Povijesni zapisi o Mariinom trajnom djevičanstvu

''I pogledaj, nebeski anđeo pristupi [sv. Ani] i prozbori: ''Ana, Ana! Gospodin je čuo tvoju molitvu, začet ćeš i roditi, i tvoj plod bit će poznat po svem svijetu.'' A Ana reče: ''Gospodin Bog mi je svjedok, začnem li muško ili žensko, posvetit ću ga kao dar Gospodinu Bogu i služit će mu u svetim stvarima u sve dane njegovog života''… I [od treće godine] Marija je živjela u Hramu Gospodnjem poput goluba koji se ondje nastanjuju.''

(Protoevanđelje Jakovljevo 4,7 [120. god.])

''I kad navrši dvanaest godina održi se zasjedanje svećenika, zaključivši, ''Pogledaj, Mariji se navršilo dvanaest godina u Hramu Gospodnjem. Što da učinimo s njom, da možda ne oskvrne svetište Gospodnje?'' I rekpše velikom svećeniku: ''Ti stojiš pri žrtveniku Gospodnjem, uđi i pomoli se zbog nje, i štogod ti Gospodin priopći, to ćemo učiniti''… I pomoli se zbog nje, i pogledaj, anđeo mu priše i reče: ''Zaharija, Zaharija! Izađi i skupi udovce, neka svatko prinese svoj štap, i kome Gospodin pokaže znak, njegova će biti žena… I Josip [je izabran]… I svećenik reče Josipu: ''Izabran si ždrijebom da preuzmeš službu zaštite Gospodnje Djevice'' Ali Josip odbije, rekavši: ''imama djecu, i star sam čovjek, a ona je mlada djevojka.''

(Isto, 8-9)

''I pisar Ana mu pristupi [Josipu]… i vidje da Marija ima dijete. Potom otrča svećeniku i reče mu: ''Josip, za kojega si dao jamstvo, počinio je teško nedjelo.'' A svećenik mu reče: ''Kakvo?'' On odgovori: ''Oskvrnuo je djevicu koju je dobio iz hrama Gospodnjeg i potajno je oženio… Svećenik mu reče: ''Marijo, zašto si to učinila? Zašto si zapustila svoju dušu i zaboravila na Gospodina Boga?''… A ona gorko zaplaka i reče: ''Gospodin Bog mi je svjedok, čista sam pred njim, i ne sastadoh se s čovjekom.''

(Isto, 15)

''Knjiga [Protoevanđelje] Jakovljeva [svjedoči] da su braća Gospodnja sinovi Josipovi i prijašnje žene, s kojom je bio oženjen prije Marije. Oni koji tako tvrde žele sačuvati djevičansku čast Marije sve do kraja, kako njezino tijelo koje je odabrano u službu Riječi… ne bi imalo odnosa s muškarcem nakon što je Duh Sveti sišao na nju i sila je Svevišnjeg osjenila. To promatram u skladu s razlogom da je Isus ideal među ljudima u čistoći koja se sastoji od [trajnog] djevičanstva, a Marija među ženama. Jer nije svetije pripisati ideal djevičanstva nikome drugom doli njoj''

(Origen, Komentari Evanđelja po Mateju, 2, 17 [248. god.])

''Ako su [braća Isusova] bili Marijini sinovi a ne oni iz Josipovog bivšeg braka, nikad ne bi bila povjerena u trenutku muke [raspeća] apostolu Ivanu kao majka, po Gospodinovim riječima: ''Ženo, evo ti sina'', i Ivanu: ''Evo ti majke'' [Iv 19, 26-27], kada je predao sinovsku ljubav učeniku kao utjehu tužnome.''

(Hilarije, Komantari Evanđelja po Mateju, 1,4 [354 god.])

''Neka stoga oni, koji niječu da je Sin istobitan s Ocem zaniječu također da je uzeo istinsko ljudsko tijelo od vazda djevice Marije''

(Atanazije, Rasprave protiv arijanizma, 2,70 [370. god.])

''Vjerujemo u jednoga Boga, svemogućeg Oca, stvoritelja svega svijeta, vidljivog i nevidljivog; i u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Božjeg… koji je za nas ljude, radi našega spasenja sišao na zemlju i utjelovio s, tj., savršeno rođen od vazda djevice Marije po Duhu Svetomu''

(Epifanije Salaminski, Usidrenjak, 120 [374. god.])

''I sv. Mariji [naslov] Djevica je stalno pripisan, jer ta sveta žena ostala je neoskvrnuta''

(Epifanije Salaminski, Škrinja lijekova protiv krivovjerja, 78, 6 [375. god.])

''[Helvidije] navodi Tertulijana kao svjedoka [njegovom mišljenju], a citira Viktorina, biskupa Poetoviuma. O Tertulijanu neću reći više od toga da nije pripadao Crkvi. U vezi s Viktorinom, izjavljujem ono što je već dokazano u evanđeljima – da je [Viktorin] govorio o braći Gospodinovoj ne kao sinovima Marijinim već braćom u značenju kako sam objasnio, to jest, braćom u smislu srodstva, ne po prirodi. [U raspravi takvih stvari]… slijedimo tanke bujice mišljenja. Zašto ne bih protiv toga izložio cijeli niz antičkih pisaca? Ignacije, Polikarp, Irenej, Justin Mučenik, te mnogi drugi apostolski i rječiti muževi, koji su protiv [krivovjeraca] Ebiona, Teodota Bizantskog i Valentina zastupali iste stavove i pisali spise prožete mudrošću. Da si ikad čitao što su pisali, bio bi mudriji čivjek.''

(Jeronim, Protiv Helvidija: Marijino trajno djevičanstvo, 19 [383. god.])

''Mi vjerujemo da je Bog rođen od djevice, zato jer to čitamo. Ne vjerujemo da se Marija udala nakon što je rodila Sina, jer to ne čitamo… Ti [Helvidije] kažeš da Marija nije ostala djevicom. Što se mene tiče, ja tvrdim da je sam Josip sačuvao djevičanstvo, po Mariji, kako bi djevičanski Sin mogao biti rođen u djevičanskom braku.''

(Isto, 21)

''Pomaže nam da razumijemo izraze ''jedinorođenac'' i jedinorođeni'' kada evanđelist navodi da je Marija ostala djevicom ''dok ne rodi sina prvorođenca'' [Mt 1,25]; jer niti se Marija, koju trebamo častiti i hvaliti više od ostalih stvorenja, udala za ikoga drugoga, niti je ikad postala Majkom ikome drugome, nego je čak i nakon poroda ostala uvijek i zauvijek neokaljana djevica''

(Didim Slijepac, Trojstvo, 3, 4 [386. god.])

''Nasljedujte nju [Mariju], svete majke, koja je u svome jedinome ljubljenom Sinu tako krasno iznijela primjer majčinske kreposti; jer ni vi nemate draže dijete [od Isusa], niti je Djevica tražila utjehu u mogućnosti da rodi još jednog sina''

(Ambrozije, Pisma, 63,111 [388 god.])