Povijesna svjedočanstva vjere u Isusovo božanstvo

"Ignacije, također poznat pod imenom Teofor, Crkvi u Efezu, Aziji; predodređen u vječnosti za trajnu i nepromjenjivu slavu, jedinstven i izabran u patnji, po Očevoj volji, u našem Bogu, Isusu Kristu."

(Ignacije Antiohijski, Poslanica Efežanima, 1 [110. god.])

"Istina je, naš Bog Isus Krist, rođen je od Marije, u skladu s Božjim planom: od Davidova roda, ali također i od Duha Svetoga."

(Isto, 18, 2)

"Ljubljenoj Crkvi, prosvijetljenoj ljubavlju našeg Boga Isusa Krista, po njegovoj volji, po kojoj je sve stvoreno"

(Isti, Poslanica Rimljanima, 1 [110. god.])

"[Kršćani] su oni koji su, za razliku od drugih ljudi, našli istinu, jer su spoznali Boga, Stvoritelja svega, u jedinorođenom Sinu i Duhu Svetom."

(Aristid, Obrana, 16 [140. god.])

"Grci, mi nismo ludi, niti krivo govorimo, kada vam kažemo da je Bog rođen u liku čovjeka."

(Tacijan Sirski, Obraćanje Grcima, 21 [170. god.])

"Razumnim osobama svakako nije potrebno navoditi Kristova djela koja je činio nakon svog krštenja, kao dokaz da su njegova duša i tijelo – njegova ljudska narav – bili stvarni poput naših, a ne utvara. Kristova djela nakon njegovog krštenja, posebice njegova čuda, sa sigurnošću ukazuju na njegovu božansku narav skrivenu u tijelu. Istodobno Bog i savršen čovjek, on je jasno pokazao svoje dvije naravi: svoju božansku narav, kroz čuda koja je činio tijekom tri godine nakon svoga krštenja, te svoju ljudsku narav u trideset godina života koje su prethodile krštenju, kada je utjelovljen, prikrio božansku narav, iako je bio pravi Bog prije početka vremena."

(Meliton Sardski, zapisano u: Anastazije Sinajski, Vodič, 13 [177. god.])

"Crkva, mada rasprostranjena po svem svijetu do nakraj zemlje, primila je od Apostola i njihovih učenika vjeru u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje i mora, i svega što postoji; i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji se utjelovio radi našeg spasenja; i u Duha Svetoga, koji je po prorocima navijestio Božju volju i dolazak, rođenje od Djevice Marije, muku, uskrsnuće od mrtvih, i tjelesno uznesenje našega ljubljenoga Isusa Krista, te njegov ponovni dolazak u slavi Oca, da ponovno uspostavi vlast; i u uskrsnuće mrtvih da se prema Očevoj volji, na ime Isusa Krista, našeg Gospodina i Boga, Spasitelja i Kralja, prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića…"

(Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])

"Neka ono što se za nikoga drugoga ne može reći, osim za Isusa, da je Gospodin i Bog… bude očito svima, pa čak i onima koji su imali tek mali uvid u ovu istinu."

(Isto, 3, 19, 1)

"Riječ, odnosno Krist, počelo je našeg postojanja i našeg življenja, jer je on bio istovjetan s Bogom prije svih vjekova. A sada, ta ista Riječ objavljena je u liku čovjeka. On je istovremeno Bog i čovjek, i izvor svakog dobra."

(Klement Aleksandrijski, Opomena Grcima, 1, 7, 1 [190. god.])

"Iako prezren, uistinu je bio obožavan, [Isus je] Iskupitelj, Spasitelj, Pomiritelj, božanska Riječ, istinski, pravi Bog, uzvišen od Gospodina Svemira, jer je bio njegov Sin."

(Isto, 10, 110, 1)

"Bog je bez grijeha. Jedini čovjek bez grijeha je Krist, jer Krist je također Bog."

(Tertulijan, Duša, 41, 3 [210. god.])

"Njegove dvije naravi, božanska i ljudska, ukazuju da je i čovjek i Bog; po jednoj rođen, po drugoj nerođen."

(Isti, Tijelo Kristovo, 5, 6-7 [210. god.])

"Nikada nećemo izustiti da postoje dva Boga i dva Gospodina, iako su i Otac i Sin, i Duh Sveti odnosno sve tri Osobe – Bog; već se o prva dva govorilo kao o Bogu i Gospodinu, tako da bi se Krista po njegovom dolasku prepoznalo kao Boga i Gospodina, jer Krist je uistinu Sin Onoga koji je i Bog i Gospodin."

(Isti, Protiv praksejaca, 13, 6 [216. god.])

"Iako je bio Bog, uzeo je lik čovjeka, ali ostao ono što jest – Bog."

(Origen, Temeljna učenja, 1, 0, 4 [225. god.])

"Jedino (Božja) Riječ izriče sama sebe, i zbog toga jest Bog, odnosno istovjetna s Bogom."

(Hipolit, Odgovori na krivovjerje, 10, 23 [228. god.])

"Krist je nadasve Bog, On je oprao grijeh čovječanstva, čineći od starog čovjeka novu osobu."

(Isto, 10, 34)

"Da je Krist bio samo čovjek, zar bi tražio da vjerujemo u njegove riječi "A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga i koga si poslao – Isusa Krista." (Iv 17,3) Da nije želio biti primljen kao Bog i da ljudi uvide njegovo božanstvo, zašto bi dodao, "koga si poslao – Isusa Krista"? Jer da nije želio biti spoznat kao Bog, dodao bi "koga si poslao - čovjeka Isus Krista". On to nije rekao, već se poistovjetio s Bogom i želio je da razumijemo da je on Bog, jer uistinu jeste. Zbog svega toga moramo vjerovati u Gospodina, jedinoga pravoga Boga i u onoga kojeg je poslao, Isusa Krista, koji se ne bi poistovjetio s Ocem da nije želio da shvatimo da je on također Bog. U suprotnom, naznačio bi da se nije želio poistovjetiti s Bogom."

(Novacijan, Rasprava o Trojstvu, 16 [235. g. po Kristu])

"Onaj koji poriče da je Isus Bog, ne može postati njegov (Duha Svetoga) hram."

(Ciprijan, Pisma, 73, 12 [253. god.])

"Postoji jedan Bog, Otac žive Riječi, koji je u svojoj vječnoj mudrosti i snazi i slici: savršeni Otac savršenog rođenog; Otac jedinorođenog Sina. Postoji jedan Gospodin, jedini od jedinog, Bog od Boga, na sliku i priliku Božju, djelotvorna Riječ, sveobuhvatna mudrost, stvaralačka sila, pravi Sin pravoga Oca, nevidljiv od nevidljivoga, nepogrešiv od nepogrešivoga, besmrtan od besmrtnoga, vječan od vječnoga…I zato niti je Sin ikada nedostajao Ocu, niti Duh Sinu; jer bez razlike i promjene, isto Trojstvo postoji u vječnosti.''

(Grgur Čudotvorac, Objava vjere [265. god.])

"Neki bijesni, ljuti i uzbuđeni ljudi će reći, "Je li to Krist, vaš Bog?" Odgovorit ćemo, "Uistinu, Bog! I to, Bog svemogući!"

(Arnobije, Protiv pogana, 1, 42 [305. god.])

"On je Sin Božji u Duhu i Sin čovječji u tijelu, dakle, Bog i čovjek istovremeno."

(Laktancije, Božje objave, 4, 13, 5 [307. god.])

"Mi smo istinski vjernici kada u molitvi ponizno dolazimo jedinom pravom Bogu. Netko će možda pitati kako to da slavimo samo jednoga Boga, a tvrdimo da postoji Bog Otac i Bog Sin – što je mnoge odvelo u najveću zabludu…[misleći] da mi kažemo kako postoji još jedan Bog i da je on smrtan…ali kada govorimo o Bogu Ocu i Bogu Sinu, mi o njima ne govorimo kao različitima i odvojenima, jer Otac ne može biti bez Sina, niti Sin odvojen od Oca."

(Isto, 4, 28-29)

"Vjerujemo u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno."

(I. nicejski sabor, Nicejsko vjerovanje [325. god.])

"Ali oni koji kažu, "Sin nije uvijek postojao", i "Nije postojao prije rođenja", i "Pošto je stvoren iz ničega, on je ili drugačije naravi ili drugačijeg duha", te oni koji kažu da je "Bog, Sin Božji promjenjiv i nepostojan"; takve Katolička Crkva izopćava."

(Isto, Dodatak Nicejskom vjerovanju)

"Isus Krist je Gospodin i Bog u koga vjerujemo i čiji skori dolazak iščekujemo; sudit će žive i mrtve i svakome uzvratiti po njegovim djelima."

(Patrik Irski, Ispovijesti sv. Patrika, 4 [452. god.])