"Papija [120. g. po Kristu], kojeg sada spominjemo, potvrđuje da je primio riječi apostola od onih koji su ih pratili, te povrh toga, on tvrdi da je osobno slušao Aristiona i prezbitera Ivana. On ih, dakle, često spominje imenom, a njegovi nam spisi daju predaje [vezane uz Isusa]….[Ima i] drugih njegovih odlomaka u kojima se on nadovezuje na neka čudesna djela, tvrdeći da je o njima saznao iz predaje."
(Papija, zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 3, 39 [312. god.])
"U to su vrijeme [150. g. po Kristu] u Crkvi procvali Hegesip, kojeg znamo iz onoga što je bilo prije, i Dionizije, biskup Korinta, i još jedan biskup, Pintus iz Krete, te osim njih Filip i Apolinarije, i Meliton i Musanus i Modest i konačno Irenej. Od njih nam je u pismenom obliku došla zdrava i prava vjera primljena od predaje."
(Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 4, 21)
"Kao što sam već rekao, Crkva, primivši ovo propovijedanje i ovu vjeru, iako je rasijana po čitavom svijetu, ipak ga je očuvala kao da je sva smještena u jednu kuću. Ona jednako vjeruje u ove stvari baš kao da ima samo jednu dušu i jedno srce i skladno ona ih proglašuje i naučava i predaje ih dalje, kao da ima samo jedna usta. Jer, dok su jezici ovoga svijeta različiti, vlast i predaja su jedno i ne mijenjaju se."
(Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 2 [189. god.])
"To je razlog zašto je potrebno izbjegavati ih [krivovjerce], istovremeno s krajnjom brižnošću čuvajući ono što je od Crkve i držeći se čvrsto predaje istine…. Što bi bilo da nam apostoli nisu ostavili pisma? Zar ne bi bilo potrebno slijediti pravilo predaje, koje je proslijeđeno onima kojima su povjerene crkve?"
(Isto, 3, 4, 1)
"Stoga je u svakoj crkvi moguće onome tko želi spoznati istinu razmatrati apostolsku predaju koja je poznata diljem svijeta. A mi smo u mogućnost nabrojiti one koji su od apostola bili postavljeni za biskupe i njihove nasljednike sve do naših dana – ljude koji niti su poznavali niti su mislili išta slično ovome o čemu krivovjerci bijesne."
"No kako bi u ovakvom spisu bilo preopširno nabrojiti naslijeđa svih crkava, porazit ćemo sve one koji se na bilo koji način kroz samozadovoljstvo ili ispraznu slavu ili sljepoću ili zle misli okupljaju tamo gdje nije dopušteno, ukazujući ovdje na biskupsko naslijeđe najveće i najstarije crkve poznate svima, ustanovljene i organizirane u Rimu od dva najslavnija apostola, Petra i Pavla, te crkve koja ima predaju i vjeru koje dolaze i do nas nakon što su bile proglašene ljudima od apostola."
"Sa ovom se crkvom, zbog njenog uzvišenog podrijetla, sve crkve moraju složiti – tj. svi vjernici u čitavom svijetu – i njome su vjernici odasvuda dokazivali apostolsku predaju."
(Isto, 3, 3, 1-2)
"Oni su, čuvajući predaju blagoslovljenog nauka koji je došao izravno od svetih apostola Petra, Jakova, Ivana i Pavla, sinovi primajući je od oca (iako ih je malo bilo poput očeva), Božjom voljom došli i do nas posijati to drevno i apostolsko sjeme. I ja dobro znam da će se oni radovati; Ne mislim da će ih razveseliti ovaj dar, nego jedino to što se istina očuvala onakva kakvu su je i predali. Jer ovakav će nacrt, mislim, biti prihvatljiv duši koja se želi očuvati od gubitka blagoslovljene predaje."
(Klement Aleksandrijski, Razna pitanja, 1, 1 [208. god.])
"Iako je mnogo onih koji vjeruju kako se drže nauka Kristova, još uvijek je među njima mnogo onih koji razmišljaju drugačije od svojih prethodnika. Nauk Crkve je zaista bio prenošen po pravilu naslijeđa od apostola i ostaje u crkvama sve do naših dana. I to se ima vjerovati kao istina koja ni na koji način nije u neslozi sa crkvenom i apostolskom predajom."
(Origen, Temeljna učenja 1,2 [225. god.])
"Crkva je jedna, pošto je jedna, onda ne može biti dvoje iznutra ili izvana. Jer ako je ona uz Novacijana, onda nije uz [papu] Kornelija. Ako je pak uz Kornelija, koji je naslijedio biskupa Fabijana po zakonitom ređenju, i kojega je Gospodin, uz čast sveeništva, ovjenčao i mučeništvom; onda Novacije nije u Crkvi, niti ga se može priznati biskupom i koji nije naslijedio nikoga te je prezrvši evanđeosku i apostolsku predaju niknuo sam iz sebe. Jer onaj koji nije zaređen u Crkvi ne može niti imati Crkvu niti biti njen dio."
(Ciprijan Kartaški, Pisma, 75, 3 [253. god.])
"I opet pišemo, ponovno čuvajući apostolske predaje i podsjećamo jedni druge kada se okupimo na molitvu i održavamo zajedničko slavlje jednim ustima uistinu dajemo hvalu Gospodinu. Tako dajući mu hvalu i slijedeći svece, "slavit ćemo Gospodina čitav dan", kako kaže psalmista. Kada, dakle, ispravno slavimo, bit ćemo ubrojeni među one koji su dostojni nebeskog blaženstva."
(Ananazije, Poslanice o slavljima, 2, 7 [330. god.])
"Ali vi ste blaženi, koji ste po vjeri u Crkvi, koji prebivate na temeljima vjere i imate puno zadovoljstvo, uključujući čak i najveći stupanj vjere koja među vama ostaje nepoljuljana. Jer ona vam je došla od apostolske predaje koju je prokleti zavidnik često želio pomutiti, ali nije mogao."
(Isto, 29)
"Dogme i poruke koje nam je očuvala Crkva, neke posjedujemo od pisanog nauka, a druge primamo od predaje apostola, koja nam je prenesena u otajstvu. S obzirom na pobožnost oba su izvora jednako vrijedna. Nitko se tome ne može usprotiviti, nitko, ni na koji način, koji je makar umjereno iskusan u crkvenim stvarima. Zaista, ako bismo pokušali odbaciti nepisane običaje kao da oni nisu naročito mjerodavni, nehotice bismo ranili evanđelje u samoj biti; ili radije, sveli bismo [kršćansku] poruku na puko naklapanje."
(Bazilije Veliki, O Duhu Svetom, 27, 66 [375. god.])
"Potrebno je koristiti i predaju, jer ne može se sve pronaći u Svetom Pismu. Sveti apostoli su prenijeli neke stvari pismima, a neke predajom."
(Epifanije Salaminski, Škrinja lijekova protiv krivovjerja, 61, 6 [375. god.])
"Moguće je pretpostaviti podrijetlo običaja [neponavljanja krštenja kod obraćenika] u apostolskoj predaji, baš kao što ima mnogo stvari koje se drže u čitavoj Crkvi te se stoga s pravom pretpostavlja kako su propisane od apostola, a koje opet nisu spomenute u pismima."
(Augustin, O krštenju, protiv donatista, 5,23[31] [400. god.])
Opomena koju nam on [Ciprijan] upućuje "da bismo se trebali vratiti na izvor, to jest, k apostolskoj predaji i odatle okrenuti kanal istine prema našem vremenu", izvrsna je i valjalo bi je slijediti bez oklijevanja."
(Isto, 5, 26[37])
"S obzirom na one običaje koje brižno njegujemo i koje čuva cijeli svijet, a koji ne dolaze iz Pisma nego iz Predaje, dano nam je razumjeti da se preporuča i nalaže njihovo obdržavanje, bilo od samih apostola bilo od najviših (sveopćih) sabora, čija je vlast sasvim živa u Crkvi."
(Isti, Poslanica Januariju [400. god.])
"[Pavao nalaže], "Stoga braćo, čvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste poučeni bilo našom riječju, bilo pismom." [2 Sol 2,15]. Odavde je jasno da nisu sve prenijeli poslanicama, nego da ima i mnogo toga što nije bilo zapisano. Poput onoga što je pisano, tako je i nepisano dostojno vjerovanja. Odnosimo se dakle prema predaji Crkve kao prema onome što je dostojno vjerovanja. Je li što predaja? Ne treba tražiti dalje."
(Ivan Zlatousti, Homilije o Drugoj poslanici Solunjanima [402. god.])
"Stoga sam velikom revnošću i najvećom brigom često istraživao o mnogim ljudima, istaknute svetosti i nauka, kako bih mogao na sažet i, da tako kažem, općenit i običan način, prepoznam razliku između katoličke vjere i laži krivovjerne izopačenosti.
Gotovo uvijek dobio sam isti odgovor od svih njih – da ako ja ili bilo tko drugi želi raskrinkati prijevare i pobjeći zamkama krivovjeraca koji se pojavljuju i ostati netaknut i zdrave vjere, potrebno je, uz pomoć Gospodnju, učvrstiti tu vjeru na dvojak način: najprije, naravno, vlašću božanskog zakona [Pismo], a potom predajom Katoličke Crkve.
Tu će se netko možda upitati: "Ako je pravilo Pisama savršeno i u sebi je više nego dovoljno za sve, zašto mu je onda potrebno pridružiti mjerodavno crkveno tumačenje?" Jednostavno zato što smisao Svetog Pisma zbog svoje dubine nije svakome isti…
Stoga je zbog tolikih iskrivljavanja takvih različitih grešaka vrlo potrebno da linija proročkog i apostolskog tumačenja bude usmjerena u skladu sa zahtjevima crkvenog i Katoličkog smisla."
(Vincent Lerintski, Bilješke [434. god.])
"Sveta Crkva Božja… ustanovljena je na čvrstoj stijeni ove Crkve blaženoga Petra, apostolskog prvaka, koji je svojom milošću i vodstvom slobodan od svake zablude, [i posjeduje onu vjeru koju] bi svi vladari i svećenici, kler i puk trebali složno ispovijedati i propovijedati s nama kao istinski proglas apostolske predaje, kako bi ugodili Bogu i sačuvali vlastite duše."
(Papa Agaton, Poslanica pročitana na četvrtom zasjedanju III. carigradskog sabora [680. god.])
