"Propovijedali su po selima i gradovima i njihove najranije obraćenike, ispitavši ih Duhom, postavljali za biskupe i đakone budućih vjernika. Ali to nije novost jer je pred mnogo vremena pisano o biskupima i đakonima.... I naši su apostoli posredstvom Gospodina našega Isusa Krista znali da će biti prepirke oko službe biskupa. Zbog toga razloga, primili su savršeno predznanje, postavili su ranije spomenute i potom utvrdili propis da, kad oni umru, drugi prokušani muževi preuzmu njihovu službu."
(Klement Rimski, Poslanica Korinćanima, 42, 4-5; 44, 1-2 [80. god.])
"Kad sam došao u Rim, [posjetio sam] Aniceta, čiji je đakon bio Eleuterije. I nakon što je Anicet [umro], naslijedio ga je Soter, a nakon njega Eleuterije. U svakom nasljeđivanju i u svakom gradu, postoji neprekinutost onoga što je proglašeno Zakonom, Prorocima i od Gospodina."
(Hegesip, Memoari, zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 4, 22 [180. god.])
"Moguće je, onda, svakome u svakoj crkvi tko želi znati istinu, razmišljati o predaji apostola koja nam je obznanjena po cijelom svijetu. I možemo pobrojati one koji su bili postavljeni biskupima od apostola i njihovih nasljednika sve do naših dana, muževa koji niti su znali niti su naučavali išta slično onome što govore ovi krivovjerci"
(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 3, 1 [189. god.])
"Ali pošto bi bilo predugo nabrajati u ovakvom djelu naslijeđe svih crkvi, postidjet ćemo sve one koji se na bilo koji način, bilo kroz samozadovoljnost ili oholost, ili kroz sljepoću i zlo mišljenje, skupljaju drugdje nego što je primjereno, pokazujući ovdje na naslijeđe biskupa najveće i najstarije crkve poznate svima, osnovane i organizirane u Rimu od dvojice najslavnijih apostola, Petra i Pavla - one crkve koja ima predaju i vjeru koja dolazi k nama nakon što je proglašena ljudima od apostola. Jer s ovom Crkvom, zbog njenog uzvišenog porijekla, sve se crkve moraju složiti, tj. svi vjerni u cijelom svijetu. I u njoj je to da su vjerni svugdje održavali apostolsku predaju."
(Isto, 3, 3, 2)
"Polikarp također ne samo da je bio poučen od apostola i razgovarao s ljudima koji su vidjeli Krista, nego je također od apostola u Aziji izabran za biskupa crkve u Smirni, a njega sam također i ja vidio u svojoj ranoj mladosti, jer je ostao [na zemlji] vrlo dugo, te u vrlo dubokoj starosti, slavno i plemenito podnoseći mučeništvo, napustio ovaj život, uvijek poučavajući stvari koje je naučio od apostola i koje je Crkva prenosila i koje su jedine istinite. Ovim stvarima svjedoče sve azijske crkve, kao i oni ljudi koji su naslijedili Polikarpa do današnjih dana."
(Isto, 3, 3, 4)
"Pošto dakle imamo takve dokaze, nije nužno tražiti istinu među ostalima, koje je lako pribaviti od Crkve; pošto su apostoli, poput bogataša [koji pohranjuje svoj novac] u banci, pohranili u njenim rukama vrlo velikodušno sve stvari vezane uz istinu, tako da svaki čovjek koji to želi, može iz nje crpiti vodu života... Jer kako stoji slučaj? Pretpostavite da se među nama razvije rasprava vezana uz neko važno pitanje, nećemo li morati potražiti pomoć u najstarijim crkvama s kojima su apostoli neprestano razgovarali, i naučiti od njih što je sigurno i jasno u vezi tog pitanja?"
(Isto, 3, 4, 1)
"Neophodno je pokoriti se prezbiterima koji su u Crkvi - onima koji, kao što sam pokazao, posjeduju naslijeđe apostola; onima koji su, zajedno s naslijeđem biskupstva, primili nepogrešivi dar istine, prema dobrom zadovoljstvu Oca. Ali [također je neophodno] držati pod sumnjom ostale, koji se udaljavaju od početnog naslijeđa i okupljaju se na kojekakvim mjestima, bilo kao krivovjerci pokvarenog uma, ili kao šizmatici, napuhani i samozadovoljni, ili opet kao licemjeri, ponašajući se tako radi koristi i oholosti. Jer svi su ovi otpali od istine."
(Isto, 4, 26, 2)
"Pravo znanje je nauk apostola i drevni ustroj Crkve po cijelom svijetu, te očitovanje tijela Kristovog po naslijeđu biskupa, po kojem su biskupi predali Crkvu koja se nalazi posvuda"
(Isto, 4, 33, 8)
''[Apostoli] su osnovali crkve u svim gradovima, iz kojih su sve ostale crkve, jedna za drugom, izvele predaju vjere i sjedišta nauka i svaki dan ih izvode, da bi mogle postati crkve. Zaista, na ovome se temelji činjenica da će se one moći smatrati apostolskima, jer su potomci apostolskih crkvi. Svaka vrsta stvari mora se nužno vratiti svom izvoru da bi bila razvrstana. Stoga crkve, premda brojne i velike, sačinjavaju samo jednu izvornu Crkvu, [osnovanu] od apostola, iz kojih svi [izviru]. Na ovaj način, svi su izvorni i svi apostolski dok su god svi dokazano jedno u jedinstvu"
(Tertulijan, Prigovor protiv krivovjeraca, 20 [200. god.])
"Što im je to Krist objavio [apostolima], može se, kao što moram ovdje odrediti, ispravno dokazati jedino od onih crkvi koje su apostoli osobno osnovali, osobno im navijestivši evanđelje... Ako su te stvari takve, u istom stupnju je to pokazatelj da se svaki nauk koji se slaže s apostolskim crkvama - kalupima i izvorima istine, mora smatrati istinom, jer nedvojbeno sadrže ono što su te crkve primile od apostola, apostoli od Krista, a Krist od Boga. U isto vrijeme, svaki nauk koji ima okus suprotan istini crkvi i apostola Krista i Boga, mora biti prosuđen kao pogrešan. Ostaje, onda, da dokažemo da ovaj naš nauk čije smo pravilo sada dali, ima izvor u predaji apostola i da li svi ostali nauci ipso facto ne proizlaze iz zablude."
(Isto, 21)
"Ali ako bi postojalo ijedno [krivovjerje] koje bi bilo toliko hrabro da zasadi [svoje početke] u apostolsko doba, tako da bi moglo izgledati da su proizašli od apostola, jer su postojali u vrijeme apostola, mi možemo reći: Neka pokažu originalne zapise svojih crkvi; neka otvore popis svojih biskupa, idući od početka na takav način da [njihov prvi] biskup može pokazati kao svog zareditelja i prethodnika nekoga od apostola ili apostolskih ljudi - još k tome čovjeka koji je ostao vjerno uz apostole. Jer ovo je način na koji apostolske crkve prenose svoje zapise: kao crkva u Smirni, koja bilježi da je Polikarp bio tamo postavljen od Ivana; također i kao crkva u Rimu, koja bilježi da je Klement bio na sličan način zaređen od Petra"
(Isto, 32)
"Ali čak i kad bi uspjeli izmisliti [popis naslijeđa za sebe], neće napredovati niti koraka. Jer sam njihov nauk, nakon usporedbe s onim apostolskim [koji je sadržan u drugim crkvama], će reći, svojom različitošću i proturječnošću, da nema za autora niti apostola niti apostolskog čovjeka, jer apostoli nikad ne bi naučavali stvari koje su u sebi proturječne."
(Isto)
"Onda pustite sva krivovjerja da, suočena s ove dvije provjere naše apostolske Crkve, ponude svoj dokaz kako smatraju da su apostolska. Ali u stvarnosti, niti su takva, niti su u stanju dokazati da su ono što nisu. Niti prihvaćaju miroljubive odnose i zajedništvo s takvim crkvama koje su na bilo koji način povezane s apostolima, upravo kao što ni sami ni u kom smisli nisu apostolski zbog svoje različitosti u odnosu na otajstva vjere."
(Isto)
"Crkva je jedna, i kako je ona jedna, ne može biti i sa i bez. Jer ako je s [krivovjercem] Novacijanom, nije s [papom] Kornelijem. Ali ako je s Kornelijem, koji je naslijedio biskupa [Rima], Fabijana, zakonitim ređenjem, a koga, pored časti svećeništva Gospodnjeg proslavlja također i mučeništvo, Novacijan, koji se, ne naslijedivši nikoga i odbacivši evanđeosku i apostolsku predaju, pojavio sam od sebe, nije u Crkvi niti se može smatrati biskupom. Jer onaj koji nije zaređen u Crkvi ne može niti imati niti pristajati uz Crkvu na bilo koji način"
(Ciprijan Kartaški, Pisma, 69 [75], 3 [253. god.])
"Daleko bilo od mene govoriti loše o bilo kome od onih svećenika koji, u naslijeđu apostola, odijevaju svojom svetom riječju Tijelo Kristovo i kroz čije napore smo i mi kršćani."
(Jeronim, Pisma, 14, 8 [396. god.])
''Postoje mnoge druge stvari koje me na najprikladniji način drže u krilu [Katoličke Crkve]. Jednodušnost ljudi i naroda drži me ovdje. Njen autoritet, uveden u čudima, othranjen nadom, uvećan ljubavlju i potvrđen njenom starošću, drži me ovdje. Naslijeđe svećenika, od samog sjedišta apostola Petra, kome je Gospodin nakon uskrsnuća povjerio nadležnost pastirstva nad svojim ovcama [Iv 21, 15-17], do trenutnih biskupa, drži me ovdje. I zadnje, samo ime katolička, koje, ne bez razloga, pripada Crkvi samoj, u licu mnogih krivovjeraca, premda svi krivovjerci žele biti zvani "katolicima", kada stranac upita gdje se Katolička Crkva sastaje, nitko od tih krivovjeraca neće se usuditi pokazati svoju vlastitu baziliku ili kuću"
(Augustin, Protiv pisma Manija zvanog "Temelj", 4, 5 [397. god.])
