''Ne zapovijedam kao Petar i Pavao. Oni bijahu apostoli, a ja sam zarobljenik.''
(Ignacije Antiohijski, Poslanica Rimljanima, 4, 3 [110. god.])
''Vi ste također [papa Soter], po svojem pravom savjetu, združili sjeme koje su Petar i Pavao posijali u Rimu i Korintu; jer obojica su podjednako sijali [sjeme Evanđelja] u našem Korintu i podučavali nas [u vjeri]; i obojica na jednak način, naučavajući u Italiji, podnijeli mučeništvo u isto vrijeme.''
(Dionizije Korintski, Pismo papi Soteru [170. god.], zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 2, 25, 8)
''Matej je također navijestio Hebrejima pisano Evanđelje, na njihovom vlastitom jeziku, dok su Petar i Pavao propovijedali Evanđelje u Rimu i postavljali temelj Crkve.''
(Irenej, Protiv krivovjerja, 3, 1, 1 [189. god.])
''Budući da bi bilo preopsežno u ovakvom svesku nabrajati [apostolski] slijed u svim crkvama, zbunit ćemo sve one koji na bilo koji način, bilo iz samodopadnosti ili oholosti, ili pak slijepila i opake namisli, sabiru drugdje nego je to određeno, ukazujući ovdje na slijed biskupa u najslavnijoj i najstarijoj Crkvi svima znanoj, a koju su utemeljili i ustrojili dvojica najslavnijih apostola, Petar i Pavao, one Crkve koja posjeduje Predaju vjere nama proslijeđenu pošto su je ljudima navijestili apostoli. Sa tom Crkvom [rimskom], zbog njezinog nadnaravnog podrijetla, moraju biti u skladu sve Crkve, svi vjernici čitavog svijeta, i u noj su svi vjernici zadržali apostolsku Predaju.''
(Isto, 3, 3, 2)
''Blaženi apostoli [Petar i Pavao], pošto su osnovali i sagradili Crkvu [rimsku], predali su službu biskupstva Linu. Pavao spominje ovoga Lina u poslanici Timoteju [2 Tim 4,21]. Njega je naslijedio Anaklet, a nakon njega, treći nakon apostola, za biskupstvo je odabran Klement. On je vidio blažene apostole i upoznao ih. Moglo bi se reći da je još slušao odjek njihovog propovijedanja i imao njihovu Predaju pred očima. Ali ne samo on, jer su postojali još mnogi koji primiše poduku [u vjeri] od apostola. U Klementovo vrijeme, nemala razmirica pojavila se među braćom u Korintu, Crkva iz Rima poslala je vrlo energično pismo Korinćanima, opominjući ih za mir i obnovu vjere… Tog Klementa naslijedio je Evarist… a sada, za dvanaestog nasljednika biskupstva [u Rimu] izbor je pao na Eleuterija. Ovim redom, po apostolskom nauku prenošenom u Crkvi, propovijed istine stigla je sve do nas.''
(Isto, 3, 3, 3)
''Zapisano je da je Pavlu odrubljena glava u samom Rimu, a Petar, slično tome, pribit je na križ, za vladavine [cara Nerona]. Zapis potvrđuju imena Petra i Pavla na tamošnjim grobljima, ostajući [tamo] sve do današnjeg dana. To potvrđuje pouzdani crkveni čovjek po imenu Gaj, koji je živio u vrijeme Zefirina, rimskog biskupa. Ovaj Gaj, u pismenoj polemici s Proklom, vođom sekte katafrigijaca, o mjestima na kojima su sahranjeni ostaci prije spomenutih apostola, govori slijedeće: 'Ali ja mogu pokazati trijumfalne grobove apostola. Jer pođeš li ili na Vatikan ili na Ostijsku cestu, naći ćeš gorobve onih koji su osnovali ovu Crkvu.'''
(Gaj, Rasprava s Proklom [198. god.], zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 2, 25, 5)
''Ove okolnosti su bile povod Markovom [spisu]: Kada je Petar javno propovijedao Riječ u Rimu i navijestio Evanđelje u Duhu, mnogi prisutni zahtijevali su da bi Marko, koji je dugo vremena bio njegov pratilac i upamtio njegovo kazivanje, trebao zapisati ono što je naviješteno.''
(Klement Aleksandrijski, Nacrti [200. god.], zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 6, 14, 1)
''Ali ako si blizu Italije, imaš Rim, gdje je autoritet [koji je] i nama pri ruci. Kako li je sretna ta Crkva, kojoj su apostoli prolili čitav svoj nauk zajedno sa krvlju; gdje je Petar podnio muku slično kao Gospodin, gdje je Pavao okrunjen Ivanovom [Krstiteljevom] smrću.''
(Tertulijan, Oklijevalo protiv krivovjeraca, 36 [200. god.])
''To je način na koji apostolske Crkve prenose svoj popis: poput Crkve u Smirni, koja bilježi da je tamo Ivan postavio Polikarpa, poput Crkve Rimljana, gdje je Petar zaredio Klementa.''
(Isto, 32, 2)
''Da vidimo kakvo su mlijeko Korinćani iskapili od Pavla; nasuprot koje norme je procijenjeno da Galaćanima treba promjena; što su čitali Filipljani, Solunjani i Efežani; što su čak i obližnji Rimljani pronijeli dalje, kojima su obojica, Petar i Pavao, zavjetovali Evanđelje i zapečatili ga čak svojom krvlju.''
(Tertulijan, Protiv Marciona, 4, 5, 1 [201. god.])
''Viktor.. je bio trinaesti rimski biskup nakon Petra''
(Mali labirint [211. god.], zapisano u: Euzebije Cezarejski, Crkvena povijest, 5, 28, 3)
''Na ovu stolicu na koju je sam sjeo, Petar je u moćnom Rimu zapovjedio Linu, prvom izabranom, da sjedne. Nakon njega, [ana]Klet je također prihvatio vodstvo stada. Kao njegov nasljednik, Anaklet je izabran ždrijebom. Slijedi po njemu Klement, dobro poznat apostolskim muževima. Nakon njega Evarist je upravljao pastvom bez prijestupa. Aleksandar, šesti u nasljedstvu, povjerio je svoju službu Sikstu. Pošto su njegova presvijetla vremena dovršena, prepustio je [službu] Telesforu. Bio je vrstan, vjeran mučenik…''
(Poema protiv marcionista, 276-284 [267. god.])
''[Druge] godine dvjesto pete olimpijade [42. A. D.]: apostol Petar, pošto je osnovao crkvu u Antiohiji, poslan je u Rim, gdje ostaje dvadeset pet godina kao biskup tog grada.''
(Euzebije Cezarejski, Kronika [303. god.])
''Petar, prvoizabrani od apostola, pošto je više puta bio uhvaćen i sramotno tretiran, naposljetku je razapet u Rimu''
(Petar Aleksandrijski, Pokora, kan. 9 [306. god.])
''Već kad je Neron bio vladao, Petar je došao u Rim, gdje je po moći predstave mnogih čuda koja je učinio… obratio mnoge pravednosti i uspostavio čvrst i postojani hram Božji. Kada je ova činjenica obznanjena Neronu… pohitio je zadaći da razori nebeski hram i uništi pravednost. On je prvi započeo s progonima službenika Božjih. Petra je pribio na križ, a Pavla umorio.''
(Laktancije, Smrti progonitelja, 2, 5 [318. god.])
''[Šimun Mag] je tako zaveo grad Rim da mu je Klaudije podigao kip… Dok se zabluda širila sama od sebe, stigoše Petar i Pavao, časni dvojac i upravitelji Crkve, i oni ispraviše zabludu… Ispalili su oružje njihovih istomišljenika u molitvi protiv Maga, i srušili ga na zemlju. Bilo je dovoljno čudesno, ali ipak nikakvo čudo uopće, jer bio je ondje Petar – onaj koji nosi ključeve neba. I nije bilo nikakvo čudo, jer Pavao je bio ondje – onaj koji je bio zahvaćen u treće nebo.''
(Ćiril Jeruzalemski, 6, 14 [350. god.])
''Ne možeš poreći da si svjestan da je u gradu Rimu biskupska stolica predana najprije Petru; stolica u koju je Petar zasjeo, isti onaj koji je bio glava – zbog toga je ujedno prozvan Kefa [Stijena] – između svih apostola; stolica po kojoj svi zadržavaju jedinstvo.''
(Optat, Šizma donatista, 2, 2 [367. god.])
''U Rimu prvi apostoli i biskupi bijahu Petar i Pavao, zatim Lino, Anaklet i Klement, suvremenik Petra i Pavla.''
(Epifanije Salaminski, Škrinja lijekova protiv krivovjerja, 27, 6 [375. god.])
''Šimun Petar, sin Ivanov, iz sela Betsaide u pokrajini Galileji, brat Andrije apostola, i sam prvi među apstolima, nakon što je bio biskup Antiohijske crkve… otisnu se do Rima za druge godine [cara] Klaudija da zbaci Šimuna Maga, i zadrži svećeničku stolicu dvadeset i pet godina sve do posljednje, to jest četrnaeste godine Nerona. Iz njegovih ruku primio je mučeničku krunu pošto je pribit na križ sa glavom okrenutom prema tlu, a nogama uzvišenim prema gore, izjavljujući da je nedostojan biti pribijen na isti način kao njegov Gospodin''
(Jeronim, Životi glasovitih ljudi, 1 [396. god.])
''Ako bi svi ljudi diljem svijeta bili takvi kao što ih ti veoma uobraženo optužuješ da jesu, što ti je učinila stolica Rimske crkve, u koju je zasjeo Petar, i u kojoj danas sjedi Atanazije?''
(Augustin, Protiv Petilanijevih pisama, 2, 118 [402.god.])
