima" [Mt 16, 18-19]... Kakav si ti čovjek, kad izvrćeš i mijenjaš ono što je bila jasna namjera Gospodina kad je ovo osobno poklonio Petru? Na tebi, kaže, sagradit ću Crkvu svoju i tebi ću dati ključeve"

(Isti, Umjerenost, 21, 9-10 [220. god.])

"Neka ti bude poznato, moj gospodine, da je Šimun [Petar], koji je, zbog prave vjere i najsigurnijeg temelja njegovog nauka, postavljen da bude temelj Crkve, a ovo je učinjeno od samog Isusa, njegovim istinitim ustima, imenovan Petrom, prvim plodom našeg Gospodina, prvim među apostolima, kome je prvome Otac objavio Sina; koga je Krist s dobrim razlogom blagoslovio, pozvao i izabrao"

(Klementovo pismo Jakovu, 2 [221. god.])

"[Šimun Petar reče Šimunu Čarobnjaku u Rimu:] "Jer sada stojiš izravno protiv mene, koji sam čvrsta stijena, temelj Crkve" [Mt 16,18]""

(Klementinske propovijedi, 17, 19 [221. god.])

"Pogledajte na [Petra], veličanstveni temelj Crkve, tu najčvršću stijenu, na kojoj je Krist sagradio Crkvu [Mt 16,18]. A što mu naš Gospodin govori? "O, vi malovjerni", kaže, "zašto sumnjate?" [Mt 14,31]"

(Origen, Propovjedi o izgnanstvu, 5, 4 [248 god.])

"Ako bismo pažljivo pratili Evanđelja, također bismo otkrili, u svezi s onim stvarima koje su izgleda bile uobičajene Petru... veliku razliku i preuzvišenost u stvarima koje je [Isus] rekao Petru, u odnosu na drugi razred [apostola]. Jer nije mala razlika da je Petar primio ključeve ne jednog neba nego više, kako bi sve što sveže na zemlji bilo svezano i ne samo u jednom nebu, nego u svim nebesima, u usporedbi sa mnogima koji vezuju na zemlji i odrješuju na zemlji, tako da te stvari nisu svezane i odriješene u [svim] nebesima, kao u slučaju Petra, nego samo u jednom, jer oni ne dosižu tako visok stupanj moći kao Petar da vezuju i odrješuju u svim nebesima"

(Isti, Tumačenje Matejevog Evanđelja 13:31 [248. god.])

"Gospodin govori Petru: "A ja tebi kažem", kaže, "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga..." [Mt 16, 18-19]. Na njemu [Petru] gradi on Crkvu i njemu daje zapovijed da pase ovce [Iv 21,17] i, premda podjeljuje sličnu moć svim apostolima, ipak je osnovao jednu stolicu [katedru] i uspostavio svojim autoritetom izvor i unutarnji razlog za to jedinstvo. Zaista, i drugi [apostoli] su bili što i Petar, ali prvenstvo je dano Petru, pri čemu je jasno dano do znanja da je samo jedna Crkva i jedna stolica. Isto tako, svi [apostoli] su pastiri, a stado se pokazuje kao jedno, hranjeno od svih apostola u jednodušnoj suglasnosti. Ako se netko ne drži čvrsto ovog jedinstva s Petrom, može li zamisliti da još uvijek drži vjeru? Ako [bi] napustio Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, može li se još pouzdati da je u Crkvi?"

(Ciprijan Kartaški, Jedinstvo Katoličke Crkve, 4, I. izdanje [251. god.])

"Samo je jedan Bog i jedan Krist i jedna Crkva i jedna stolica utemeljena na Petru riječju Gospodnjom. Nije moguće postaviti drugi oltar ili drugo svećeništvo osim tog jednog oltara i jednog svećeništva. Tko god se drugdje okuplja, rasipnik je."

(Isti, Pisma, 43[40], 5 [253. god.])

"Ondje [Iv 6, 68-69] govori Petar, na kome će biti sagrađena Crkva, naučavajući u ime Crkve i pokazujući da čak i ako se tvrdoglavo i oholo mnoštvo udaljava jer se na želi pokoriti, Crkva se ipak ne udaljava od Krista. Ljudi ujedinjeni sa svećenikom i stado privrženo svom pastiru, to je Crkva. Trebate, dakle, znati da je biskup u Crkvi i Crkva u biskupu, te ako netko nije s biskupom, nije ni u Crkvi. Isprazno si laskaju oni koji se napuhuju nemajući mira sa svećenicima Božjim, vjerujući da su tajno [nevidljivo] u zajedništvu s određenim osobama. Jer Crkva, koja je jedna i katolička, nije podijeljena ili rascijepana, nego istinski ujedinjena i združena sponama svećenika koji pristaju jedan uz drugoga"

(Isto, 66[69], 8)

"Gospodin je pun ljubavi prema ljudima, brzo oprašta a sporo kažnjava. Neka nitko ne očajava glede svoga spasenja. Petar, prvi i najvažniji među apostolima, tri puta je zatajio Gospodina pred malom sluškinjom, ali se pokajao i gorko zaplakao"

(Ćiril Jeruzalemski, Katehetska predavanja, 2, 19 [350. god.])

"[Šimun Čarobnjak] tako je obmanuo grad Rim da mu je Klaudije podigao spomenik... Dok se ta zabluda širila, stigli su Petar i Pavao, plemeniti par vladara Crkve, i popravili zlo... [U]potrijebili su oružje jednodušnosti u molitvi protiv Čarobnjaka i zbacili ga na zemlju. Bilo je to zaista čudesno, a opet nije bilo nikakvo čudo, je Petar je bio tamo – onaj koji se brine o ključevima neba [Mt 16,19]"

(Isto, 6, 4)

"U snazi istog Duha Svetoga, Petar, koji je kako poglavar apostola, tako i čuvar ključeva kraljevstva nebeskoga, ozdravio je u ime Kristovo uzetoga u Lidi, koja se danas zove Diospolis [Dj 9, 32-34]"

(Isto, 17, 27)

"Ali što je pogreška... onoga koji ne ostaje na temeljima jedne Crkve koja je od Krista utemeljena na stijeni [Mt 16, 18], može se naučiti iz ovoga, što je Krist rekao jedino Petru: "što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." [Mt 16,19]"

(Firmilijan, zapisano u: Ciprijan Kartaški, Pisma, 74[75], 16 [253. god.])

"[Papa] Stjepan [I]... ponosi se mjestom svog biskupstva i brani tvrdnju da posjeduje nasljedstvo Petra, na kojem su položeni temelji Crkve [Mt 16,18]... [Papa] Stjepan... proglašava da drži nasljedstvo Petrovog prijestolja"

(Isto, 74[75], 17 [253. god.])

"[Isus je rekao:] Šimune, moj sljedbeniče, tebe sam učinio temeljem svete Crkve. Na vrijeme sam te prozvao Petar, jer ti ćeš podupirati sve njene građevine. Ti si nadzornik onih koji će na Zemlji za mene graditi Crkvu. Ako bi poželjeli graditi što je lažno, ti, temelj, ćeš ih osuditi. Ti si poglavar izvora iz kojega teče moj nauk, ti si načelnik mojih učenika. Kroz tebe ću napojiti sve narode. Tvoja je ta slatkoća koja daje život, koju ja podjeljujem. Tebe sam izabrao da budeš, kako je bilo, prvorođeni u mojoj ustanovi tako da, poput nasljednika, možeš biti upravitelj mojeg blaga. Tebi sam dao ključeve mojega kraljevstva. Evo, tebi sam dao ovlasti nad svojim blagom"

(Efrem Sirski, Propovijedi, 4, 1 [351. god.])

"Ne možete poreći da ste svjesni da je u gradu Rimu biskupska stolica bila prvo dana Petru, stolica u kojoj je Petar sjedio, isti onaj koji je bio glava - to je razlog zašto je bio zvan Kefa ["Stijena"] - svih apostola, jedinstvena stolica u kojoj se održava sveopće jedinstvo."

(Optat Milevski, Raskol donatista, 2, 2 [367. god.])

"[Krist] odgovori: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju..." Nije li tada učvrstio vjeru čovjeka kome je, u skladu sa svojim ovlastima, dao kraljevstvo, koga je nazvao stijenom, proglašavajući ga pri tom temeljem Crkve [Mt 16,18]?"

(Ambrozije, Vjera, 4, 5 [379. god.])

"Petar je taj kome je rekao: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju" [Mt 16,18]. Gdje je Petar, tamo je Crkva. A gdje je Crkva, tamo nema smrti, nego život vječni"

(Isti, Tumačenje dvanaest Davidovih psalama, 40, 30 [389. god.])

"Slično je odlučeno... da treba biti proglašeno da... je sveta Rimska Crkva smještena na čelo [ostalih crkvi] ne saborskim odlukama drugih crkvi, nego je primila prvenstvo evanđeoskim glasom našeg Gospodina i Spasitelja, koji kaže: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga... " [Mt 16:18-19]. Prvo sjedište je, prema tome, ono Petra apostola, ono Rimske Crkve, koje nema niti mrlje niti nesavršenstva niti išta slično"

(Papa Damaz I., Damazov dekret, 3 [382. god.])

""Ali", ti [Jovinijan] ćeš reći, "Petar je onaj na kome je osnovana Crkva" [Mt 16,18]. Pa... jedan među dvanaestoricom je izabran da im bude poglavar, kako bi se izbjegla svaka prilika za podjelu"

(Jeronim, Protiv Jovinijana, 1, 26 [393. god.])

"Ne slijedim niti jednog vođu osim Krista i ne pridružujem se u zajedništvo nikome osim Vašoj blagoslovljenosti [pape Damaza I.], to jest, Petrovoj stolici. Znam da je ovo stijena na kojoj je Crkva sagrađena. Tko god blaguje Jaganjca izvan ove kuće, svetogrdan je. Tko god nije u Noinoj arci, poginut će kad nadođe poplava."

(Isti, Pisma, 15, 2 [396. god.])

"Šimun Petar, sin Ivanov, iz sela Betsaide u zemlji Galilejskoj, brat Andrije apostola, a sam načelnik apostola, nakon što je bio biskup crkve u Antiohiji i nakon što je propovijedao Dispersionu... požurio je u Rim druge godine Klaudija da porazi Šimuna Čarobnjaka i zauzeo tamošnju stolicu kroz dvadeset i pet godina, do kraja, tj. četrnaeste godine Nerona. Iz njegovih ruku primio je krunu mučeništva bivši pribijen na križ s glavom prema zemlji i nogama prema gore, ustvrdivši da nije dostojan da bude razapet na isti način kao i njegov Gospodin"

(Isti, Životi slavnih ljudi, 1 [396. god.])

"U traženju Božjih stvari... prepoznali ste da sud treba biti predan nama [papi], i pokazali da znate što pripada Apostolskoj Stolici [Rimu], ako svi mi u ovoj situaciji želimo slijediti samog apostola [Petra] iz koga je izrasla sama biskupija i ukupni autoritet ovoga imena."

(Papa Inocent I., Pisma, 29, 1 [408. god.])

"Među ovima [apostolima] samo je Petar gotovo svugdje zaslužio predstavljati cijelu Crkvu. Zbog tog predstavljanja Crkve, koje je samo on nosio, zavrijedio je čuti "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga""

(Augustin, Propovijedi, 295, 2 [411. god.])

"Ako sam red biskupskog nasljedstva treba biti razmotren, koliko ih [rimske biskupe] onda istinitije i sigurnije brojimo od samog Petra kojemu je, kao onome koji predstavlja cijelu Crkvu, Gospodin rekao, "na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju"...[Mt 16,18]. Petra je naslijedio Lino, Lina Klement... U ovom nizu naslijeđa, donatistički biskup ne može biti pronađen"

(Isti, Pisma, 53, 1, 2 [412. god.])

"Neke su stvari rečene koje se izgleda odnose posebno na apostola Petra, a značenje im ipak nije jasno ako se ne poveže sa Crkvom, koju je, kao što mu je priznato, predstavljao na račun prvenstva koje je posjedovao među ostalim učenicima. Primjerice "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga" i drugi slični odlomci. Na isti način, Juda predstavlja one Židove koji su bili Kristovi neprijatelji"

(Isti, Tumačenje psalma 108., 1 [415. god.])

"Filip, prezbiter i poslanik [pape Celestina I.] reče: "Nudimo zahvalu svetoj i časnoj sinodi, jer kad smo vam pročitali pisma našeg svetog i blagoslovljenog pape... i vi ste se pridružili svetoj glavi vašim svetim odobravanjem. Jer vašem blaženstvu nije nepoznato da je glava sveukupne vjere, glava svih apostola, blaženi Petar apostol.""

(Efeški sabor, Djela sabora, II. sjednica [431. god.])

"Filip, prezbiter i poslanik Apostolske stolice reče: "Nema sumnje i zapravo se znalo kroz sve vjekove, da je sveti i najblaženiji Petar, vladar i poglavar apostola, stup istine i temelj Katoličke Crkve, primio ključeve kraljevstva od našeg Gospodina Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda i da je njemu dana vlast odrješivanja i vezivanja grijeha: koji do danas i zauvijek i živi i sudi u svojim nasljednicima.""

(Isto, III. sjednica [431. god.])

"Ustrajte u strahu Božjem i nepokolebljivoj vjeri, na [Patriku] kao na Petru sagrađena je [irska] crkva; njemu je njegovo apostolstvo dodijeljeno od Boga; njega vrata paklena ne nadvladavaju"

(Sehnal Irski, Himna u slavu sv. Patrika, 3 [444. god.])

"Naš Gospodin Isus Krist... postavio je temeljnu zadaću na blaženog Petra, načelnika svih apostola... Želio je da onaj koji je bio primljen u partnerstvo u svom nepodijeljenom jedinstvu bude imenovan onim što je on sam bio, kad je rekao "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju" [Mt 16,18], tako da građevina vječnog hrama može počivati na Petrovoj čvrstoj stijeni, jačajući svoju Crkvu tako sigurno da ju ni ljudski nepromišljeni napadi ni vrata pakla ne mogu nadvladati"

(Papa Leon I., Pisma, 10, 1 [445. god.])

"Naš Gospodin Isus Krist... ustanovio je obožavanje koje pripada božanskoj [kršćanskoj] religiji... Ali Gospodin je želio da se sakrament ovog dara odnosi na sve apostole na takav način da se može naći prvenstveno u najblagoslovljenijem Petru, najvišem od svih apostola. I želio je da njegovi darovi teku u cijelo tijelo od Petra samoga, kao od glave, na takav način da bi svatko tko bi se usudio odijeliti od zajedništva s Petrom, shvatio da više nije dionik božanskog otajstva"

(Isto, 10, 2-3)

"Iako biskupi imaju zajedničko dostojanstvo, nisu svi na istom položaju. Čak i među blaženim apostolima, premda su bili jednaki u časti, postojala je određena razlika u moći. Svi su bili jednaki u tome što su bili izabrani, ali jednom je bilo dano biti nadređen ostalima... [Tako danas kroz biskupe] briga sveopće Crkve bi pritekla u jedno sjedište Petra, i ništa nikad ne smije biti u sukobu s ovom glavom"

(Isto, 14, 11)

"Zbog toga ga [Dioskora] je presveti i blaženi Leon, nadbiskup velikog i starog Rima, kroz nas i kroz ovaj nazočni presveti sinod, zajedno s trostruko blaženim i sve-slavnim Petrom apostolom, koji je stijena i temelj Katoličke Crkve i temelj pravovjerne vjere, lišio biskupstva"

(Kalcedonski sabor, Djela sabora, III. sjednica [451. god.])

Povijesna svjedočanstva o papinskom primatu

2008-12-27T14:19:00.007+01:00

''Nas su, predragi, pogodile nenadane i uzastopne neprilike i nemili događaji. Zato se kasnije nego kanimo prihvaćamo posla oko prilika što se kod vas još uvijek ispituju. To je za Božje izabranike tuđa i strana podjela. Nju su nekolicina pojedinaca koji su nepromišljeni i preuzeti raspalili do tolike bezumnosti da se uvelike ozloglasilo vaše ime koje je časno, slavno i obljubljeno kod svih ljudi… Prihvatite naš savjet i nećete se pokajati… Ako pak ne budu htjeli poslušati ono što im je Bog preko nas rekao [tj. da moraju ponovo uspostaviti svoje vođe] , neka znaju da sami sebe upliću u nemalu pogrešku i opasnost… Pribavit ćete nam radost i veselje ako poslušate što smo vam po Duhu Svetomu napisali i nepravednu srdžbu svoje zavisti uništite po pozivu koji s obzirom na mir i slogu izrazismo u ovome pismu.''

(Papa Klement Rimski, Poslanica Korinćanima, 1. 58-59. 63 [80. god.])

"Stoga ćeš [Herma] napisati dvije knjižice i jednu poslati Klementu [rimskom biskupu], a drugu Graptu. Klement će ju onda poslati gradovima vani, jer je to njegova dužnost"

(Herma, Pastir 2:4:3 [80. g. po Kristu])

"Ignacije... također crkvi koja predsjedava u zemlji Rimljana, vrijednoj Boga, vrijednoj časti, vrijednoj blagoslova, vrijednoj slave, vrijednoj uspjeha, vrijednoj posvećenja i, jer držite predsjedništvo u ljubavi, imenovanoj po Kristu i imenovanoj po Ocu"

(Ignacije Antiohijski, Poslanica Rimljanima, 1, 1 [110. god.])

"Vi [Rimska crkva] nikome niste zavidjeli, nego ste druge poučili. Želim samo da ono što ste propisali u svojim uputama ostane na snazi"

(Isto, 3, 1)

"Jer je od početka bio vaš običaj činiti dobro svoj braći na različite načine i slati priloge svim crkvama u svakom gradu... Ovaj običaj vaš blagoslovljeni biskup Soter ne samo da je sačuvao, nego ga je i pojačao, opskrbivši obilno svete dobrima i obraćajući se ohrabrujućim riječima, kao otac svojoj djeci, braći koja putuju"

(Dionizije Korintski, Pismo papi Soteru, zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest 4, 23, 9 [170 god.])

"Danas smo proslavili sveti dan Gospodnji, pri čemu smo pročitali Vaše pismo [pape Sotera]. Kad god ga budemo čitali [u crkvi], moći ćemo se okoristiti, isto kao i kad čitamo prethodno pismo koja nam je napisao Klement"

(Isto, 4, 23, 11)

"I kad su se pojavila neslaganja oko ovih nesretnika [Montanista], braća u Galiciji su još jednom [poslala pisma] braći u Aziji i Frigiji te posebno Eleuteriju, koji je tada [175, god.] bio biskup Rimljana, posredujući za mir među crkvama"

(Lionski mučenici, zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijed 5,3,4 [312. god.])

"I isti mučenici preporučivahu također Ireneja, koji je u to vrijeme [175. god.] već bio svećenik lionske zajednice, spomenutom rimskom biskupu, dajući obilno svjedočanstvo tom čovjeku, kao što pokazuje sljedeći izraz: "Još jednom i uvijek molimo da se radujete u Bogu, papa Eleuterije. Zadužili smo brata i sudruga Ireneja da vam preda ovo pismo, te vas molimo da ga primite kao revnitelja oko Kristova saveza""

(Isto, 5, 4, 1-2)

"Ali pošto bi bilo predugo nabrajati u ovakvom djelu naslijeđe svih crkvi, postidjet ćemo sve one koji se na bilo koji način, bilo kroz samozadovoljnost ili oholost, ili kroz sljepoću i zlo mišljenje, skupljaju drugdje nego što je primjereno, pokazujući ovdje na naslijeđe biskupa najveće i najstarije crkve poznate svima, osnovane i organizirane u Rimu od dvojice najslavnijih apostola, Petra i Pavla - one crkve koja ima predaju i vjeru koja dolazi k nama nakon što je proglašena ljudima od apostola. Jer s ovom Crkvom, zbog njenog uzvišenog porijekla, sve se crkve moraju složiti, tj. svi vjerni u cijelome svijetu i po njoj su vjerni svugdje održavali apostolsku predaju".

(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 3, 2 [189. god.])

"U to vrijeme [190. god.] pojavilo se pitanje od nemalog značaja. Jer su crkve [Male] Azije, iz starije predaje držale da četrnaesti dan mjeseca, na koji je Židovima bilo zapovjeđeno da žrtvuju janje, treba biti proslavljen kao dan Spasiteljeve Pashe... Ali to nije bio običaj crkvi u ostatku svijeta... koje su održavale praksu, iz apostolske predaje, koja prevladava do današnjih dana, prekidanja posta [korizme] ne drugog dana nego onog Spasiteljeva uskrsnuća [nedjelja]. Sinode i skupovi biskupa održani su o ovom pitanju, i svi su jednodušno, u uzajamnom slaganju sastavili crkvenu odluku da se otajstvo Gospodinovog uskrsnuća treba slaviti ne drukčije nego na dan Gospodnji i da trebamo slaviti završetak pashalnog posta jedino na taj dan... Odmah potom, [papa] Viktor, koji je predsjedao crkvi Rima, pokušao je odsjeći od zajednice župe [Male] Azije, s crkvama koje su se složile s njima, kao nepravovjerne. I napisao je pisma i proglasio svu braću ondje potpuno izopćenom. Ali ovo nije zadovoljilo sve biskupe i oni su ga molili da razmotri mogućnost mira i susjedskog jedinstva i ljubavi... [Irenej] je primjereno savjetovao Viktoru da ne bi trebao odsjeći sve crkve Božje koje održavaju predaju starog običaja"

(Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 5, 23, 1 – 24, 11)

"Tako je onda Irenej molio i pregovarao [s papom Viktorom] zagovarajući mir među crkvama - [Irenej koji je bio] čovjek dobro poznat jer je bio mirotvorac i u imenu i u karakteru. I dopisivao se pismima ne samo s Viktorom nego i s mnogim crkvenim vladarima"

(Isto, 24, 18)

"Gospodin govori Petru: "A ja tebi kažem", kaže, "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." [Mt 16:18-19].... Na njemu [Petru] gradi on Crkvu i njemu daje zapovijed da pase ovce [Iv 21:17], i premda pridjeljuje sličnu moć svim apostolima, ipak je osnovao jednu stolicu [katedru] i uspostavio svojim autoritetom izvor i unutarnji razlog za to jedinstvo. Zaista, i drugi su bili što i Petar [apostoli], ali prvenstvo je dano Petru, pri čemu je jasno dano do znanja da je samo jedna Crkva i jedna stolica. Isto tako, svi [apostoli] su pastiri, a stado se pokazuje kao jedno, hranjeno od svih apostola u jednodušnoj suglasnosti. Ako se netko ne drži čvrsto ovog jedinstva s Petrom, može li zamisliti da još uvijek drži vjeru? Ako [bi] napustio Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, može li se još pouzdati da je u Crkvi?"

(Ciprijan Kartaški, Jedinstvo Katoličke crkve, 4; 1. izdanje [251. god.])

"Ciprijan [papi] Korneliju, svom bratu. Pozdrav... Odlučili smo poslati i šaljemo Vam pismo iz cijele provincije [gdje se nalazim] tako da bi svi naši sudrugovi mogli dati svoje odlučeno odobrenje i podršku vama i vašoj zajednici, to jest, i jedinstvu i milosrđu Katoličke Crkve"

(Isti, Pisma, 48, 1, 3 [253. god.])

"Ciprijan Antonijanu, svom bratu. Pozdrav... Napisao si... da bih ja trebao proslijediti kopiju istog pisma našem sudrugu [papi] Korneliju, tako da bi, ostavivši po strani svoju zabrinutost, mogao znati da držiš zajedništvo s njim, to jest, s Katoličkom Crkvom"

(Isto, 55[52], 1)

"Kornelije je bio proglašen biskupom odlukom Boga i njegovog Krista, svjedočanstvom sveg svećenstva, pljeskom ljudi tada prisutnih, od zbora časnih svećenika i dobrih ljudi... kad je mjesto Fabijana, koje je Petrovo mjesto, dostojanstvo svećeničke stolice, bilo prazno. Pošto je bilo zauzeto i voljom Božjom i potvrđeno pristankom svih nas, tko god sada želi postati biskup mora to učiniti izvan [Crkve]. Jer ne može imati crkveni položaj tko ne drži jedinstvo Crkve"

(Isto, 55[52], 8)

"S lažnim biskupom pridijeljenim sebi od krivovjeraca, usuđuju se čak zaploviti i nositi pisma od raskolnika i bogohulnika Petrovoj stolici i glavnoj crkvi [pape u Rimu], u kojoj svećeničko jedinstvo ima svoj izvor"

(Isto, 59, 14)

"[Papa] Stjepan... ponosi se mjestom svog biskupstva i brani tvrdnju da posjeduje nasljedstvo Petra, na kojem su položeni temelji Crkve [Mt 16:18]... Stjepan... proglašava da drži nasljedstvo Petrovog prijestolja"

(Firmilijan, skupljeno u Ciprijanovim Pismima 74[75], 17[253. god.])

"Sud [koji se tiče Atanazija] trebao je biti učinjen ne onako kako je bio, nego prema crkvenom zakonu. Bilo je dostojno svih vas da nam pišete, tako da se pravednost toga može vidjeti kao da izvire od svih... Zar ne znate da je običaj da prvo pišete nama i onda za pravednu odluku da bude poslana iz ovog mjesta [iz Rima]? Ako, dakle, ikoja takva sumnja postoji nad tamošnjim biskupom [Atanazijem Aleksandrijskim], primjedba o tome trebala je biti napisana ovdašnjoj crkvi. Ali sada, nakon što su učinili kako im se svidjelo, oni žele pribaviti naše slaganje, premda ga nikad nismo osudili. Niti su takve odredbe Pavla, niti su takve predaje Otaca. Ovo je druga vrsta postupka i nova praksa... Ono što pišem o ovome je za opće dobro. Jer ono što smo čuli od blaženog apostola Petra, te vam stvari naznačujem"

(Papa Julije I., Pismo u korist Atanazija [341. god.], zapisano u: Atanazije, Obrana protiv Arijevaca, 20-35)

"Ako bilo koji biskup izgubi presudu u nekom slučaju [odlukom njegovih sudrugova biskupa], a ostane u uvjerenju da je njegov slučaj dobar a ne loš, kako bi slučaj mogao iznova biti prosuđen... poštujmo uspomenu apostola Petra, tako da oni koji su donijeli sud pišu Juliju, rimskom biskupu, pa da on, ako se čini prikladno, može osobno poslati posrednike i presuda može biti donesena ponovo od biskupa susjedne provincije"

(Sabor u Sardici, kanon 3. [342. god.])

"Ako bi koji biskup bio svrgnut sudom biskupa smještenih u susjedstvu, i ako bi izjavio da će tražiti daljnji ispravak, drugi ne smije biti postavljen u njegovo sjedište dok biskup Rima ne bude upoznat sa slučajem i ne donese presudu"

(Isto, kanon 4.)

"U gradu Rimu biskupska stolica bila je dana prvo Petru, stolica u kojoj je Petar sjedio, isti onaj koji je bio glava - to je razlog zašto je bio zvan Kefa ["Stijena"] - između svih apostola, jedinstvena stolica u kojoj se održava sveopće jedinstvo. Ni apostoli pojedinačno ne proizlaze od sebe samih i svatko tko bi [se usudio] postaviti drugu stolicu nasuprot toj jedinoj stolici bio bi, samim činom, raskolnik i grešnik... Prisjetite se, dakle, porijekla vaše stolice, vi koji želite polagati pravo na naslov svete Crkve"

(Optat Milevski, Raskol donatista, 2, 2 [367 god.])

''Biskup Konstantinopola će imati prvenstvo časti nakon biskupa Rima, jer njegov je grad Novi Rim"

(I. carigradski sabor, kanon 3. [381. god.])

''Slično je odlučeno... da treba biti proglašeno da... je sveta Rimska Crkva smještena na čelo ne saborskim odlukama drugih crkvi, nego je primila prvenstvo evanđeoskim glasom našeg Gospodina i Spasitelja, koji kaže: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." [Mt 16:18-19] Prvo sjedište, prema tome, je ono Petra apostola, ono Rimske Crkve, koje nema niti mrlja niti nesavršenstva niti išta slično"

(Papa Damaz I., Damazov dekret, 3 [382. god.])

"Prepoznajemo u pismu Vaše svetosti [pape Siricija] budnost dobrog pastira. Vjerno motrite na povjerena Vam vrata i s pobožnom brigom branite Kristovo stado [Iv 10:7 ss], Vi koji ste vrijedni da Vas Gospodinove ovce čuju i slijede"

(Ambrozijeva sinoda, Sinodsko pismo papi Siriciju [389. god.])

"Ne slijedim niti jednog vođu osim Krista i ne pridružujem se u zajedništvo nikome osim Vašoj blagoslovljenosti [pape Damaza I.], to jest, Petrovoj stolici. Znam da je ovo stijena na kojoj je Crkva sagrađena. Tko god blaguje Jaganjca izvan ove kuće, svetogrdan je. Tko god nije u Noinoj arci, poginut će kad nadođe poplava."

(Jeronim, Pisma, 15, 2 [396. god.])

''Ovdje je crkva podijeljena u tri dijela, od kojih svaki nastoji pridobiti me za sebe... U međuvremenu nastavljam vapiti: "Prihvaćam onoga koji je pridružen Petrovoj stolici!"... Stoga, molim Vašu blaženost [papu Damaza I].... recite mi s kime trebam komunicirati u Siriji."

(Isto, 16, 2)

"Postoje mnoge druge stvari koje me na najprikladniji način drže u krilu [Katoličke Crkve]. Jednodušnost ljudi i naroda drži me ovdje. Njezin autoritet, uveden u čudima, othranjen nadom, uvećan ljubavlju i potvrđen njenom starošću, drži me ovdje. Naslijeđe svećenika, od samog sjedišta apostola Petra, kome je Gospodin nakon uskrsnuća povjerio nadležnost pastirstva nad svojim ovcama [Ivan 21:15-17], do trenutnog biskupstva [pape Siricija]"

(Augustin, Protiv pisma Manija zvanog "Temelj", 5 [397 god.])

"[U ovom slučaju Pelagija] dva su vijeća već poslana Apostolskoj Stolici [rimskom biskupu] te su odande došli i odgovori. Slučaj je pri kraju; neka i ta greška bude pri kraju!"

(Isti, Propovijedi, 131, 10 [411. god.])

"Ako bi se čulo o slučajevima od većeg značaja [na saboru], oni trebaju, kao što sinoda određuje i kao što dobar običaj zahtijeva, nakon biskupske prosudbe, biti upućeni Apostolskoj Stolici"

(Papa Inocent I., Pisma, 2, 3, 6 [408. god.])

"U traženju Božjih stvari... slijedeći primjere drevne predaje... ojačali ste... snagu vaše vjere pravim razumom, jer ste prepoznali da sud treba biti predan nama, i pokazali da znate što pripada Apostolskoj Stolici, ako svi mi u ovoj situaciji želimo slijediti samog apostola [Petra] iz koga je izrasla sama biskupija i ukupni autoritet ovoga imena. Slijedeći njega, znamo kako osuditi zla baš kao što znamo odobriti ono što je pohvalno. Ili radije, čuvajući vašom svećeničkom službom ono što su Oci uspostavili, niste smatrali da je ono što su oni odlučili, ne ljudskom nego božanskom prosudbom, nešto što se može pogaziti. Oni nisu ništa smatrali završenim, čak i ako se ticalo dalekih i udaljenih provincija, dok nije došlo do ovog Sjedišta [Rima], tako da ono što je bilo samo izjava može biti potvrđeno autoritetom ovog Sjedišta i tako drugih crkvi - baš kao što sve vode proizlaze iz svog prirodnog izvora i, kroz razne predjele cijelog svijeta, ostaju čiste tekućine nepokvarene glave..."

(Isto, 29, 1)

"Nalažemo vam [mojim izaslanicima na saboru u Efezu] neophodan zadatak čuvanja autoriteta Apostolske Stolice. I ako predane vam upute moraju ovo spomenuti i ako morate biti prisutni u skupu, ako dođe do neslaganja, nije na vama da se pridružite borbi nego da presudite [u moju korist]"

(Papa Celestin I., Pisma, 17 [431. god.])

"Filip, prezbiter i poslanik [pape Celestina I.] reče: "Nudimo zahvalu svetoj i časnoj sinodi, jer kad smo vam, sveti članovi, pročitali pisma našeg svetog i blagoslovljenog pape, našim svetim glasovima, i vi ste se pridružili svetoj glavi vašim svetim odobravanjem. Jer vašem blaženstvu nije nepoznato da je glava sveukupne vjere, glava svih apostola, blaženi Petar apostol. A budući da smo sad stigli, nakon mnogih bura i oluja, molimo vas da zapovjedite da nam se izloži što je učinjeno na ovoj svetoj sinodi prije našeg dolaska; kako bi prema mišljenju našeg blagoslovljenog pape i ovog nazočnog svetog skupa, mogli potvrditi njihove odluke""

(Efeški sabor, Djela sabora, II. sjednica [431. god.])

"Naš Gospodin Isus Krist... ustanovio je obožavanje koje pripada božanskoj religiji... Ali Gospodin je želio da se sakrament ovog dara odnosi na sve apostole na takav način da se može naći prvenstveno u najblagoslovljenijem Petru, najvišem od svih apostola. I želio je da njegovi darovi teku u cijelo tijelo od Petra samoga, kao od glave, na takav način da bi svatko tko bi se usudio odijeliti od zajedništva s Petrom, shvatio da više nije dionik božanskog otajstva...
[Vi, moja braćo], morate shvatiti s nama, naravno, da je Apostolska Stolica - izvan poštovanja za nju, mislim - u bezbrojnim prilikama bila konzultirana od biskupa čak i u vašoj provinciji [Vienne]. I kroz priziv različitih slučajeva ovoj Stolici, odluke su bile ili povučene ili potvrđene, kao što zapovijeda dugo postojeći običaj"

(Papa Leon I., Pisma, 10, 2-3 [445. god.])

"Za odluku biskupa koja je protivna Nicejskom rješenju, u zajedništvu s vašom vjernom pobožnošću, proglašavam da je nevaljana i poništavam je autoritetom svetog apostola Petra"

(Isto, 110)

"Ako je po tvom shvaćanju, [Atanazije Solunski],u vezi slučaja koji treba biti razmotren i odlučen zajednički s tvojom braćom, njihova odluka bila je drukčija nego što si želio, onda neka cijeli slučaj, zajedno sa zapisom događaja bude upućen nama... Iako biskupi imaju zajedničko dostojanstvo, nisu svi na istom položaju. Čak i među blaženim apostolima, premda su bili jednaki u časti, postojala je određena razlika u moći. Svi su bili jednaki u tome što su bili izabrani [za apostole], ali jednom je bilo dano biti nadređen ostalima... [Tako danas kroz biskupe] briga sveopće Crkve bi pritekla u jedno sjedište Petra, i ništa nikad ne smije biti u sukobu s ovom glavom"

(Isto, 14, 11)

"Opominjemo te u svakom smislu, časni brate, da poslušaš pokorno ono što je napisao od najblagoslovljeniji papa iz grada Rima, jer blaženi Petar, koji živi i predsjedava u svom sjedištu, pribavlja istinu vjere onima koji je traže. Jer mi, radi našeg zanimanja za mir i vjeru, ne možemo presuđivati slučajeve bez pristanka rimskog biskupa"

(Petar Krizolog, Pisma, 25, 2 [449. god.])

"Biskup Paskanije, čuvar Apostolske Stolice, stade u sredinu [saborskih otaca] i reče, "Primili smo upute iz ruku najblagoslovljenijeg apostolskog biskupa grada Rima [pape Leona I], koji je glava svih crkvi, a te upute kažu da Dioskoru ne treba dopustiti da sjedi u [prisutnom] skupu, a ako pokuša zauzeti mjesto treba biti izbačen. Ove upute moramo provesti."

(Kalcedonski sabor, Djela sabora, I. sjednica [451. god.])

"Nakon čitanja prethodne poslanice [Leonove knjige], najčasniji biskupi su povikali: "Ovo je vjera otaca! Ovo je vjera apostola! Tako svi vjerujemo! Tako pravovjerni vjeruju! Neka je izopćen onaj koji tako ne vjeruje! Petar je tako progovorio kroz Leona!""

(Isto, II. sjednica)

"Vaša najslađa svetost, [biskup Eulogije Aleksandrijski], mnogo mi je govorila u svom pismu o stolici Svetog Petra, princa apostola, govoreći da on sam sada sjedi na njoj u osobama njegovih nasljednika. I zaista priznajem da sam nevrijedan... Rado sam prihvatio sve što je rečeno u onome što mi je on govorio o Petrovoj stolici, tko zauzima Petrovu stolicu. I, premda me posebna čast prema meni ne veseli... tko može zanemariti da je sveta Crkva učinjena čvrstom na čvrstoći princa apostola, koji je svoje ime izveo iz čvrstoće svoga uma, tako da bude prozvan Petar po stijeni. I njemu je rekao glas Istine, "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga" [Mt 16:19]. I još mu je rečeno, "Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću." [Lk 22:32]. I još jednom, "Šimune Ivanov, voliš li me? Pasi ovce moje!" [Iv 21:17]"

(Papa Grgur I., Pisma, 40 [597. god.])

Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama ''Nostra aetate'' (II. vatikanski sabor, 28. X. 1965.)

2008-12-26T13:43:00.003+01:00

1. Proslov

U naše vrijeme, kad se ljudski rod iz dana u dan sve uže sjedinjuje i kada rastu međusobne veze između različitih naroda, i Crkva pažljivo promatra u kakvom odnosu stoji prema nekršćanskim religijama. Na osnovi svoje zadaće da promiče jedinstvo i ljubav medu ljudima a također i među narodima, ona prije svega svraća svoju pozornost na ono što je ljudima zajedničko i što ih vodi do međusobnog zajedništva.

Svi su, naime, narodi jedna zajednica; imaju isti iskon, jer je Bog sav ljudski rod nastanio po svoj površini zemaljskoj; svima je posljednji cilj Bog, čija se providnost i svjedočanstvo dobrote, a i naum spasenja protežu na sve, dok se ne sjedine izabrani u svetom gradu koji će osvijetliti Božji sjaj, gdje će narodi hoditi u njegovu svjetlu. Ljudi očekuju od različitih religija odgovor o skrivenim zagonetkama ljudske egzistencije koje, kao nekada tako i danas, duboko uzbuđuju ljudska srca: što je čovjek, što je smisao i cilj našega života, što je dobro a što je grijeh, odakle boli i zašto, koji put vodi do istinske sreće, što je smrt, sud i nagrada nakon smrti i što je napokon onaj konačni i neizrecivi misterij koji obuhvaća našu egzistenciju i odakle smo došli i kamo idemo?

2. Različite nekršćanske religije

Već od najstarijih pa sve do današnjih vremena nalazimo kod različitih naroda neko zamjećivanje one tajanstvene moći koja je prisutna tokovima svijeta i događajima čovječjeg života, a ponekad štoviše priznavanje najvišeg božanstva ili također Oca. To zamjećivanje i priznavanje prožima njihov život dubokim religioznim smislom. A religije, povezane s napretkom kulture, nastoje raščlanjenijim pojmovima i profinjenijim jezikom odgovoriti na ista pitanja. Tako u hinduizmu ljudi istražuju i izražavaju Božji misterij neiscrpivom plodnošću mitova i oštroumnim pokušajima filozofije, a traže oslobođenje od tjeskobe naše egzistencije ili oblicima asketskog života, ili dubokim razmatranjem ili se utječu Bogu u ljubavi i pouzdanju. U budizmu se, već prema njegovim različitim oblicima, priznaje korjenita nedostatnost ovoga promjenljivoga svijeta te se naučava put kojim će ljudi pobožno i s pouzdanjem postići bilo stanje savršenog oslobođenja ili će uspjeti, svojim vlastitim snagama ili višnjom pomoći, doprijeti do vrhunskog rasvjetljenja. Tako i ostale religije širom svega svijeta nastoje različitim načinima priteći u pomoć nemiru ljudskoga srca predlažući putove, tj. nauke i pravila života i svete obrede.

Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem promatra te načine djelovanja i življenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome razlikuju od onoga što ona sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude. Ali ona bez prekida naviješta i dužna je naviještati Krista, »koji je put, istina i život« (Iv 14, 6), u kome ljudi nalaze puninu religioznog života, u kome je Bog sve sa sobom pomirio.

Ona stoga opominje svoju djecu da razborito i s ljubavlju putem razgovora i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija, svjedočeći kršćansku vjeru i život, priznaju, čuvaju i promiču ta duhovna i moralna dobra kao i te socijalno-kulturne vrednote.

3. Islamska religija

Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom.

Budući da je tijekom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude.

4. Židovska religija

Istražujući misterij Crkve, ovaj se Sveti Sabor sjeća veze kojom je narod Novoga saveza duhovno povezan s rodom Abrahamovim.

Kristova Crkva priznaje da se počeci njezine vjere i izabranja, po spasonosnom Božjem otajstvu, nalaze već kod patrijarha, Mojsija i proroka. Ona ispovijeda da su svi Kristovi vjernici, Abrahamovi sinovi po vjeri, uključeni u pozivu istog patrijarha i da se spas Crkve otajstveno predoznačuje u izlasku izabranog naroda iz zemlje ropstva. Stoga Crkva ne može zaboraviti da je po onom narodu, s kojim se Bog udostojio iz svog neizrecivog milosrđa sklopiti Stari savez, primila objavu Staroga zavjeta i da je hrani korijen dobre masline u koju su ucijepljene divlje maslinske mladice pogana. Jer Crkva vjeruje da je Krist, naš mir, križem pomirio Židove i pogane i oboje u sebi učinio jednim. Crkva ima također neprestano pred očima riječi apostola Pavla u svojim sunarodnjacima, kojima »pripada: posinjenje i Slava, Savezi i zakonodavstvo, bogoštovlje i obećanja; njihovi su patrijarsi, od kojih potječe Krist po tijelu« (Rim 9, 4-5), sin Djevice Marije. Sjeća se također da apostoli, temelji i stupovi Crkve, a i mnogi od onih prvih učenika koji su navijestili Kristovo evanđelje svijetu potječu od židovskog naroda.

Kako svjedoči Sveto pismo, Jeruzalem nije spoznao vrijeme svog pohoda, i Židovi velikim dijelom nisu primili evanđelja, dapače mnogi su se suprotstavili njegovu širenju. Usprkos tomu, prema Apostolu, Židovi ostaju sveudilj vrlo dragi Bogu, čiji su darovi i poziv neopozivi, zbog otaca. Zajedno s prorocima i s istim apostolima očekuju dan, koji je znan samo Bogu, u koji će svi narodi jednim glasom zazivati Gospodina i »služiti mu jednodušno« (Sef 3, 9).

Kad je dakle kršćanima i Židovima zajednička tako velika duhovna baština, ovaj Sveti sabor želi gajiti i preporučiti međusobno poznavanje i poštivanje jednih i drugih, koje se zadobiva osobito biblijskim i teološkim studijem i bratskim razgovorima.

Premda su židovske vlasti sa svojim sljedbenicima insistirale na Kristovoj smrti, ipak se ono što je u njegovoj muci počinjeno ne može uračunavati niti svim Židovima bez razlike koji su tada živjeli, niti današnjim Židovima. Iako je Crkva novi Božji narod, neka se ipak Židovi ne prikazuju kao da su od Boga odbačeni i prokleti, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga pisma. Stoga neka svi paze da u katehezi i u propovijedanju Božje riječi ne naučavaju nešto što se ne bi slagalo s evanđeoskom istinom i Kristovim duhom.

Stoga Crkva, koja osuđuje sve progone protiv bilo kojih ljudi, sjećajući se zajedničke baštine sa Židovima, potaknuta religioznom evanđeoskom ljubavlju a ne političkim motivima, žali mržnju, progone, očitovanja antisemitizma kojima su u bilo koje vrijeme i s bilo koje strane Židovi bili pogođeni.

Uostalom Krist je, kako je Crkva uvijek držala i drži, pretrpio svoju muku i smrt dobrovoljno, neizmjernom ljubavlju, zbog grijeha sviju ljudi, da bi svi postigli spasenje. Kad dakle Crkva propovijeda, dužnost joj je da naviješta Kristov križ kao znak sveopće Božje ljubavi i izvor sve milosti.

5. Sveopće bratstvo isključuje svaku diskriminaciju

Ne možemo naime zazivati Boga, Oca sviju, ako otklanjamo da se bratski ponašamo prema nekim ljudima, stvorenima na Božju sliku. Odnos se čovjeka prema Bogu Ocu s odnosom čovjeka prema ljudskoj braći tako povezuje da Pismo kaže: »Tko ne ljubi, nije upoznao Boga« (1 Iv 4, 8).

Time se uklanja temelj svakoj teoriji ili praksi koja između čovjeka i čovjeka, između naroda i naroda uvodi diskriminaciju u ljudskom dostojanstvu i u pravima koja odatle proizlaze.

Crkva dakle osuđuje svaku diskriminaciju ljudi koja se provodi zbog rase ili boje, društvenog položaja ili religije kao stranu Kristovu duhu. Zato Sveti Sabor idući tragovima svetih apostola Petra i Pavla, žarko zaklinje Kristove vjernike da »vladajući se lijepo među poganima« (1 Pt 2, 12), ako je moguće, koliko je do njih, žive u miru sa svim ljudima, tako da budu doista sinovi Oca koji je na nebesima.

Sve ovo u cjelini i u pojedinostima što je u ovoj Deklaraciji određeno prihvatiše oči Svetoga Sabora, i mi apostolskom vlašću, od Krista nam predanom, sve to zajedno s časnim ocima u Duhu Svetome odobravamo, odlučujemo i određujemo te zapovijedamo da to što je saborski određeno na slavu Božju bude proglašeno.

U Rimu, kod Sv. Petra, dana 28. listopada 1965.

Ja, Pavao, biskup Katoličke crkve (slijede potpisi Otaca)