"Šimun Kefa odgovori i reče, "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." Isus odgovori i reče, Blago tebi Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.""
(Tacijan Sirski, Diatessaron, 23 [170 god.])
"Blaženi Petar, izabrani, preuzvišeni, prvi među učenicima, kome je jedinome uz sebe Spasitelj platio porez [Mt 17,27], brzo je shvatio njihovo značenje. A što on kaže? "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom" [Mt 19,27; Mk 10,28]""
(Klement Aleksandrijski, Tko je spašeni bogataš?, 21, 3-5 [200. god.])
"Je li išta bilo skriveno od znanja Petra, koji je nazvan "stijenom na kojoj će Crkva biti sagrađena" [Mt 16,18] s vlašću "odrješivanja i vezivanja na nebu i na zemlja" [Mt 16,19]?"
(Tertulijan, Priziv protiv krivovjeraca, 22 [200. god.])
"Jer iako smatraš da su nebesa još zatvorena, sjeti se da je Gospodin njihove ključeve ostavio ovdje Petru i preko njega Crkvi, a te ključeve će svatko ponijeti sa sobom ako je bio ispitan i ispovjedio [vjeru]."
(Isti, Protuotrov protiv škorpiona, 10 [211. god.])
"[G]ospodin reče Petru, "Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, dao sam ti ključeve kraljevstva nebeskog [pa] što god svežeš ili odriješiš na zemlji bit će svezano ili odriješeno na nebesima" [Mt 16, 18-19]... Kakav si ti čovjek, kad izvrćeš i mijenjaš ono što je bila jasna namjera Gospodina kad je ovo osobno poklonio Petru? Na tebi, kaže, sagradit ću Crkvu svoju i tebi ću dati ključeve"
(Isti, Umjerenost, 21, 9-10 [220. god.])
"Neka ti bude poznato, moj gospodine, da je Šimun [Petar], koji je, zbog prave vjere i najsigurnijeg temelja njegovog nauka, postavljen da bude temelj Crkve, a ovo je učinjeno od samog Isusa, njegovim istinitim ustima, imenovan Petrom, prvim plodom našeg Gospodina, prvim među apostolima, kome je prvome Otac objavio Sina; koga je Krist s dobrim razlogom blagoslovio, pozvao i izabrao"
(Klementovo pismo Jakovu, 2 [221. god.])
"[Šimun Petar reče Šimunu Čarobnjaku u Rimu:] "Jer sada stojiš izravno protiv mene, koji sam čvrsta stijena, temelj Crkve" [Mt 16,18]""
(Klementinske propovijedi, 17, 19 [221. god.])
"Pogledajte na [Petra], veličanstveni temelj Crkve, tu najčvršću stijenu, na kojoj je Krist sagradio Crkvu [Mt 16,18]. A što mu naš Gospodin govori? "O, vi malovjerni", kaže, "zašto sumnjate?" [Mt 14,31]"
(Origen, Propovjedi o izgnanstvu, 5, 4 [248 god.])
"Ako bismo pažljivo pratili Evanđelja, također bismo otkrili, u svezi s onim stvarima koje su izgleda bile uobičajene Petru... veliku razliku i preuzvišenost u stvarima koje je [Isus] rekao Petru, u odnosu na drugi razred [apostola]. Jer nije mala razlika da je Petar primio ključeve ne jednog neba nego više, kako bi sve što sveže na zemlji bilo svezano i ne samo u jednom nebu, nego u svim nebesima, u usporedbi sa mnogima koji vezuju na zemlji i odrješuju na zemlji, tako da te stvari nisu svezane i odriješene u [svim] nebesima, kao u slučaju Petra, nego samo u jednom, jer oni ne dosižu tako visok stupanj moći kao Petar da vezuju i odrješuju u svim nebesima"
(Isti, Tumačenje Matejevog Evanđelja 13:31 [248. god.])
"Gospodin govori Petru: "A ja tebi kažem", kaže, "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga..." [Mt 16, 18-19]. Na njemu [Petru] gradi on Crkvu i njemu daje zapovijed da pase ovce [Iv 21,17] i, premda podjeljuje sličnu moć svim apostolima, ipak je osnovao jednu stolicu [katedru] i uspostavio svojim autoritetom izvor i unutarnji razlog za to jedinstvo. Zaista, i drugi [apostoli] su bili što i Petar, ali prvenstvo je dano Petru, pri čemu je jasno dano do znanja da je samo jedna Crkva i jedna stolica. Isto tako, svi [apostoli] su pastiri, a stado se pokazuje kao jedno, hranjeno od svih apostola u jednodušnoj suglasnosti. Ako se netko ne drži čvrsto ovog jedinstva s Petrom, može li zamisliti da još uvijek drži vjeru? Ako [bi] napustio Petrovu stolicu na kojoj je Crkva sagrađena, može li se još pouzdati da je u Crkvi?"
(Ciprijan Kartaški, Jedinstvo Katoličke Crkve, 4, I. izdanje [251. god.])
"Samo je jedan Bog i jedan Krist i jedna Crkva i jedna stolica utemeljena na Petru riječju Gospodnjom. Nije moguće postaviti drugi oltar ili drugo svećeništvo osim tog jednog oltara i jednog svećeništva. Tko god se drugdje okuplja, rasipnik je."
(Isti, Pisma, 43[40], 5 [253. god.])
"Ondje [Iv 6, 68-69] govori Petar, na kome će biti sagrađena Crkva, naučavajući u ime Crkve i pokazujući da čak i ako se tvrdoglavo i oholo mnoštvo udaljava jer se na želi pokoriti, Crkva se ipak ne udaljava od Krista. Ljudi ujedinjeni sa svećenikom i stado privrženo svom pastiru, to je Crkva. Trebate, dakle, znati da je biskup u Crkvi i Crkva u biskupu, te ako netko nije s biskupom, nije ni u Crkvi. Isprazno si laskaju oni koji se napuhuju nemajući mira sa svećenicima Božjim, vjerujući da su tajno [nevidljivo] u zajedništvu s određenim osobama. Jer Crkva, koja je jedna i katolička, nije podijeljena ili rascijepana, nego istinski ujedinjena i združena sponama svećenika koji pristaju jedan uz drugoga"
(Isto, 66[69], 8)
"Gospodin je pun ljubavi prema ljudima, brzo oprašta a sporo kažnjava. Neka nitko ne očajava glede svoga spasenja. Petar, prvi i najvažniji među apostolima, tri puta je zatajio Gospodina pred malom sluškinjom, ali se pokajao i gorko zaplakao"
(Ćiril Jeruzalemski, Katehetska predavanja, 2, 19 [350. god.])
"[Šimun Čarobnjak] tako je obmanuo grad Rim da mu je Klaudije podigao spomenik... Dok se ta zabluda širila, stigli su Petar i Pavao, plemeniti par vladara Crkve, i popravili zlo... [U]potrijebili su oružje jednodušnosti u molitvi protiv Čarobnjaka i zbacili ga na zemlju. Bilo je to zaista čudesno, a opet nije bilo nikakvo čudo, je Petar je bio tamo – onaj koji se brine o ključevima neba [Mt 16,19]"
(Isto, 6, 4)
"U snazi istog Duha Svetoga, Petar, koji je kako poglavar apostola, tako i čuvar ključeva kraljevstva nebeskoga, ozdravio je u ime Kristovo uzetoga u Lidi, koja se danas zove Diospolis [Dj 9, 32-34]"
(Isto, 17, 27)
"Ali što je pogreška... onoga koji ne ostaje na temeljima jedne Crkve koja je od Krista utemeljena na stijeni [Mt 16, 18], može se naučiti iz ovoga, što je Krist rekao jedino Petru: "što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." [Mt 16,19]"
(Firmilijan, zapisano u: Ciprijan Kartaški, Pisma, 74[75], 16 [253. god.])
"[Papa] Stjepan [I]... ponosi se mjestom svog biskupstva i brani tvrdnju da posjeduje nasljedstvo Petra, na kojem su položeni temelji Crkve [Mt 16,18]... [Papa] Stjepan... proglašava da drži nasljedstvo Petrovog prijestolja"
(Isto, 74[75], 17 [253. god.])
"[Isus je rekao:] Šimune, moj sljedbeniče, tebe sam učinio temeljem svete Crkve. Na vrijeme sam te prozvao Petar, jer ti ćeš podupirati sve njene građevine. Ti si nadzornik onih koji će na Zemlji za mene graditi Crkvu. Ako bi poželjeli graditi što je lažno, ti, temelj, ćeš ih osuditi. Ti si poglavar izvora iz kojega teče moj nauk, ti si načelnik mojih učenika. Kroz tebe ću napojiti sve narode. Tvoja je ta slatkoća koja daje život, koju ja podjeljujem. Tebe sam izabrao da budeš, kako je bilo, prvorođeni u mojoj ustanovi tako da, poput nasljednika, možeš biti upravitelj mojeg blaga. Tebi sam dao ključeve mojega kraljevstva. Evo, tebi sam dao ovlasti nad svojim blagom"
(Efrem Sirski, Propovijedi, 4, 1 [351. god.])
"Ne možete poreći da ste svjesni da je u gradu Rimu biskupska stolica bila prvo dana Petru, stolica u kojoj je Petar sjedio, isti onaj koji je bio glava - to je razlog zašto je bio zvan Kefa ["Stijena"] - svih apostola, jedinstvena stolica u kojoj se održava sveopće jedinstvo."
(Optat Milevski, Raskol donatista, 2, 2 [367. god.])
"[Krist] odgovori: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju..." Nije li tada učvrstio vjeru čovjeka kome je, u skladu sa svojim ovlastima, dao kraljevstvo, koga je nazvao stijenom, proglašavajući ga pri tom temeljem Crkve [Mt 16,18]?"
(Ambrozije, Vjera, 4, 5 [379. god.])
"Petar je taj kome je rekao: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju" [Mt 16,18]. Gdje je Petar, tamo je Crkva. A gdje je Crkva, tamo nema smrti, nego život vječni"
(Isti, Tumačenje dvanaest Davidovih psalama, 40, 30 [389. god.])
"Slično je odlučeno... da treba biti proglašeno da... je sveta Rimska Crkva smještena na čelo [ostalih crkvi] ne saborskim odlukama drugih crkvi, nego je primila prvenstvo evanđeoskim glasom našeg Gospodina i Spasitelja, koji kaže: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga... " [Mt 16:18-19]. Prvo sjedište je, prema tome, ono Petra apostola, ono Rimske Crkve, koje nema niti mrlje niti nesavršenstva niti išta slično"
(Papa Damaz I., Damazov dekret, 3 [382. god.])
""Ali", ti [Jovinijan] ćeš reći, "Petar je onaj na kome je osnovana Crkva" [Mt 16,18]. Pa... jedan među dvanaestoricom je izabran da im bude poglavar, kako bi se izbjegla svaka prilika za podjelu"
(Jeronim, Protiv Jovinijana, 1, 26 [393. god.])
"Ne slijedim niti jednog vođu osim Krista i ne pridružujem se u zajedništvo nikome osim Vašoj blagoslovljenosti [pape Damaza I.], to jest, Petrovoj stolici. Znam da je ovo stijena na kojoj je Crkva sagrađena. Tko god blaguje Jaganjca izvan ove kuće, svetogrdan je. Tko god nije u Noinoj arci, poginut će kad nadođe poplava."
(Isti, Pisma, 15, 2 [396. god.])
"Šimun Petar, sin Ivanov, iz sela Betsaide u zemlji Galilejskoj, brat Andrije apostola, a sam načelnik apostola, nakon što je bio biskup crkve u Antiohiji i nakon što je propovijedao Dispersionu... požurio je u Rim druge godine Klaudija da porazi Šimuna Čarobnjaka i zauzeo tamošnju stolicu kroz dvadeset i pet godina, do kraja, tj. četrnaeste godine Nerona. Iz njegovih ruku primio je krunu mučeništva bivši pribijen na križ s glavom prema zemlji i nogama prema gore, ustvrdivši da nije dostojan da bude razapet na isti način kao i njegov Gospodin"
(Isti, Životi slavnih ljudi, 1 [396. god.])
"U traženju Božjih stvari... prepoznali ste da sud treba biti predan nama [papi], i pokazali da znate što pripada Apostolskoj Stolici [Rimu], ako svi mi u ovoj situaciji želimo slijediti samog apostola [Petra] iz koga je izrasla sama biskupija i ukupni autoritet ovoga imena."
(Papa Inocent I., Pisma, 29, 1 [408. god.])
"Među ovima [apostolima] samo je Petar gotovo svugdje zaslužio predstavljati cijelu Crkvu. Zbog tog predstavljanja Crkve, koje je samo on nosio, zavrijedio je čuti "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga""
(Augustin, Propovijedi, 295, 2 [411. god.])
"Ako sam red biskupskog nasljedstva treba biti razmotren, koliko ih [rimske biskupe] onda istinitije i sigurnije brojimo od samog Petra kojemu je, kao onome koji predstavlja cijelu Crkvu, Gospodin rekao, "na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju"...[Mt 16,18]. Petra je naslijedio Lino, Lina Klement... U ovom nizu naslijeđa, donatistički biskup ne može biti pronađen"
(Isti, Pisma, 53, 1, 2 [412. god.])
"Neke su stvari rečene koje se izgleda odnose posebno na apostola Petra, a značenje im ipak nije jasno ako se ne poveže sa Crkvom, koju je, kao što mu je priznato, predstavljao na račun prvenstva koje je posjedovao među ostalim učenicima. Primjerice "Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga" i drugi slični odlomci. Na isti način, Juda predstavlja one Židove koji su bili Kristovi neprijatelji"
(Isti, Tumačenje psalma 108., 1 [415. god.])
"Filip, prezbiter i poslanik [pape Celestina I.] reče: "Nudimo zahvalu svetoj i časnoj sinodi, jer kad smo vam pročitali pisma našeg svetog i blagoslovljenog pape... i vi ste se pridružili svetoj glavi vašim svetim odobravanjem. Jer vašem blaženstvu nije nepoznato da je glava sveukupne vjere, glava svih apostola, blaženi Petar apostol.""
(Efeški sabor, Djela sabora, II. sjednica [431. god.])
"Filip, prezbiter i poslanik Apostolske stolice reče: "Nema sumnje i zapravo se znalo kroz sve vjekove, da je sveti i najblaženiji Petar, vladar i poglavar apostola, stup istine i temelj Katoličke Crkve, primio ključeve kraljevstva od našeg Gospodina Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda i da je njemu dana vlast odrješivanja i vezivanja grijeha: koji do danas i zauvijek i živi i sudi u svojim nasljednicima.""
(Isto, III. sjednica [431. god.])
"Ustrajte u strahu Božjem i nepokolebljivoj vjeri, na [Patriku] kao na Petru sagrađena je [irska] crkva; njemu je njegovo apostolstvo dodijeljeno od Boga; njega vrata paklena ne nadvladavaju"
(Sehnal Irski, Himna u slavu sv. Patrika, 3 [444. god.])
"Naš Gospodin Isus Krist... postavio je temeljnu zadaću na blaženog Petra, načelnika svih apostola... Želio je da onaj koji je bio primljen u partnerstvo u svom nepodijeljenom jedinstvu bude imenovan onim što je on sam bio, kad je rekao "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju" [Mt 16,18], tako da građevina vječnog hrama može počivati na Petrovoj čvrstoj stijeni, jačajući svoju Crkvu tako sigurno da ju ni ljudski nepromišljeni napadi ni vrata pakla ne mogu nadvladati"
(Papa Leon I., Pisma, 10, 1 [445. god.])
"Naš Gospodin Isus Krist... ustanovio je obožavanje koje pripada božanskoj [kršćanskoj] religiji... Ali Gospodin je želio da se sakrament ovog dara odnosi na sve apostole na takav način da se može naći prvenstveno u najblagoslovljenijem Petru, najvišem od svih apostola. I želio je da njegovi darovi teku u cijelo tijelo od Petra samoga, kao od glave, na takav način da bi svatko tko bi se usudio odijeliti od zajedništva s Petrom, shvatio da više nije dionik božanskog otajstva"
(Isto, 10, 2-3)
"Iako biskupi imaju zajedničko dostojanstvo, nisu svi na istom položaju. Čak i među blaženim apostolima, premda su bili jednaki u časti, postojala je određena razlika u moći. Svi su bili jednaki u tome što su bili izabrani, ali jednom je bilo dano biti nadređen ostalima... [Tako danas kroz biskupe] briga sveopće Crkve bi pritekla u jedno sjedište Petra, i ništa nikad ne smije biti u sukobu s ovom glavom"
(Isto, 14, 11)
"Zbog toga ga [Dioskora] je presveti i blaženi Leon, nadbiskup velikog i starog Rima, kroz nas i kroz ovaj nazočni presveti sinod, zajedno s trostruko blaženim i sve-slavnim Petrom apostolom, koji je stijena i temelj Katoličke Crkve i temelj pravovjerne vjere, lišio biskupstva"
(Kalcedonski sabor, Djela sabora, III. sjednica [451. god.])
