(1) Budite, sinovi i kćeri, u miru pozdravljeni u imenu Gospodina koji nas je ljubio.
(2) Budući da su Božje odredbe prema vama velike i bogate, silno se preko sveg obilja veselim radi vaših blaženih i slavnih duša: tako ste primili usađenu milost duhovnoga dara.
(3) Stoga se još više u sebi radujem jer se nadam spasiti ukoliko doista vidim da se među vama na vas izlio Duh iz bogatoga Gospodina. Tako me na vama zadivilo moje viđenje koje vas je žudilo.
(4) Uvjeren, dakle, u to i u sebi svjestan da sam među vama mnogo toga rekao znam da je sa mnom na putu pravednosti putovao Gospodin. Također sam na to posve ponukan da vas ljubim više od svoga života jer u vama na nadi u Gospodnji život prebiva velika vjera i ljubav.
(5) Prema tome, ovo sam promislio: ako u skrbi za vas predam određeni dio od onoga što sam primio, bit će mi za plaću što sam bio na usluzi takvim dušama. Pohitih vam poslati ovu malenkost da uz svoju vjeru posjedujete i potpunu spoznaju.
(6) Tri su, dakle, Gospodnje pouke: životna nada, početak i svršetak naše vjere; pravednost, početak i svršetak suđenja; ljubav, svjedočanstvo veselja i radosti zbog djela u pravednosti.
(7) Gospodin nam je doista objavio po prorocima prošle i sadašnje događaje i udijelio nam sažetke spoznaje o budućima. Motreći da se sve, jedno po jedno, obistinjuje kako je Gospodin kazao, dužni smo bogatije i uzvišenije pristupati njegovu strahu.
(8) Ja vam neću kao učitelj već kao jedan od vas nešto malo pokazati. Time ćete se razveseliti u sadašnjim prilikama.
(I) Budući, dakle, da su dani zli i jer vlast posjeduje onaj koji je na djelu, dužni smo, vodeći brigu o sebi, pronaći pravedne Gospodnje odredbe.
(2) Pomoćnici su naše vjere strah i ustrajnost, a suborci s nama strpljivost i uzdržljivost.
(3) Kada to ostaje čisto pred Gospodinom, s time se veseli mudrost, razumnost, znanje, spoznaja.
(4) Preko svih nam je proroka Gospodin objavio da mu ne trebaju žrtve ni paljenice ni prinosi. On, naime, veli:
(5) "'Što će mi mnoštvo vaših žrtava, kaže Gospodin. Sit sam paljenica od ovnova, niti želim mast od janjaca ni krv bikova i jaraca pa da i pristupate da mi se prikažete. Tko je to tražio iz vaših ruku? Ne nastavljajte gaziti moje dvorište! Ako donosite cvijet od brašna, zaludu je. Tamjan mi se gadi. Vaše mlađake i subote ne podnosim" (Iz 1, 11-13).
(6) Navedeno je, dakle, obezvrijedio da novi zakon Gospodina naše ga Isusa Krista, ukoliko je bez prisile - bez jarma - ne posjeduje prinos načinjen od čovjeka.
(7) Istima opet kaže: "Jesam li naredio vašim ocima koji su izašli iz zemlje Egipta da mi prinose paljenice i žrtve?
(8) Ovo sam im, naprotiv, zapovjedio: neka nitko u svome srcu ne snuje zloću protiv svoga bližnjega i neka ne ljubi lažnu prisegu" (Jr 7, 22-23; Zah 8,17).
(9) Treba da shvatimo, ako nismo nerazumni, nakanu dobrote svoga Oca: on nam govori jer želi da potražimo kako mu pristupiti, a da to nije slično onima koji su zalutali.
(10) Nama pak ovako govori: "Bogu je žrtva skrušeno srce; miris miomirisa je Gospodinu srce što slavi svoga Stvoritelja" (Ps 51,19). Dužni smo, braćo, dobro upoznati svoje spasenje da nas ne bi zli u nama načinivši pukotinu za zabludu, kao praćkom odbacio od našega života.
(1) Ponovno pak istima veli o tome: "Zašto mi, kaže Gospodin, postite da se vaš glas danas čuje u kriku? Nisam izabrao taj post, veli Gospodin, niti čovjeka koji ponižava svoju dušu.
(2) Čak ako svoj vrat svinete kao kolut i obučete se u vreću i pepeo, ni taj način ne nazivajte prihvatljivim postom".
(3) Nama pak veli' "Ovo je, gle, post koji sam odabrao, kaže Gospodin: razriješi svaki nepravedni lanac; raščini uzle nepravednih ugovora; otpusti u slobodi satrtoga i razderi svaku nepravednu odredbu. Svoj kruh razlomi gladnome i ako vidiš gola, obuci ga. U svoju kuću uvedi čovjeka bez krova i ako vidiš siromaška ne prezri ga i ne budi daleko od rođaka svoga plemena.
(4) Tada će ujutro bljesnuti tvoja svjetlost i brzo se pojaviti tvoja iscjeljenja. Pred tobom će pak ići tvoja pravednost, a Božja će te slava obaviti.
(5) Tada ćeš vikati. I dok još budeš govorio Bog će reći tu sam ako od sebe ukloniš lanac, pružanje ruke, riječ mrmljanja i ako od duše gladnome dadeš svoj kruh i ako se smiluješ poniženoj duši" (Iz 58, 4-10).
(6) Braćo! Stoga što je Strpljivi predvidio da će narod koji je pripremio po svome Ljubljenome povjerovati u čistoći sve nam je unaprijed objavio da se kao prozeliti ne razbijemo o njihov zakon.
(1) Treba, dakle, da velikim ispitivanjem sadašnjosti pronađemo ono što nas može spasiti. Posvema bježimo od djela bezakonja da nas nikada ne zasužnje djela bezakonja. Također mrzimo zabludu sadašnjega vremena da budemo ljubljeni u budućemu.
(2) Ne dajmo svojoj duši popust te da ona posjeduje vlast zajedno trčati sa zlima i grešnicima: da im ne postanemo slični.
(3) Približila se potpuna sablazan o kojoj je napisano kako kaže Henok. Gospodin je vremena i dane zato skratio da njegov Ljubljeni brže preuzme baštinu.
(4) Ovako govori prorok: "Na zemlji će kraljevati deset kraljevstava. Zatim će se pojaviti mali kralj koji će odjednom pomiriti tri kraljevstva".
(5) Slično o istome veli Daniel: "I vidjeh četvrtu zvijer koja je zla i moćna i opasnija od svih morskih životinja. Iz nje izraste deset rogova, a iz nj ih mali sporedni rog te on istodobno ponizi tri među velikim rogovima" (Dn 7, 7-8; 7, 19-24).
(6) Treba, dakle, da shvatite. Uz to kao od vas jedan među vama koji vas pojedinačno i sve ljubim više nego svoju dušu tražim i to da o sebi vodite brigu te se dotičnima ne upriličite ukoliko nadodajte svojim grijesima govoreći: nama naš savez ostaje.
(7) Naš je, dakako. Ali su ga oni na kraju kada ga je Mojsije već dobio na idući način izgubili. Pismo, naime, veli: "Mojsije je pak na brdu postio četrdeset dana i četrdeset noći. I dobio je od Gospodina savez, kamene ploče ispisane prstom Gospodnje ruke".
(8) Ali Židovi su savez izgubili kada su se priklonili kumirima. Ovako, naime, Gospodin veli Mojsiju: "Mojsije, Mojsije, siđi brzo jer je tvoj narod sagriješio, oni koje si izveo iz zemlje Egipta" (Pnz 9, 9-17). Mojsije je shvatio i iz svojih ruku bacio dvije ploče. Njihov je savez bio uništen da se savez ljubljenoga Isusa unese kao pečat u naše srce u nadi vjere u Isusa.
(9) Htijući mnogo toga napisati, ali ne kao poučavatelj nego kako dolikuje onome tko ljubi, požurio sam se, vaš otpad, pisati da se ne zanemari ništa od onoga što posjedujemo. Stoga pazimo u zadnjim danima. Ništa nam, naime, neće koristiti sve vrijeme našega života i vjere, ako se ne odupremo kako priliči Božjim sinovima u ovome bezbožnome vremenu i budućim sablaznima.
(10) Da se pak crni ne uzmogne ušuljati, bježimo od svake ispraznosti. Potpuno mrzimo djela zloga puta. Nemojte kao već opravdani živjeti osamljeni, za se umotani, nego sakupljeni zajedno tražite skupa što zajednički koristi.
(11) Pismo, naime, veli: "Jao pametnima za se i pred sobom učenima" (Iz 5,21). Postanimo duhovni, postanimo Bogu savršeni hram! Koliko je do nas, brinimo se oko Božjega straha i trudimo se čuvati njegove zapovijedi da se veselimo u njegovim pravednim propisima.
(12) Gospodin će svijet suditi nepristrano: svatko će primiti kako je činio. Ako je dobar, predvodit će ga njegova pravednost, a ako je zao, pred njim je plaća zloće.
(13) Pripazimo da nikada, odmarajući se, kao pozvanici ne zaspemo u svojim grijesima te nas zli prvak stekavši nad nama vlast izbaci iz Gospodnjega kraljevstva.
(14) Shvatite, braćo moja, još i ovo: videći kako su poslije tolikih znakova i čudcsa što su se zbili u Izraelu oni odbačeni, pripazimo da nam se ne dogodi, kako piše, "mnogo zvanih, ali malo odabranih" (Mt 22,14).
(1) Gospodin je pristao da se njegovo tijelo preda razaranju zato da se mi očistimo oproštenjem grijeha, to jest po škropljenju njegove krvi.
(2) Od pisanoga o Gospodinu jedno je za Izraela, drugo je za nas. Veli pak ovako: "Bio je ranjen radi naših bezakonja i oslabio radi naših grijeha. Mi smo se izliječili njegovom masnicom. Bio je vođen kao ovca na klanje i kao bezglasno janje pred onim koji ga striže" (Iz 53, 5-7).
(3) Dužni smo, dakle, nadasve zahvaljivati Gospodinu jer nam je obznanio prošle događaje, u sadašnjim nas učinio mudrima, ali nismo nepametni niti glede budućih.
(4) Pismo kaže: "Pticama se mreža ne rasteže nepravedno" (Izr 1,17). Ali pravedno propada čovjek koji makar ima spoznaju puta pravednosti sam sebe drži na putu tame.
(5) Još, braćo moja, i ovo: Gospodin je podnio da trpi za našu dušu, iako je Gospodar svega svijeta. Bog mu je pri stvaranju svijeta rekao: "Načinimo čovjeka po našoj slici i sličnosti" (Post, 1,26). Kako je onda prihvatio trpjeti od ljudske ruke? Naučite!
(6) Proroci koji su imali njegovu milost o njemu su proricali. On je pak podnio jer je trebalo da se očituje u tijelu kako bi obeskrijepio smrt i očitovao uskrsnuće od mrtvih
(7) da ocima ispuni obećanje: i pokaže da će on koji je dok je bio na zemlji sam sebi pripremio novi narod suditi obavivši sam uskrsnuće.
(8) Premda je, konačno, Isus poučavao Izraela i učinio veličanstvena čudesa i znake, oni ga nisu posve uzljubili iako je propovijedao.
(9) Ali je za navještenje svoga evanđelja odabrao buduće apostole koji su bezakonici poviše svakoga grijeha da pokaže kako nije došao pozvati pravedne nego grešne. Tada je očitovao da je Sin Božji.
(10) Da nije došao u tijelu kako bi se ljudi, gledajući ga, spasili kada kod sunca koje će nestati i djelo je njegovih ruku ne mogu ako pogledaju izravno motriti njegove zrake?
(11) Došao je, dakle, Sin Božji u tijelu zato da prinese punini grijehe onih koji su do u smrt progonili njegove proroke.
(12) U tu je, dakle, svrhu trpio. Bog kaže da rana njegova tijela dolazi od njih: "Kada udare njihova pastira, tada će propasti ovce stada" (Zah 13,7).
(13) Sam je pak htio trpjeti na taj način jer trebaše da trpi na drvetu. O njemu govori onaj koji prorokuje: "Poštedi moju dušu od mača, a prikuj moje udove jer se protiv mene digla skupština bezbožnih".
(14) I opet veli: "Stavio sam, gle, svoja leđa za bičeve i čeljusti za šibanje, ah sam svoje lice postavio kao krutu stijenu" (Iz 50, 6-7).
(1) Kada je, dakle, ispunio zapovijed, što veli? "Tko je onaj koji mi sudi? Neka mi se usprotivi! Ili tko je onaj tko je opravdan preda mnom? Neka se približi Sluzi Gospodnjem!
(2) Jao vama jer ćete svi ostarjeti kao odjeća i moljac će vas izjesti" (Iz 50 ,8-9). Prorok i opet kaže jer bi stavljen za drobljenje kao čvrsti kamen: "Evo za temelje Siona stavit ću kamen sjajan, izabran, zaglavan, skupocjen".
(3) Što potom kaže? "Onaj tko vjeruje u njega, živjet će zauvijek". Naša je, dakle, nada na kamenu? Nipošto, već jer je Gospodin Svoje tijelo položio u snagu. Naime, veli: "I postavi me kao čvrstu stijenu".
(4) Prorok opet veli: "Kamen koji su odbacili graditelji, on je postao glava kuta". I ponovno kaže: "Ovo je dan, veliki, divni njega je sazdao Gospodin".
(5) Ja, otpad vaše ljubavi, pišem vam jednostavnije da shvatite.
(6) Što opet govori prorok? "Okružila me skupština zlih, opkolili su me kao pčele saće i za moju su odjeću bacili kocku".
(7) Budući da je on kanio očitovati se u tijelu i trpjeti, patnja je unapried objavljena. Prorok, naime, govori glede Izraela: "Jao njihovoj duši jer su protiv sebe samih smislili namisao. Rekli su: svežimo pravednoga jer nam je nepriličan" (Iz 3,10).
(8) Što im kaže drugi prorok Mojsije? "Ovo, gle, govori Gospodin Bog: uđite u zemlju koja je dobra. Nju je Gospodin obećao Abrahamu i Izaku i Jakovu. Zauzmite je, zemlju gdje teče mlijeko i med" (Izl 33, 1-3).
(9) Ali što veli spoznaja? Naučite! Kaže: "Uzdajte se u Isusa koji vam se kani objaviti u tijelu". Čovjek je uistinu zemlja koja trpi jer se oblikovanje Adama zbilo od lica zemlje.
(10) Što pak znači "u zemlju kojom teče mlijeko i med"? Neka je, braćo, blagoslovljen Gospodin koji je u nas položio mudrost i razumijevanje svojih tajna. Naime, prorok veli: "Tko će shvatiti Gospodnju usporedbu ako ne mudar čovjek koji pozna i ljubi svoga Gospodina"?
(11) Budući da nas je obnovio oproštenjem grijeha učinio nas je drugim likom te imamo djetinju dušu kao da nas je ponovno sazdao.
(12) Pismo doista govori o nama kada kaže Sinu: "Načinimo čovjeka po svojoj slici i sličnosti i neka vladaju zvijerima zemlje, pticama neba i ribama mora". Vidjevši naš lijepi stvor Gospodin kaza: "Rastite i množite se i napučite zemlju". To reče Sinu.
(13) Sada ću ti pokazati kako nama govori. Na koncu je učinio drugo stvaranje. Gospodin kaže: "Zadnje, gle, činim kao prvo". U tu je svrhu prorok proglasio: "Uđite u zemlju gdje teče mlijeko i med i njome zavladajte".
(14) Bili smo, eto, ponovno stvoreni kao što opet govori po drugome proroku: "Gle, veli Gospodin, iščupat ću iz njih, to jest onih koje je predvidio Gospodnji Duh, kamena srca i umetnut ću tjelesna" (Ez 11,19; 36,26). Sam je, naime, nakanio da se očituje u tijelu i prebiva među nama.
(15) Prebivalište je našega srca, braćo moja, Gospodinu sveti hram.
(16) Gospodin opet kaže: "Čime ću se pokazati Gospodinu Bogu svome i proslaviti se?" Veli: "Iskazat ću ti slavu u zajednici svoje braće i pjevat ću ti pohvale usred zajednice svetih." Mi smo, dakle, oni što ih je uveo u dobru zemlju.
(17) Zašto, dakle, mlijeko i med? Zato što se djetešce najprije oživljava medom, potom mlijekom. Tako ćemo i mi, oživljeni vjerom li obećanje i riječju, živjeti vladajući zemljom.
(18) Prethodno je već kazao: "Također neka rastu i množe se i gospodare ribama" (Post 1, 26-28). Tko je, dakle, sada u stanju vladati zvijerima ili ribama ili pticama neba? Treba prema tome razumjeti da vladanje spada na moć koju ima netko tko zapovijeda gospodariti.
(19) Ali kako se to sada ne zbiva, doista je rekao kada: kada se i sami usavršimo te postanemo baštinici Gospodnjega saveza.
(1) Shvatite, dakle, djeco radosti, da nam je dobri Gospodin sve unaprijed objavio kako bismo spoznali koga smo dužni sa zahvaljivanjem u svakome pogledu slaviti.
(2) Ako je Sin Božji koji je Gospodin i koji će doći suditi žive i mrtve trpio da nas njegova rana oživi vjerujemo da Sin Božji nije mogao trpjeti ako ne radi nas.
(3) Međutim, Gospodinu je raspetome za piće dat ocat i žuč. Poslušajte kako su se o tome očitovali hramski svećenici kada je napisana zapovijed: "Tko ne bude postio post, uništit će se smrću" (Lev 23,20). Gospodin je ukoliko je i sam imao prinijeti za naše grijehe duhovni sud to naredio da se ispuni lik koji je na Izaku što se prinosi na žrtveniku.
(4) Što kaže preko proroka? "Neka na post jedu od jarca žrtvovanoga za sve grijehe". Pomno pripazite: "Neka svi svećenici, samo oni, jedu neporanu ponutricu sa žuči".
(5) Zašto to? "Budući da ćete učiniti da ja koji ću za svoj novi narod prinijeti svoje tijelo pijem ocat sa žuči, jedite samo vi dok narod posti i sebe muči na vreći i pepelu". To je da pokaže da on mora od njih trpjeti.
(6) Kako je, dakle, zapovjedio? Pripazite: "Uzmite dva lijepa i slična jarca. I neka svećenik jednoga uzme za paljenicu za grijehe".
(7) Što će pak učiniti od drugoga? Veli: "Taj je proklet". Primijetite kako je očitovan pralik Isusa.
(8) "Također svi na nj pljunite, probodite ga, grimiznu vunu stavite oko njegove glave i tako neka je prognan u pustinju". Kada se to dogodi, onaj koji noseći jarca donese ga u pustinju, skine vunu i stavi je na grm koji se zove kupina. Mi obično jedemo njezine bobice ako ih nađemo na polju. Na taj su način slatki samo plodovi kupine.
(9) Što je pak to? Pripazite: "Jedan je jarac za žrtvenik, a drugi je proklet". Ali prokleti je ovjenčan. Kada ga "budu vidjeli na dan sa skrletnom haljinom do nogu oko tijela kazat će: Zar nije to onaj koga smo onda raspeli nakon što ga prezresmo, probodosmo i popljuvasmo'? Doista je on taj koji je tada rekao da je Božji Sin".
(10) Zašto je nalik onome? Jarci su u tu svrhu slični, lijepi i jednaki da onda kada vide kako On dolazi budu začuđeni sa sličnošću s jarcem. Eto, dakle, pralika za Isusa koji je trebao trpjeti.
(11) Ali zašto vunu stavljaju posred trnja? Isusov je pralik postavljen Crkvi. Onaj tko želi dići grimiznu vunu mora mnogo trpjeti jer je trnje strahotno i treba se pomučiti da se njime zavlada. Veli: "Na taj način moraju oni koji me žele vidjeti i doseći moje kraljevstvo da me steknu kroz muku i patnju".
(1) Što mislite čemu je pralik kada se zapovijeda Izraelu da ljudi u kojima su grijesi u punini prinesu junicu i da je spale pošto žrtvuju? Naređeno je da tada dječica uzmu pepeo i bace u posudu: jednako da grimiznom vunom omotaju križ - eto opet slike križa i grimizne vune - i hisop te neka djeca tako poškrope svakoga pojedinačno u narodu da se očiste od grijeha.
(2) Shvatite kako govori u jednostavnosti. Junica je Isusov pralik. Grešni ljudi prinosnici jesu oni koji su ga prinijeli za žrtvu.
(3) Djeca što škrope jesu oni koji nam najavljuju blagu vijest oproštenja grijeha i očišćenje srca. Njima je Isus dao vlast evanđelja da ga navijeste. Ima ih dvanaest za svjedočanstvo plemenima jer je dvanaest Izraelovih plemena.
(4) Zašto je troje djece što škrope? Svjedoče za Abrahama, Izaka i Jakova da su oni pred Bogom veliki.
(5) Vuna na drvetu Isusovo je vladanje na drvetu kao i to da će zauvijek živjeti oni koji se u nj ufaju.
(6) Ali zašto je s vunom i hisop? Zato što će u Isusovu kraljevstvu biti zlih i nečistih dana u kojima ćemo se mi spasiti. Tijelom bolesni liječi se, doista, hisopovim sokom.
(7) Nama su ti događaji zato tako jasni, a njima tamni, jer oni nisu poslušali glas Gospodnji.
(1). Gospodin opet govori o ušima: kako su nam obrezane uši i srca. Veli po proroku: "Po slušanju uha poslušali su me" (Ps 18, 44-45). I opet kaže: "Oni koji su daleko čut će uhom i spoznati što učinih" (Iz 33,13). "I obrežite, veli Gospodin, svoje uši!" (Jer 4,4; Pnz 10,16).
(2) I ponovno veli: "Počuj Izraele jer ovo govori Gospodin Bog tvoj: tko je taj koji želi živjeti zauvijek? Neka uhom posluša glas moga Sluge" (Ps 34, 12-13; Iz 50,10).
(3) I iznova veli: "Počuj nebo i posluhni zemljo jer je to za svjedočanstvo kazao Gospodin" (Iz 1,2). I opet veli: "Vladaoci toga naroda, počujte Gospodnju riječ" (Iz 28,14). I opet veli: "Djeco, počujte glas koji viče u pustinji" (Iz 40,3). Obrezao je, dakle, naše uši da slušanjem riječi uzvjerujemo.
(4) Ali obeskrijepljeno je obrezanje u koje su se uzdali. Rekao je da obrezanje ne treba biti tjelesno. Oni su pak to prekorači li jer ih je poučio zli anđeo.
(5) Ipak im veli: "Ovo govori Gospodin Bog vaš - tu nalazim zapovijed - ne sijte u trnje, obrežite se svome Gospodinu" (Jer 4,3-4). I opet veli: "I obrežite nečistoću sa svoga srca". I opet veli: "Gle, govori Gospodin, svi su narodi neobrezane kožice, a ovaj je narod srcem neobrezan" (Jer 9,24-25).
(6) Reći ćeš pak: narod se obrezuje u svrhu pečata, ali isto tako svaki Sirijac, Arap i svi svećenici kumira. Da li su i oni od njihova saveza?
(7) Djeco ljubavi! O svemu, dakle, obilnije naučite! Abraham je prvi primijenio obrezanje. U Duhu unaprijed motreći prema Isusu obrezao je prihvativši pouke triju slova.
(8) Veli naime: "I Abraham je obrezao iz svoje kuće osamnaest i tri stotine ljudi" (Post 17, 23-27; 14,14), Koja mu je dana spoznaja? Naučite da najprije spominje osamnaest ljudi i onda, načinivši razliku, tri stotine. S "osamnaest" - deset i osam - imaš Isus. Budući da je križ kao T imao sadržavati milost, također veli ''tristotine''. Obznanjuje, dakle, Isusa s dva slova, a jednim križ.
(9) Onaj koji je u nas položio usađeni dar svoje pouke zna: od mene nije nitko naučio istinskiju riječ, ali znam da ste je vi dostojni.
(1) Mojsije kaza: "Ne jedite svinju, ni orla ni kopca ni gavran: niti ijednu ribu koja na sebi ne posjeduje ljusku" (Lev 11, 7-15; Pnz 14, 8-12). Mojsije je primio tri pouke.
(2) Napokon im veli u Ponovljenom zakonu: "Razložit ću tome narodu svoje propise" (Pnz 4, 1-5). Nejedenje, dakle, nije Božja zapovijed. Mojsije kaza u Duhu.
(3) Mojsije reče "svinja" radi ovoga: da se, veli, ne pridružiš, ljudima koji nalikuju svinjama, to jest kada žive u slastima zaboravljaju Gospodina, ali kada su u oskudici sjete se Gospodina. Tako i svinja: kada jede, ne pozna gospodara, ali kada je gladna rokće. Kada dobije, opet šuti.
(4) Veli: "Ne jedi niti orla ni kopca ni jastreba ni gavrana". To veli da se ne pridružiš niti sličiš takvim ljudima koji ne znaju trudom i znojem sami sebi priskrbiti hranu. Oni, naprotiv, u svome bezakonju otimaju tuđe. Uhode šećući se kao u nevinosti te uokolo gledaju koga će iz pohote orobiti. Tako je i s tim pticama. Samo one ne priskrbljuju same sebi hranu već nedjelatno ležeći istražuju kako će pojesti tuđe meso. Svojom su nevaljalošću nevolja.
(5) Veli: "Ne jedi niti gruja niti hobotnicu ni sipu". To znači: nećeš nalikovati takvim ljudima - jer si im pridružen - koji su do kraja bezbožni i već osuđeni na smrt. To je kao i te ribe. Jedine, proklete, plivaju u bezdanu i ne rone kao druge ribe već borave na tlu u dnu ponora.
(6) Ali "ne jedi ni zeca". Zašto? Kaže: da ne postaneš pederast te ne nalikuješ takvima. Zec, naime, godišnje umnožava čmarove. Koliko godina živi, toliko ima rupa.
(7) Međutim, "ni hijenu ne jedi" da ne budeš, veli, preljubnik niti iskvaritelj pa takvima ne sličiš. Radi čega? Zato što ta životinja svake godine mijenja narav te je sada mužjak sad ženka.
(8) Ali je i "lasicu" zamrzio. Izvrsno! To je, veli, da ne postaneš takav pa ne sličiš onima o kojima čujemo da nečistoćom čine opačinu u ustima i ne pridružiš se nečistima koji čine bezakonje u ustima. Ta, naime, životinja postaje ustima skotna.
(9) Mojsije je, primivši tri odredbe o jelima to govorio u Duhu, ali su oni po tjelesnoj pohoti shvatili kao govor o blagovanju.
(10) Spoznaju pak triju odredaba prima i David. Jednako također govori: "Blažen čovjek koji nije išao po savjetu bezbožnih" poput riba koje u tami idu u ponore. "Nije ni stao na putu grešnika" kao oni koji kao svinja griješe dok se tobože boje Gospodina. "Nije ni sjeo na sjedalo neprilika" kao ptice što sjede za plijen. I o hrani ste načisto.
(11) Ali Mojsije kaza: "Jedite svakoga dvopapkara i preživača" (Lev 11,3; Pnz 14,6). Što veli? To da, uzimajući hranu, takva životinja pozna svoga hranitelja i kod odmaranja očito u njemu uživa. Lijepo reče dok promatra zapovijed. Što veli? Sjedinite se s onima koji se boje Gospodina: s onima koji u srcu razmišljaju o razlici primjene riječi; s onima koji zbore i čuvaju pravedne Gospodnje odredbe; s onima koji znaju da je razmatranje djelo radosti i s onima koji promišljaju Gospodnju riječ. Pogledajte kako je Mojsije lijepo donio zakone.
(12) Međutim, otkuda onima da to misle ili razumiju? Mi pak, pravilno shvaćajući, izričemo naredbe kako je Gospodin htio. Naše je uši i srca u tu svrhu obrezao da to razumijemo.
(1) Mi ćemo pak istražiti da li se Gospodin pobrinuo da unaprijed objavi o vodi i križu.
(2) Glede Izraela o vodi je napisano da neće primiti krštenje što pruža oproštenje grijeha nego će ga sami sebi načiniti.
(3) Prorok uistinu kaže: "Zaprepasti se, nebo, i neka zemlja još više zadršće nad tim što je ovaj narod učinio dva zlodjela: ostavio je mene, živi izvor vode, i sebi iskopao nakapnicu smrti. Je li Sinaj, moje sveto brdo, pusta stijena? Bit ćete kao ptići što istrgnuti iz gnijezda lete tamo i amo" (Jer 2, 12-13; Iz 16, 1-2).
(4) I opet prorok govori: "Ja ću ići pred tobom, brda ću sniziti, mjedena vrata zdrobiti, polomit ću željezne zasune i dat ću ti tajanstvena, skrivena, nevidljiva blaga da spoznaju da sam ja Gospodin Bog.
(5) I prebivat ćeš u visokoj pećini čvrste stijene i njezina je voda pouzdana. Gledat ćete kralja u slavi i vaša će duša razmatrati Gospodnji strah" (Iz 45, 2-3; 33, 16-18).
(6) I opet po drugome proroku kaže: "Onaj koji to čini bit će kao drvo zasađeno kod izlaska voda. Ono će svoj plod dati u vrijeme. I lišće njegovo neće otpasti. I što god učini, uspjet će.
(7) Nije tako s bezbožnima, nije tako. Oni su, naprotiv, kao prašina koju vjetar otkida s lica zemlje. Zato bezbožni neće ustati na sudu niti grešnici u savjetu pravednih. Gospodin, naime, poznaje put pravednih, a put će se bezbožnih uništiti" (Ps 1, 3-6).
(8) Zapazite kako je istodobno označio vodu i križ. Ovo, naime, izjavljuje: "blaženi" su oni koji su, ponadavši se u križ, sišli u vodu. O narodu kaže "u svoje vrijeme". Tada ću, veli, naplatiti. Sada ovo kaže: "lišće neće pasti". To znači: svaka riječ koja iz vas iziđe po vašim ustima u vjeri i ljubavi bit će za obraćenje i nadu mnogima.
(9) I opet drugi prorok kaže: "Jakovljeva zemlja bi slavljena mimo svaku zemlju". Ovo veli: on slavi sud svoga duha.
(10) Što potom govori? "Bijaše rijeka. Tekla je s desne strane i iz nje su se uzdizala blistava stabla. I tko od njih jede, zauvijek će živjeti".
(11) Ovo kaže: da mi u vodu silazimo opterećeni grijesima i nečistoćom, ali uzlazimo donoseći plod u srcu jer u duši imamo strah i nadu u Isusa. "Tko od njih bude jeo, živjet će uvijeke". To znači: tko, veli, posluša te riječi i povjeruje, živjet će navijeke.
(1) Jednako opet utanačuje o križu po drugome proroku koji kaže: "I kada će se to dovršiti? Gospodin veli: kada drvo legne i ustane i kada iz drveta prokapa krv". Iznova imaš o križu i onome koji je trebao biti raspet.
(2) Dok tuđa plemena napadaju Izraela, ponovno govori Mojsiju da podsjeti napadnute kako su izručeni smrti radi svojih grijeha. Duh govori Mojsijevu srcu da načini lik križa i onoga koji ima trpjeti. Ako se ne budu, veli, nadali u njega, bit će zavazda napadani. Mojsije, dakle, stavi oružje jedno na dugo posred boja. Stojeći više od svih ispruži ruke i tako je Izrael ponovno pobijedio. Potom su iznova pogibali kada ih je spustio.
(3) Zašto? Zato da znaju da se ne mogu spasiti ako se ne uzdaju u nj.
(4) I po drugome proroku govori: "Cijeli sam dan svoje ruke ispružio prema narodu koji se ne pouzdaje i protuslovi mome pravednome putu" (Iz 65,2).
(5) Dok Izrael pada, Mojsije opet čini pralik Isusa koji je trebao trpjeti i on za koga su mislili da je na znaku propao davat će život. Gospodin je načinio svakovrsne zmije da ih ujedaju. Oni su i umirali da ih uvjeri - jer je po zmiji nastao u Evi prekršaj - da su predani smrtnoj tjeskobi radi svoga prestupanja.
(6) Na kraju sam Mojsije, baš on, koji je naredio "vi za Boga nećete imati ništa sliveno ni urezano" (Lev 26,1; Pnz 27,15) čini da pokaže Isusov pralik: Mojsije, dakle, čini mjedenu zmiju, slavno postavlja i proglasom poziva narod.
(7) Kada su došli na isto mjesto, molili su Mojsija da za njih prinese prošnju, za njihovo ozdravljenje. Mojsije im je kazao "Kada, veli, netko od vas bude ugrizen, neka dođe zmiji koja leži na drvetu i neka se ponada vjerujući da ona, mada mrtva, može dati život i smjesta će se spasiti" (Br 21,8). Tako su i učinili. Ponovno i u tome imaš Isusovu slavu jer je sve u njemu i za njega.
(8) Što ponovno Mojsije veli proroku Isusu, Nevinome sinu, postavivši mu to ime samo zato da svekoliki narod čuje kako Otac sve objavljuje o Isusu Sinu?
(9) Mojsije, dakle, govori Isusu, Nevinome sinu, postavivši mu to ime i šaljući ga izvidjeti zemlju: "Uzmi knjižicu u svoje ruke i napiši što veli Gospodin: da će na kraju dana Božji Sin iz korijena iščupati svu Amelekevu kuću".
(10) Isus je, eto opet, po liku očitovan u tijelu, ali ne kao sin čovječji nego Sin Božji. Budući da su imali reći da je Krist Davidov sin, sam David, prestrašen i shvativši zabludu grešnika proriče: "Gospodin reče mome Gospodinu sjedni mi zdesna dok tvoje neprijatelje ne stavim podnožjem tvojih nogu" (Ps 110,1).
(11) I Izaija ovako kaže: "Gospodin reče Kristu mome Gospodinu: uhvatih ga za njegovu desnicu da narodi pred njim poslušaju i slomit ću snagu kraljeva" (Iz 45,1). Pogledaj kako ga David naziva Gospodinom i ne veli sin.
(1) Pogledajmo je li baštinik ovaj narod ili prvi i je li savez za nas ili za njih?
(2) Počujte što o narodu govori Pismo: "Izak je molio za svoju ženu Rebeku jer je bila neplodna i začela je. Potom je Rebeka izašla savjetovati se kod Gospodina i Gospodin joj je rekao: dva su naroda u tvome trbuhu i dva puka u tvome krilu. I vladat će narod nad narodom i stariji će služiti mlađemu" (Post 25, 21-23).
(3) Morate shvatiti tko je Izak i tko je Rebeka i o kojima pokaza da je ovaj narod stariji nego onaj.
(4) U drugome pak proroštvu Jakov otvorenije govori svome sinu Josipu. Veli: "Gospodin me, evo, nije ostavio bez tvoga lica. Dovedi mi svoje sinove da ih blagoslovim" (Post 48, 9-11).
(5) I dovede Efrajima i Manašea želeći da blagoslovi Manašea jer je bio stariji. Josip ga dovede desnoj ruci oca Jakova. Ali Jakov je Duhom vidio lik kasnijega naroda. I što je učinio? "I Jakov prekriži ruke svoje i desnicu stavi na glavu Efrajima, drugoga i mlađega, i blagoslovi ga. I kaza Josip Jakovu: Prenesi svoju desnicu na glavu Manašea jer je moj prvorodeni sin. I reče Jakov Josipu: Znam, dijete, znam, ali stariji će služiti mlađemu. I taj će biti blago slovljen" (Post 48, 13-20).
(6) Gledajte: taj narod - na koje je položio - on je prvi i baštinik je saveza.
(7) Ako je to još napomenuto po Abrahamu, posjedujemo puninu naše spoznaje. Što, dakle, veli, Abrahamu kada je, jedini povjerovavši, postavljen u opravdanost? "Gle, Abrahame, postavio sam te occm naroda koji po neobrezanosti vjeruju u Boga" (Post 17,5).
(1) Doista! Ali pogledajmo da li je savez koji je ocima obećao dati narodu i dao. Istražimo! Dao je, ali oni nisu zbog svojih grijeha dostojni da ga primc.
(2) Prorok, naime, kaže: "I Mojsije je na brdu Sinaju postio četrdeset dana i četrdeset noći da primi Gospodnji savez s narodom. I Mojsije je primio od Gospodina dvije ploče napisane u Duhu prstom Gospodnje ruke. I uzevši Mojsije se spuštao da dade narodu.
(3) I kaza Gospodin Mojsiju: Mojsije, Mojsije, siđi brzo jer je tvoj narod koji si izveo iz zemlje Egipta sagriješio. Mojsije je razumio da su opet sebi načinili djela od slivenoga metala. I iz ruku je odbacio ploče i smrvio je ploče Gospodnjega saveza".
(4) Mojsije je primio, ali oni nisu bili dostojni. Naučite pak kako smo mi primili. Mojsije je primio dok je bio sluga. Međutim sam je Gospodin, pošto je za nas trpio, dao nama, narodu baštine.
(5) Gospodin se pak očitovao da oni dosegnu puninu grijeha, a da mi dobijemo savez po samome baštiniku Gospodinu Isusu. On je bio pripremljen zato da među nama uspostavi savez nakon što, sam očitovan, iz tame oslobodi naša srca već istrošena smrću i predana opačini zablude.
(6) Piše, naime, kako mu je Otac naredio da sebi, oslobodivši nas iz tame, pripremi sveti narod.
(7) Prorok kaže: "Ja, Gospodin Bog tvoj, pozvao sam te u pravednosti i dohvatio tvoju ruku i osnažio i postavio te za savez puku, za svjetlo narodima, da otvoriš slijepima oči i iz okova izvedeš okovanne i iz tamničke kuće one koji leže u tami" (Iz 42,6-7). Upoznajte, dakle, odakle smo oslobođeni.
(8) Opet prorok kaže: "Eto, stavio sam te za svjetlo narodima da budeš spasenje do kraja zemlje kako veli Gospodin Bog koji te oslobodio" (Iz 49,6-7).
(9) I ponovno veli prorok: "Na meni je Duh Gospodnji. Radi toga me je pomazao da navijestim poniznima milost. On me je poslao da izliječim srce satrvenih, zatvorenicima javim oslobođenje i slijepima gledanje te nazovem naklonu Gospodnju godinu i dan naplate i utješim sve koji plaču" (Iz 61, 1-2).
(1) Još i o suboti piše među Deset riječi kojima je Bog osobno na brdu Sinaju progovorio Mojsiju: "I posvećujte Gospodnju subotu čistim rukama i čistim srcem".
(2) I na drugome mjestu govori: "Ako moji sinovi budu opsluživali subotu, tada ću na njih postaviti svoje milosrđe".
(3) Na početku stvaranja spominje subotu: "I načini Bog kroz šest dana djela svojih ruku i sedmoga dana dovrši i na nj se odmori i posveti ga" (Post 2, 2-3).
(4) Pripazite, djeco, što naznačuje izričaj "dovrši kroz šest dana". To znači: Gospodin će sve dovršiti za šest tisuća godina jer dan kod njega označuje tisuću godina. Sam mi to svjedoči govoreći: "Gle, Gospodnji će dan biti kao tisuća godina" (Ps 90,4). Prema tome, djeco, sve će se dovršiti "za šest dana", šest tisuća godina.
(5) "I odmori sc sedmoga dana". To znači: kada njegov Sin, došavši dokine vrijeme bezakonika, prosudi bezbožne, izmijeni sunce i mjesec i zvijezde, tada će se uistinu sedmoga dana odmoriti.
(6) Konačno pak veli: "Posvetit ćeš ga čistim rukama i čistim srcem." Ako, dakle, netko može sada jer je srcem čist posvetiti dan koji jc Bog posvetio, posve smo zalutali.
(7) Ali ako to nije sada, odmarajući se doista će ga posvetiti kada to budemo i mi mogli: kada budemo opravdani i kada primimo obećanje te više ne bude bezakonja i kada Gospodin sve učini novim. Tada ćemo ga moći posvetiti jer ćemo prethodno biti posvećeni.
(8) Napokon veli istima: "Ne podnosim vaše mlađake ni subote" (Iz 1,13). Vidite kako govori: nisu mi drage sadašnje subote već ona koju sam učinio. Na nju ću, sve privevši odmoru, učiniti početak osmoga dana, to jest početak drugoga svijeta.
(9) Stoga u veselju provodimo osmi dan na koji je i Isus uskrsnuo od mrtvih i, očitovavši se, uzašao na nebesa.
(1) Još ću vam glede Hrama reći kako su se oni zabludjeli bijednici uzdali u zgradu kao da je Božja kuća, a ne u svoga Boga koji ih je stvorio.
(2) Gotovo da su kao pogani Boga posvetili u Hramu. Ali kako govori Gospodin koji je Hram obeskrijepio? Naučite! "Tko je izmjerio nebo pedljem ili tko šakom zemlju? Zar ne ja, veli Gospodin. Nebo mi je prijestolje, a zemlja podnožje mojim nogama. Kakvu ćete mi kuću sagraditi ili koje je mjesto za moje odmaranje?" (Iz 40,12; 66,1). Shvatili ste da je njihova nada isprazna.
(3) Napokon opet kaže: "Eto, oni koji su srušili taj Hram, oni će ga sagraditi".
(4) To se zbiva jer su zbog njihova rata neprijatelji razorili Hram. Sada će ga opet sagraditi sluge neprijatelja.
(5) Bilo je i to obznanjeno da će biti izručen grad, hram i izraelski narod. Pismo kaže: "Dogodit će se na kraju dana. Gospodin će predati ovee paše, ovčinjak i njihovu kulu". I zbilo se kako je Gospodin rekao.
(6) Potražit ćemo da li postoji Božji hram. Postoji ondje gdje sam veli da ga čini i priprema. Piše: "Dogodit će se: kada prode tjedan sagradit će se Božji hram u slavi na ime Gospodnje".
(7) Smatram, dakle, da postoji hram. Ali "kako će se sagraditi u ime Gospodnje"? Naučite! Prije nego smo povjerovali u Boga obitavalište je našega srea bilo raspadljivo i krhko kao doista hram sazdan rukom. Bilo je puno štovanja kumira i dom zloduha zbog čuvanja svega što se protivi Bogu.
(8) "Sazidat će se u Gospodnje ime" da se, pripazite, Božji hram "slavno" sagradi. Kako? Naučite! Primivši oproštenje grijeha i ponadavši se u Ime postali smo novi, opet stvoreni od početka. Zato u našemu obitavalištu uistinu Bog prebiva u nama.
(9) Kako? Tu su: riječ vjere u nj; poziv na njegovo obećanje; mudrost pravednih odluka; zapovijedi nauka. Sam u nama proriče, sam u nama boravi, u neraspadljivi hram uvodi predane smrti jer nam otvara hramska vrata, to jest usta i jer nam daje obećanje.
(10) Onaj tko želi spasiti ne gleda na čovjeka nego na onoga tko u njemu prebiva i govori. Time je zapanjen što nikada ne čuje riječi onoga koji govori iz usta niti sam ikada zaželi da ih čuje. To je duhovni hram sagrađen Gospodinu.
(1) Koliko je bilo moguće u jednostavnosti sam vam razjasnio. Moja se duša nada da nije ništa izostavila.
(2) Da vam pišem o sadašnjosti ili budućnosti, ne biste razumjeli jer je pohranjeno u usporedbe.
(1) S tim je tako, ali mi prijeđimo na drugu spoznaju i pouku. Dva su puta pouke i vlasti: jedan svjetla, a drugi tame. Ali je ogromna razlika među oba puta. Na jednome su postavljeni Božji andeli koji dovode svjetlo, a na drugi anđeli sotone.
(2) Bog je pak Gospodin od vjekova do vjekova, a Satana je prvak sadašnjega vremena, bezakonja.
(1) Put je svjetla ovaj: ako netko želi putovati putem do omeđenoga mjesta, neka se marljivo brine za njegova djela. Spoznaja, dakle, koja nam je dana da putujemo tim putem ova je:
(2) Ljubit ćeš onoga koji te je stvorio; bojat ćeš se onoga koji te je oblikovao; slavit ćeš onoga koji te je oslobodio od smrti. Bit ćeš u srcu jednostavan i duhom bogat. Nećeš se pridružiti onima koji idu putem smrti. Mrzit ćeš sve što nije Bogu drago. Mrzit ćeš svako licemjerje. Nećeš napustiti Gospodnje zapovijedi.
(3) Sama sebe nećeš uzvisivati već ćeš biti ponizan u svakome pogledu. Sebi nećeš prigrabiti slavu niti smišljati zlu nakanu protiv svoga bližnjega. Svojoj duši nećeš pružati drskost.
(4) Nećeš se odavati bludu, nećeš činiti preljub niti se prepuštati pederastiji. Božju riječ koja je tvoja nećeš iznositi u ničiju nečistoću. Nećeš nikoga gledajući tko je tko prekoriti zbog prekršaja. Bit ćeš blag, bit ćeš miran, bit ćeš u strahopoštovanju pred riječima koje si čuo. Nećeš se osvećivati svome bratu.
(5) Nećeš dvojiti hoće li biti ili neće. Gospodnje ime nećeš uzimati uzalud. Svoga ćeš bližnjega ljubiti više nego svoj život. Dijete nećeš umoriti u raspadljivosti, ali ga nećeš uništiti ni kasnije kada se rodi. Sa svoga sina ili svoje kćeri nećeš dizati ruke nego ćeš ih od mladosti učiti strahu Gospodnjemu.
(6) Ne budi požudan za onim što pripada tvome bližnjemu. Ne postani lakom niti se druži s velikima nego idi s pravednima i poniznima. Dogadaje što ti se dogode prihvati ćeš kao dobre jer znadeš da se ništa ne događa bez Boga.
(7) Nećeš biti neodlučan niti podao jer je podlost zamka smrti. Gospodarima ćeš se podlagati s poštovanjem i u strahu kao Božjoj slici. Svome sluzi ili sluškinji nećeš s oštrinom naredivati - oni se ufaju u istoga Boga - da ne bi jednom prestali bojati se Boga koji je nad obojieom. On nije gledajući na liee došao pozvati nego poziva one što ih je Duh pripremio.
(8) Sve ćeš dijeliti sa svojim bližnjim i nećeš reći da je tvoje. Ako ste, naime, zajedničari u neraspadljivome, koliko više u raspadljivim zbiljama. Nećeš biti brbljavac jer su usta zamka smrti.
(9) Neka ti se ruke ne pružaju za primanje, a sustežu za davanje. Ljubit ćeš kao zjenicu oka svakoga tko ti kazuje Gospodnju riječ.
(10) Sudnjega ćeš se dana sjećati danju i noću. Svaki ćeš dan tražiti da se trudiš riječju i pođeš potaknuti te uznastojati riječju spasiti dušu ili ćeš po rukama raditi za otkup svojih grijeha.
(11) Nećeš se dvoumiti da dadeš niti ćeš kada si dao mrmljati. Spoznaj pak tko je onaj plemeniti koji uzvraća naplatom. Čuvat ćeš što si primio niti dodajući niti oduzimajući. Zlo ćeš do kraja mrziti. Pravedno ćeš suditi.
(12) Nećeš stvarati razdore već ćeš sjedinjujući izmiriti one koji se svađaju. Priznat ćeš svoje grijehe. Nećeš pribivati molitvi u nečistoj savjesti.
(1) Put je pak crnoga krivudav i pun prokletstva. Sav je put vječne smrti s kaznom. Na njemu su zbilje što upropašćuju njihovu dušu: čašćenje kumira, bezobrazluk, oholost zbog moći, licemjerstvo, dvostrukost srca, preljubništvo, ubojstva, otimanje, obijest, prijestup, lukavstvo, zloća, preuzetost, trovanja, čaranje, pohlepa, nebojazan Boga.
(2) Tu su progonitelji dobrih; mrzitelji istine; ljubitelji laži; nepoznavaoci nagrade za pravednost; oni koji se ne privezuju uz dobro niti pravedni sud; oni koji ne vode brigu o udovici i siročetu; koji ne bdiju iz straha Božjega nego u svrhu zla, od njih je posve daleko blagost i strpljivost; ljubitelji ispraznosti; oni koji hite za naplatom; oni koji nemaju milosrđa prema siromahu; koji ne pomažu pritisnutima umorom; koji su brzi u ocrnjivanju; oni koji ne poznaju onoga koji ih je stvorio; ubojice djece; uništitelji Božjega stvorenja; oni koji se odvraćaju od onoga kome je nešto potrebno; zaštitnici bogatih; bezbožni suci siromašnih: ljudi svih grijeha.
(1) Lijepo je, dakle, naučivši sve napisane Gospodnje pravedne propise po njima životno putovati. Tko to vrši proslavit će se u Božjem kraljevstvu. Tko ono drugo odabere zajedno će propasti sa svojim djelima. Zbog toga je uskrsnuće, stoga je naplata.
(2) Vas koji se ističete molim - ako prihvaćate stanoviti savjet mojle nakane - ne propustite uza se imati one kojima možete učiniti dobro.
(3) Blizu je dan kada će sa zlim sve propasti. Blizu je Gospodin i njegova naplata.
(4) Opet i opet vas molim: budite za se dobri zakonodavaoci, ostanite svoji vjerni savjetnici, iz sebe udaljite svako licemjerje.
(5) Neka vam Bog koji vlada svim svijetom dade mudrost, razumnost, znanje, spoznaju svih svojih pravednih odredaba, ustrajnost.
(6) Budite pak od Boga poučeni istražujući što Gospodin od vas traži i činite da nađete na Sudnji dan.
(7) Ako postoji neka uspomena na dobro, sjećajte me se to čineći da i čežnja i bdijenje dovedu do nekoga dobra.
(8) Molim vas, tražim milost: dok je još s vama lijepi sud, ne propustite ništa od toga nego to trajno istražujte i izvršite sve zapovijedi jer su toga dostojne.
(9) Upravo sam zato pohitio pisati koliko sam mogao. Da ste živi, djeco ljubavi i mira. Neka je Gospodin slave i sve milosti s vašim duhom.
